Fotografija pokazuje s kojim su zastavama Hrvati Sarajeva dočekali papu Ivana Pavla drugog 1997. Iste zastave za vrijeme posjete Pape Franje 2015. u Sarajevu – nezamislive.
Novinar Tvrtko Milović na društvenim je mrežama prokomentirao položaj Hrvata u Sarajevu. Njegov status prenosimo u cijelosti i bez uredničkih intervencija.
Nedavno sam sa Ivicom Šarićem (SDA) dirao „Kuglu sklada i harmonije“. Taj važan trenutak sam iskoristio da se zamislim nad činjenicom da je Šarićeva funkcija najistaknutija pozicija u Sarajevu koju obnaša jedan Hrvat. Naime, on je zamjenik gradonačelnika, a ovlasti su mu otprilike to – da dira kugle.
Je li to sve što pripada Hrvatima Sarajeva danas?
Zamislimo na trenutak da postoji neka osoba u Sarajevu koja je Hrvat. A sada pustimo mašti na volju, pa zamislimo da ta osoba ima nekih problema zbog svoje etničke pripadnosti. E sad otpustite sve kočnice mašte: Zamislite da postoji neka adresa u Sarajevu gdje bi se ta osoba mogla požaliti, ili potražiti riječi utjehe. Da ne kažemo pomoć u zaštiti prava ili dostojanstva.
Prije nego počnete svoje jedrenje bespućima mladalačke imaginacije, treba biti oprezan kad se sudarimo s realnošću. A realnost je da u Sarajevu danas nema ni jedne hrvatske institucije. Nema ni pojedinca koji će javno reći riječ zaštite Hrvata Sarajeva. Ako se zadržimo na pretpostavci da je takva riječ potrebna.
Ovo je možda peti put da radim tuđi posao i pišem o položaju Hrvata Sarajeva.
Ne zato što su ti Hrvati po nečemu važniji od drugih Hrvata, niti im treba nešto posebno pomagati više nego drugima. Pišem jer je odnos Bošnjaka (iz cijele BiH) i Hrvata (iz ostatka BiH) prema Hrvatima Sarajeva ogledni primjer ponašanja prema državi BiH i samima sebi.
Na moje prve tekstove negativno su reagirali svi oni koji su plaćeni da nešto učine za Hrvate Sarajeva. Onda sam se kulturno povukao da vidim hoće li uraditi nešto bez da ih ja provociram iz Paleža. Naravno, ništa se nije dogodilo. Još su neki kasnije pisali stidljivo da sam bio u pravu.
Blago meni i nama.
Zašto danas pišem opet o istom!? Zato što stalno pišem o istim temama. A ova je drugačija od drugih istih tema. Naime, dok sve u zemlji stagnira, propadanje Hrvata Sarajeva se nastavlja. Ali, propadanje Hrvata nije poput propadanja Hrvata Kaknja, Konjica, Zenice… Ne. Propadanje Hrvata Sarajeva znači trajno udaljavanje bosanskohercegovačkih Hrvata od svoga glavnog grada.
To udaljavanje ima svoje trajne i nepromjenjive posljedice.
Ne samo što Hrvati u glavnom gradu neće imati autentičan glas, niti će imati instituciju koju bi iskreno doživljavali kao svoju, nego će to isto Sarajevo na Hrvate u BiH gledati kao strano tijelo.
Doprinos Hrvata Sarajeva postojanju i razvitku grada vidi se i danas na svakom koraku. Vidi se u povijesti svake institucije, u svakom školskom spomenaru, na svakoj spomen ploči. Ipak, to nije dovoljno da se Hrvate istinski prizna kao politički subjekt u gradu. Osim što im se svakodnevno tupe dvije kontradiktorne teze – da im je položaj sasvim solidan i da su sami krivi za svoj loš položaj – Hrvate Sarajeva dodatno se ponižava njihovim potpunim izbacivanjem iz općinskih i kantonalnih tijela uprave. Tu i tamo pokoji Bošnjak se izjasni kao Hrvat, kako bi se „zajebala“ statistika. Da bi se laž bar malo ulaštila koriste se skupo plaćene usluge pejića i komšića; i volonterizam franjevaca.
U jednom od mojih ranijih „huškačkih“ tekstova u kojima sam „sahranjivao žive ljude“ pobrojao sam sve pojedince koji su mogli verbalno ukazati na položaj Hrvata Sarajeva, i tako barem prividno opravdati svoje dobro plaćene funkcije.
Sada ću ih klasificirati u tri grupe: Crkva, politika i Napredak.
Crkva ništa. Za Uskrs i Božić okupe sve uzurpatore hrvatskih pozicija u Sarajevu, tucaju se jajima, krkaju svinjetinu jer nemaju druge prilike, čestitaju „praznik“ preostalim katolicima i zgroze se nad njihovim opadajućim brojem. Sve to sa smješkom. Nemoj da se netko naljuti.
Politika ništa. Deset godina.. šta deset, petnaest godina (!) stožerna hrvatska stranka u Sarajevu nije izdala političko priopćenje! Ljudi se okupe kad nanjuše podjelu funkcija, razgrabe ih brže od kardinalovih kanapea, i razlaz. Zadnji koji je nešto rekao korisno za Hrvate Sarajeva je Dubravko Horvat. I izbacilo ga iz stranke.
Napredak ništa. Franjo Topić, za razliku od pejića i komšića ne govori kako Hrvatima ništa ne fali. Ne. Njegova politika je drugačija. On tvrdi da je Hrvatima Sarajeva bolje nego ikad prije i da im je bolje nego svima drugima. E kad je na kraju svojim raskalašenim luksuznim životom dobrostojećeg sarajevskog Hrvata uspio zabrinuti i poslovično uspavanu Crkvu, Franjo je zamoljen da ode iz Naprtka. No, pametniji je Franjo od Crkve sveukupne. On je kao otišao, ali pare su još uvijek kod njega, a njegov avatar Nikola Čiča obilazi HDZ-ove širom BiH i Hrvatske moleći za donacije tamo gdje Franjo nije smio decenijama.
Hrvati Sarajeva?! Oni nemaju ni podružnicu Napretka.
I tako, ona osoba s početka teksta, ako ima neki problem, može lijepo otići poljubiti desetine vrata zatvorenih Napretkovih institucija po Sarajevu. Može poljubiti vrata lokalnog HDZ-a, ili može poljubiti ruku nekom župniku. Pomoć? Najbolje mu je otići kao Šarića u SDA. Ne po pomoć, nego po člansku.
P.S. Naslovna fotografija pokazuje s kojim su zastavama Hrvati Sarajeva dočekali papu Ivana Pavla drugog 1997. Iste zastave za vrijeme posjete Pape Franje 2015. u Sarajevu – nezamislive.