U Bosni i Hercegovini postoji udruga koja njeguje romantično sjećanje na srednjovjekovne ubojice BIH. Na silovatelje naših majki i naših sestara. Na kasape koji su gotovo iskorijenili bosanskohercegovački etnološki element i gotovo ubili svaki oblik njene državnost. Ti zaštitnici i modernih romansijera otomanskih zločinaca koji su puna 4 stoljeća na teritoriji BIH provodili najstrašniji terorizam, kalifatizam, uz pomoć kalifatskih fratara, izdajnika BH naroda, koji su narod odvlačili od pobune, za malo pozicije i moći, za tu udrugu su divni osvajači, donositelji svjetla, upravljači jednog modernog kalifata a ne kako mi navodimo kalifata. Dakle trebate povjerovati da ono što je bilo u srednjem vijeku u BIH jeste bilo nešto posve romantično. Nisu naše majke silovane onako kako to ISIL danas radi nego je Otomanski kalifat to radio nježnije. Nisu raji glave bile sječene onako kako to danas možemo vidjeti na youtube. Zna Stjepana Tomaševića rodbina kako mu je glasa odsječena, i ako ih danas pitate svi će kazati da je to bilo u skladu sa EU standardima. Pitajte recimo Ivu.
Uglavno, na tlu BIH posve neometano djeluje udruga koja veliča četristoljetni UZP i četrisotljetno pravo na kalifatske Srebrenice. Nitko je ne zabranjuje, nitko im ne govori da se saberu.
Niti tko od stvarnih državotvornih snaga Srba i Hrvata u BIH pokreće rezoluciju , zakono o kažnjavanju veličatelja Otomanskog genocida u BIH. Kako će onda isti takvi sutra izglasati rezoluciju o osudi genocida nad Armencima? Možda iz ove udruge pojasne i Armencima kako je Otomanski kalifati bio divan kad je razapinjao njihove majke na križve. Glupi Armenci ne čitaju priopćenja sporne BH udruge. Koja još uvijek nije na US crnoj listi. Zašto?
A sada pročitajte tekst iz uglednog Preporoda, glasila nenasilne i patriotske Islamske zajednice u BIH, kojoj je svako nasilje mrsko i strano, osim možda Otomanskog:
Početkom kolovoza ove godine Vakufska direkcija izdala je saopćenje u kojem bosanskohercegovačku javnost između ostalog, obavještava kako je „Medžlis Islamske zajednice Jajce isključivi i jedini vlasnik Sultan Sulejmanove džamije u Jajcu, a što jasno i precizno proizilazi iz gruntovnih i katastarskih podataka i evidencija„.
U saopćenju stoji da je izdato povodom, kako navode, „posljednjih medijskih natpisa i članaka o slučaju Sultan Sulejmanove džamije (poznate i kao Fethija džamija) u Jajcu, aktuelne tužbe Medžlisa Islamske zajednice Jajce radi njene predaje u posjed i posebno reakcije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koju je potpisao nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić“ .
Podsjećamo, od kada je Islamska zajednica BiH odlučila zatražiti da se objekt čuvene Fethije u Jajcu vrati u njeno vlasništvo, medijska pisanja o slučaju ne prestaju.
S obzirom na činjenicu da je ovaj objekat nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, te da je bio predmetom stručne i naučne historijske obrade, postavlja se pitanje, kako su mediji tretirali činjenicu vlasništva Islamske zajednice nad ovim objektom, pa je Vakufska direkcija smatrala potrebnim izdati ovakvo saopćenje. Kako se to o slučaju Fethija zapravo piše?
Objektivnost, kako to gordo zvuči
Tekst na Al Jazeeri Balkans (6. maj 2019) „Resetiranje historije u Jajcu: crkva-džamija kao kvadratura kruga“ napisao je Midhat Dedić. Višestruko sporan tekst je, između ostalog, pun stereotipnih jezičkih konstrukcija i generalizacija. Temelj teksta je narativ o dvije strane koje se međusobno spore. Činjenica da IZ ima stvarno pravo vlasništva nad objektom nije navela autora da problematiku shvati kao pitanje ovog prava koje je u savremenom svijetu nepovrjedivo. Umjesto toga su uvedene ideološke konstrukcije i izjednačavanja. Pisati o stranama koje su uvijek i u svemu u BiH jednako krive je površno i ruši osnovni postulat novinarstva: tekst treba biti zasnovan na činjenicama. Koliko je tekst lažno objektivan pokazuje i autorovo nekritičko prenošenje tvrdnji Ante Brtana i njihovo inkorporiranje u tekst. Prihvaćen je i doslovni diskurs orijentalizma u autorovom afirmativnom prenošenju tvrdnje da je „trzavica“ potencijalna obnova džamije Sulejmanije „sredstvima donatora sa Istoka.“ Nadalje, autor ima problema s činjenicama glede pretvaranja džamije u multimedijalni centar, te i tu izjednačava krivicu. Koliko se autor nije potrudio informirati svjedoči i izjava jajačkog imama Ramiza Bećirovića novinarki Edini Kamenici u Oslobođenju (12.5.2007.) u kojoj tvrdi da je IZ bila za izgradnju multimedijalnog centra, te mu čak predložila ime. Upravo je pristajanje IZ na koncept multimedijalnog centra bio razlogom što su ga sporili iz nekih katoličkih krugova. Tako se, naprimjer, u tekstu „Crkva iz 13. stoljeća multimedijalni centar?“ objavljenom na portalu Široki.com prije 12 godina (15.3.2007.) vidi da se gradnji multimedijalnoga centra protivi „katolička strana“ dok se težnja za izgradnjom ovog centra pripisuje muslimanima. Dedić tvrdi da bi „ovaj markantni kompleks postao funkcionalni multimedijalni centar, u kojem bi rukom umjetnika trajno ostali zaštićeni svi njegovi kulturno-povijesni slojevi, izazvalo je ‘revoluciju’ nerazumijevanja, koja je usmjerena na nerafinirana, pa čak i paranoična vjersko-etička tumačenja ovdašnjih katolika i muslimana koliko bi tako obnovljeni objekat bio katolički, a koliko islamski.“ Kako to ruke umjetnika štite kulturno-povijesne slojeve ostaje nepoznato, posebno zbog naučno etablirane činjenice da restauratori i konzervatori štite povijesne slojeve neke građevine.
Imam osvajač i svećenik osloboditelj
Autor navodi i publicistu i teologa Dragu Bojića i njegovu tvrdnju da „Katoličko-hrvatska strana je taj čin shvatila kao ‘pokušaj islamiziranja spomenika kulture u kojem se ne bi smjeli vršiti nikakvi religijski obredi’ , a da se nije upitao kakve to strane postoje u pitanju prava vlasništva. Na kraju teksta autor Dedić se poziva na patetičnu priču o jajačkoj djeci koja za razliku od svojih očeva neće školu na bosanskom jeziku već nekakvo zajedničko rješenje. Dječica koja mašu zastavama susjednih država osuđenih za UZP i učešće u Genocidu u BiH se na razini ovog teksta postavljaju kao nekakav civilizirani oponent IZ koja traži pravo vlasništva.
Tekst Drage Bojića „Imam – osvajač“ objavljen na portalu Tačno.net (22.7.2019.) možda je, u ovom smislu, i najproblematičniji, jer autor neprestano zauzima neutralnu poziciju koja je tek pričin. Prema Bojiću je reis Kavazović „zapalio iskru nerazumijevanja“, a katolička je strana samo reagirala. Budući da se već etablirao kao svojevrstan tribun „normalnih“ ljudi (za razliku od „nenormalnih“ što je još jedno opće mjesto u našoj javnosti) Bojić tvrdi da je jajački imam javnosti poznat po nelegalnoj gradnji džamije u naselju Volijak, da je uzurpirao spomenički kompleks Varošice, te navodi dio vlastitog neformalnog razgovora s imamom. U ozbiljnoj javnosti ovakve tvrdnje bez dokaza ne bi mogle imati težinu. Kako to imam gradi džamiju i uzurpira spomenički kompleks, odnosno, otkuda mu takva moć ostaje nepoznato. Htijući zauzeti „neutralan“ stav Bojić sam sebi upisuje moć (ili razotkriva da je de facto ima) pa piše: „Dodao sam i ovo: ako je džamija muslimanima na Volijaku potrebna i ako se sve radi po zakonu, u dogovoru i s pristankom stanovnika lokalne mjesne zajednice, neka se gradi.“
Bojićev problem s jajačkim imamom završava otvorenim orijentaliziranjem koje graniči s govorom mržnje. Tako je Bojić glavnog jajačkog imama nazvao onim koji „kao da dolazi iz ‘doba osvajača’ i ‘jaše na krilima misionarsko-političkog islama“‘. Kakvo osvajaštvo Drago Bojić pripisuje glavnom jajačkom imamu? Ne otvarajući pitanje koji je problem Drage Bojića s misionarstvom kada je to jedan od osnovnih postulata i religije čiji je on klerik, (iako se u javnom prostoru nastoji pokazati kao dalek svakom obliku klerikalizma, kao onaj koji je nadišao crkvu kojoj služi i od koje – zašto to ne reći jasno – živi) – nejasno je otkud je misionarstvo briga o zaštiti imovine Islamske zajednice? Navođenje političkog islama u ovom kontekstu osim što je neosnovano (kakve veze ima politički islam s pravom vlasništva) pokazuje Bojićevo nepoznavanje i prava vlasništva i političkog islama ili, pak, tendenciozno korištenje ovog pojma sa svom negativnom, netačnom i populističkom semantikom koja je svjesno izgrađena proteklih godina. Nadalje, ne prisvaja imam kulturni spomenik nego IZ (kao pravni subjekt) traži da se ispoštuje pravo vlasništva. Suma sumarum Bojićevog teksta bi mogao biti slijedeće: svi su jednako krivi, samo su neki malo krivlji i još uz to imperatori, uzurpatori i agitatori opasnog političkog islama. Kratkim uvidom u zakon o kleveti jasno je da jajački imam može tužiti Dragu Bojića i tražiti da dokaže svoje navode.
Svi (ni)su jednako krivi
Zanimljivo da niti jedan od „neutralnih“ novinara nije pokušao da istraži recimo ono što je u javnom pismu upitala Vakufska direkcija IZ BIH: na osnovu kojeg pravnog akta Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca upravlja spornim objektom? O dubljem istraživačkom novinarstvu, u ovom slučaju nema ni govora. Svi se pitaju kako se Islamska zajednica tek sada odlučila brinuti za svoju imovinu (što je netačno), često uz navode o propadanju. No, niko nije pitao kako to da Katolička crkva počinje da „brine“ za jedan objekat tek kada je legalni i stvarni vlasnik odlučio da potraži svoje pravo? Isto tako, niko se nije osvrnuo na činjenicu da je, prema pisanju glavnog jajačkog imama na portalu Jajce online (11.10.2018), JU Agencija za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala Grada Jajca i nakon što je IZ uputila zvaničan dopis 2017. o korištenju pogrešnog i nezvaničnog naziva i dalje koristi taj naziv, te je on prisutan kao jedini i isključivi i na turističkim informacionim tablama i putokazu za turiste. Za razliku od većine koji su iznijeli mišljenja, imam je u tekstu čitateljima dao na uvid i dokumente. Na portalu Volim Jajce je objavljen tekst (24.11.2018) kojim se naglašava da čelnici IZ hoće da „oteta“ imovina ostane njihova, te da se time katolicima šalje poruka da „nisu dobrodošli u ovome kraju“. Osim što je činjenično neutemeljeno, ovo predstavlja i jednu vrstu medijske ucjene. Svoje vlasništvo prepišite nama ili ćemo se osjećati nedobrodošlima.
Tekst objavljen na ekstremističkom portalu Poskok.info ne treba posebno ni komentirati. Dovoljno je pogledati kako u tekstu „brinu“ o ćudoređu Selima II, po kome je nazvana džamija u Knežini uz tvrdnju da im Islamska zajednica muslimanima podmeće baštinu i ‘kulturu sultana pijanica.’ Osmansko carstvo nazivaju „kalifatom“ i dovode ga u direktnu vezu sa snimcima „tzv. kalifata“ koje smo imali priliku gledati na YouTube.
I čude se kako neko Osmansko carstvo smatra modernim za svoje doba kada je riječ o – kalifatu.
Prizor iz Otomanskog carstva. Modernog Otomanskog carstva kako ga nazivaju autori iz Preporoda.
Potpuno sažimanje vremenskih distanci i povezivanje Osmanskog carstva – jedne velike imperije poznate između ostalog po zadužbinama za sve ljude (a ne rasnoj supremaciji kako tvrdi autor teksta zaboravljajući da ona u to doba nije ni postojala i da je u cjelosti europski koncept) sa barbarima ISIL-a koji razaraju kulturna dobra po Bliskom istoku samo je kontinuitet pisanja ovog portala prema kojem je svaki Bošnjak, odnosno musliman koji nije baštinik misli i djela Dragana Čovića – isilovac. Riječ je, dakle, o zamjeni teza tipičnoj za portal koji baštini i veliča naslijeđe međunarodno presuđenog UZP-a. I tome ne može pomoći ni patetično zazivanje zajedništva i zemlje koja je i „vaša“ i „naša“ na kraju teksta. Jer, koliko je i „naša“ i „vaša“ svjedoče recimo Heliodrom, Dretelj i Ahmići pa je suludo da baštinici takve politike Bošnjacima dociraju ko im jesu ili nisu prijatelji te da brinu za ćudoređe islamskih vladara.
Ironično je da je najumjereniji tekst objavljen na hrvatskom portalu Jutarnji(kao izvor je navedena HINA), 2.5.2019. Ipak, umjeren tekst, koji navodi i neke historijske činjenice, ne znači i objektivan tekst. U mnogo kulturnijem maniru nego li već navedeni tekstovi, ovdje ipak nedostaje sugovornik „druge strane“, tj. IZ i krivcem se donekle proglašava glavni jajački imam.
‘Politički bogovi’ i pijani sultani
Zanimljivo je da niko od analitičara koji inače često upozoravaju na „političkog Boga“ nije našao za shodno da na taj način pročita govor kardinala Vinka Puljića sa proslave 557. godišnjice krunidbe kralja Stjepana Tomaševića, a koji je inkorporiran u tekst prenijela Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije BiH. Sav je Puljićev govor, kao uostalom i tekst na ovom portalu, koncipiran na suprostavljanjima mi-oni i naše-njihovo – uz pozivanje na mir. Osim toga, Puljićev je govor (na portalu Ktabkbih.net objavljen u sklopu teksta 19.11.2018.) bio najava problema s prostorom Fethije. I dok su u ceremoniji obilježavanja krunisanja bosanskog kralja služene mise i cijelo je obilježavanje bilo katolički obojeno, niko nije pomislio da kardinal Puljić zapravo pali iskricu nerazumijevanja posebno stoga što je njegov govor bio dominantno viktimološki koncipiran na suprotnosti anđeoskog (mi) i demonskog (oni).
Na portalu Večernji.ba objavljen je intervju novinara Marka Karačića sa predsjednikom OV Jajce Ivom Šimunovićem. Osim što je redakcija izvukla skandalozan naslov („U središtu grada je pet džamija, crkva svete Marije mora se vratiti vjernicima“), novinar Šimunovića intervjuira kao da je dio katoličkoga klera, a ne zakonski obavezan zastupnik svih građana Jajca. Zanimljivo je da, ako je država sekularna, niti ovaj niti bilo koji drugi novinar ne postavlja pitanje po čemu bi onda papin blagoslov nekog prostora imao prednost nad validnim i zakonski obavezujućim katastarskim dokumentom. Predsjedatelj OV svih građana Jajca u svom skandaloznom intervjuu činjenicu da je nekoliko puta ova džamija gorjela tokom historije objašnjava narodnom doskočicom „oteto prokleto“, a Karačić ne nalazi za shodno da ga upita o prikladnosti takvoga posmatranja stvari, ili pak historijske činjenice da je „sporni“ prostor Islamskoj zajednici u konačnici „dodijelila“ katolička monarhija. Novinar nadalje konstatira da se već godinama traži da se crkva „vrati svojim istinskim vlasnicima“ iako ne bi smio baratati ovako paušalnim tvrdnjama. Šta su istinski, a šta neistinski vlasnici? Hoće li onda crkva vratiti taj prostor nekome ko ga je posjedovao u historiji starijoj od one Tomašević-Osmanska imperija? I postoji li istinskiji vlasnik od onoga sa zakonskim dokumentima koji potvrđuju njegovo pravo vlasništva? Karačić ne reagira niti na predsjedateljeve skandalozne tvrdnje da „zaista nema potrebe da se crkva svete Marije više koristi kao džamija“. Po čemu je i na osnovu čega to izračunato? Na osnovu tvrdnje iz naslova da u Jajcu ima pet džamija? Ko je taj ko će propisati kvotu vjerskih objekata po religijskim skupinama u jednom gradu? Na isti način novinar (ne)tretira tvrdnju svog sagovornika da „veliki broj vjernika muslimana zastupa stav da se crkva treba vratiti katolicima i čude se postupku glavnog imama. Svima je jasno da je to bila crkva i da zaista više nema potrebe da to bude džamija ili vlasništvo Islamske zajednice.“ Otkuda podatak o broju muslimana koji podržavaju ili ne podržavaju IZ u nastojanju da vrati Fethiju? I može li se pravo vlasništva određivati na osnovu toga da li ima ili nema potrebe za njim? Baš ovo mjesto raskriva zamku svih „objektivnih“ medijskih diskusija o Fethiji. Dok se IZ trudi vratiti objekat nad kojim ima vlasništvo i na kojem se održavaju mise i katolički vjerski obredi, pokušava se predstaviti da je IZ zapravo uzurpator koji treba nekome vratiti objekat nad kojim ima vlasništvo. A kao „dokaz“ za to se poteže sve: od papinskih bula, do imama-imperijalista, preko sultana pijanica, ISIL-a, te brojanja džamija po glavi stanovnika. Klasični spin.