Nego o kakvom Prajdu u Banjaluci se priča? Tamo je, evo nema tome ni godinu dana, policija pendrecima ugušila proteste na kojima su ljudi mjesecima tražili rješavanje slučaja ubistva jednog mladića.Nego o kakvom Prajdu se priča u Mostaru, onom “Zapadnom”, kad se u njemu pobjede nogometne reprezentacije Hrvatske slave uz povike “Nož žica Srebrenica”, i kad se tamo radnici koje su opljačkali Dragan Čović i HDZ, iz straha javno izvinjavaju zbog toga što su ih opljačkali? Tamo ne može biti nikakvog Prajda jer za to ne postoje elementarni preduslovi. Radi se o prostorima koje u potpunosti kontrolišu ideologije i politike koje se inspirišu masovnim zločinima i genocidom.
Prajd je moguć samo tamo gdje je moguće da se viori zastava sa ljiljanima, kao što je viorila 9.maja 1995.godine u Parizu na vojnoj paradi povodom Dana pobjede nad fašizmom.
Da bi u ovakvoj Banjaluci i ovakvom Mostaru, onom Zapadom, bila moguća Parada, prvo je potrebno da HVO i VRS učestvuju na Paradi povodom Dana Pobjede nad fašizmom. Pošto to nije moguće, u ovakvoj Banjaluci i onakvom Mostaru, onom Zapadnom, Parada nije moguca. Jer korijeni svega duboko su u zemlji. U zemlji koja je natopljena krvlju drugih, nema slobode za drugog.
Slobode u Bosni i Hercegovini ima samo tamo gdje ima ljiljana, i to je tako, sviđalo se to nekome ili ne. Svijet je nakon “sarajevskog prajda”, još jednom bio u prilici da svjedoči civilizacijskoj razlici između tog “mrskog Sarajeva”, i onih koji ga u kontinuitetu pokušavaju oblatiti a da pri tome takvu slobodu sebi niti mogu niti žele priuštiti.
Razlika između današnjeg Sarajeva i današnjeg Mostara, onog Zapadnog, jeste razlika između Londona i Berlina 1941.godine, dubinska i suštinska. Razlika između današnjeg Sarajeva i današnje Banjaluke je razlika između grada u kojem u toku rata nije srušen nijedan nemuslimanski vjerski objekt i grada u kojem su do temelja porušeni svi muslimanski vjerski objekti.
Sarajevo, kakvo god da jeste danas, multietičko ili ne, u Bosni i Hercegovini primjer je svim drugima.
Njegovo većinsko muslimansko stanovništvo, koje mu se stavlja u krimen, najliberalnije je stanovništvo od Vardara do Triglava, jer ne postoji nijedno civilizacijsko pitanje u ovoj državi koje nije muslimansko pitanje. I to ne zato što su drugi civiliziraniji, nego baš nasuprot tome. Ono što se stavlja u krimen Sarajevu, njegova muslimanska većina, upravo je to što ga čini tolerantnijim od drugih nekada multietničkih sredina u Bosni i Hercegovini.
t.c l 24sata.info
wpDiscuz