Suludi pokolj na Kajzerici. To je samo dokaz više da se “homo balcanikus” odrekao toljage i pokazao da i mi možemo ponuditi tom “vrlom novom svijetu” svoje masovne ubojice. Kad mogu Norvežani, Ameri, Novozelanđani, možemo i mi Hrvati! Usprkos Istanbulskoj konvenciji. Sjetih se George Orwella: “Sve je teško, a najteže je biti normalan”.
Lijevi ustavni sudac Goran Selanec dijalektički je upozorio na “bit” problema. Sudac, čiji je izbor podržao SDP, bio je svojevrsno iznenađenje prilikom izbora za taj “časni sud”. Kao superiorni analitičar, iz svoje sigurne fotelje ustavnog suca mudro zbori: “Ništa u tom ubojstvu nije slučajno. Nije slučajno da je ubojica muškarac. Nije slučajno da su od pet ubijenih odraslih žrtava njih tri žene… Ubojica je pokazao što se događa ženama koje se ne pokore muškarcima poput njega…”. Ovo je valjda poruka uvaženog ustavnog suca svim onim desničarskim krkanima koji “laju na mjesec” kad su protiv Istanbulske konvencije i Marakeškog kompakta.
U promotivnom prilogu Večernjaka novinarka Stela Lechpammer portretira našeg suca kao osobu koja se više puta nije susprezala izreći stavove oprečne političkoj većini. A ja bih dodao, osobito kad tu većinu ne predstavlja SDP.
___________piše: Zvonimir Hodak I Direktno.hr
Nesporno je utvrđeno da suludi ubojica nije bio evidentiran kao obiteljski nasilnik. Kako ga je to onda “politička većina” mogla izolirati i spriječiti u njegovom suludom naumu? To očito zna jedino sudac Selanec. Ja pak samo pretpostavljam. Možda tako da smo usvojili još više marakeških kompakta i istanbulskih konvencija ili da smo osnovali još više ljevičarskih nevladinih udruga za zaštitu ljudskih prava. Možda bi pomoglo i još više egipatskih profesorica kao što je Suad Saleh koja je javno napisala: “Sasvim je u redu da muškarci islamske vjeroispovijedi siluju žene koje nisu njihove vjere”.
Kao što vidite nema više parole “Proleteri svih zemalja ujedinite se”. Ono “proleteri” treba zamijeniti sa “psihopati”. I na kraju, po teoriji koja nam dolazi s Ustavnog suda, Ratko Mladić bi trebao doživjeti neku čudnu preobrazbu iz ratnog zločinca u lijevo liberalnog progresivca. On je, naime, 1995. u roku od tri dana poubijao 8300 muškaraca. Navodno ni jednu ženu. Sud u Haagu mu tu činjenicu nije uzeo kao olakšavajuću okolnost. Nije imao sreće da mu sudi sudac Selanec i Ustavni sud RH.
I kad smo kod Ustavnog suda i “vladavine prava” nije na odmet upozoriti na utopističku borbu novinarke Karoline Vidović-Krišto koja ovih dana pita na fejsu što je s ustavnom odlukom od prije osam godina kojom se XI i XII izborna jedinica (dijaspora i manjine) proglašavaju neustavnima?
U toj odluci, između ostalog, piše i ovo: “Ustavni sud utvrđuje da Ustav ne dopušta unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zajamčenih zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi (nacionalnoj, etničkoj, jezičnoj, spolnoj, dobnoj, obrazovnoj, strukovnoj, imovinskoj i dr.) u okviru općeg izbornog sustava”. A ja pitam Ustavni sud i što je s odlukom tog istog Suda iz 1997. g. u kojoj stoji da voda i struja ne mogu biti ovršeni i isključeni jer se radi o bitnim sastojcima potrebnih za osnovnu egzistenciju građana… ili tako nekako.
A naš Goran Selanec, umjesto da troši svoj lijevi potencijal na “seksističku brutalizaciju” našeg društva, mogao bi pokrenuti s mrtve točke neke odluke Ustavnog suda koje, iako su svjetonazorske, iz “nepoznatih” su razloga završile duboko u “frižideru”. Čudno kako za njih predsjednik Ustavnog suda ne inzistira javno da ih Vlada mora provesti.
Pokojni srpski pjesnik Duško Radović jednom je dao istinitu definiciju: “Nema više normalnih. Svi smo manje više ludi. Neki kradu k’o ludi, neki žderu k’o ludi, neki piju k’o ludi, a neki rade k’o ludi, a ti su najluđi od svih”.
‘Što će njemu neki sud odlučivati što treba raditi’
Druga osoba koja me je duboko impresionirala u proteklom tjednu, uz Gorana Selaneca, je ministar energetike i zaštite okoliša Tomislav Ćorić. Uz legendarnog Freda Matića koji se sad u Bruxellesu muči s engleskim tipa “good bos, big bos, ‘wan shats kill“, a koji je s pravom u ovoj kolumni nosio pridjev “punjena ptica”, Ćorić je eto drugi ministar kojem taj pridjev savršeno pristaje.
Naravno, radi se o već opjevanom slučaju korupcije, o izboru nove ravnateljice NP-a Krka. Nella Slavica, dobrog i njegovanog izgleda, s dva LL u imenu, s dvije stranke u biografiji, s navodnim magisterijem ekonomije, s navodno prepisanim programom s jedne strane i Ljiljana Zmijanović bez dva ista slova u imenu, ali doktorica znanosti, s dugogodišnjim iskustvom u radu u NP-a Krka i s braniteljskim stažem od skoro 500 dana borbe u Domovinskom ratu, s druge strane. Zakon o braniteljima i drugi propisi jasno kažu tko ima prednost. Dobro, ni dr. Ljiljana nije bez mane. Kud’ je baš kao dragovoljka ušla u rat na strani HOS-a? Pravobraniteljica Lora Vidović misli i danas iz svoje fotelje da je to čista, destilirana ustašija.
Naravno, kao što je to normalno u zemlji Hrvatskoj, Ćorić je ponovno izabrao našu Nellu. DD (dragovoljka i doktorica) se već nakon prve sljepačke odluke žalila. Upravni sud u Splitu je uvažio njenu žalbu i ukinuo odluku ministra Ćorića. Međutim, naš ministar se nije dao. Što će njemu neki sud odlučivati jel’ on dobro ili loše odabrao. Stoga je ministar, s nadimkom “Ćoro”, ponovno ustoličio Nellu.
Smatra da “Zakon o braniteljima” nije zaobiđen, ali – što je zanimljivo – to isto misli i Ministarstvo branitelja Tome Medveda, valjda da ne naruši idilične odnose u Vladi. Time se i ministar Medved opasno približio legendarnoj popularnosti Jadranke Kosor koja je također “carevala” u tom ministarstvu. Nadam se da će dr. Ljiljana, usprkos neopreznosti što je ušla u rat u formacijama HOS-a, uspjeti doći do svojih prava putem suda.
Ovaj slučaj izaziva opće gađenje. Naravno, samo na društvenim mrežama, ne i u javnim medijima koji dobro paze što odgovara Plenkovićevoj Vladi. No, boli ona stvar i Ćorića i Medveda za društvene mreže.
Za njih postoje samo Jutarnji, Večernji, Novi list, Slobodna… Nisu još uvijek shvatili da takozvano “medijsko “podzemlje” danas izriče glas naroda koji može sve preokrenuti naglavce. Sjetite se samo Trumpa i Clintonice. Ista sudbina čeka i Čorića i Medveda. Ono što ozbiljno zabrinjava je nedostatak bilo kakvog srama naše vladajuće oligarhije. Imate evidentno kršenje zakona i ljudskih prava, a nitko zbog toga ni malo da pocrveni. Za ove ministre očito je važan samo “sud njihove partije”.
Preko društvenih mreža se može jasno očitati stav većine
No, dolaze razni izbori – predsjednički, stranački, parlamentarni… Opet će rejting agencije svojim klasičnim i znanim makinacijama pokušati dići popularnost dobrim platišama. Još prije prošlih predsjedničkih izbora po rejting agencijama je Ivo Josipović trebao biti izabran sa 127% glasova za hrvatskog predsjednika, sa 100% glasova za predsjednika Europske komisije, s 98% glasova za papu u Rimu te za cara u svemiru. Kako je završilo? Kolinda je ušla u cilj za prsa pred Ivom, što nije mala pobjeda. Srećom za nas! Danas razne makinacije anketama o vodstvu u predizbornim kampanjama sve manje pale. Hrvateki napokon počinju shvaćati i preko društvenih mreža se može jasno očitati stav većine.
Još je Sokrat (470-399 pr. Kr.) napisao: “Demokracija će platiti zato što će pokušati odgovarati svima. Siromasi će htjeti imati imetak bogatih. Demokracija će im to dati. Mladi će htjeti biti uvažavani kao stari. Žene će htjeti biti kao muški. Stranci će htjeti prava starosjedioca. Demokracija će im to dati. Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije. Demokracija će im to dati. A kada lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teže za moći, nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije”.
Često sam prenaglašavao legendarnu “hrvatsku šutnju”, poltronstvo, želju za stranim i moćnim gospodarima koji će nas čuvati i braniti našu tobožnju nevinost. Kad bi netko ošinuo po nama, Hrvateki bi odmah uskočili s “kaj je, je”. Mačekov refren “Vjera u Boga i seljačka sloga…”, pokazala se jalovom. Kad su mu ponudili državu on je odmah zapalio u London s parolom “uvijek vjeran kralju”. Sad je naravno drugačije. Ratni smo pobjednici, članica EU-a i NATO-a.
Abdiću Tigru je malo falilo da prizna kako je oslobodio Knin i Vukovar
Eto, ovih dana su se u Sarajevu digli na lijevu nogu. Komšić, stara Hrvatina, pun je drugarske kritike pa traži od nas barem samokritiku. Emir Hadžihafizbegović, podržavajući iz petnih žila sudruga Komšića, de facto radi protiv Hrvata u BiH. Rekli bi – to je njegovo demokratsko pravo. Da, ali naš Emir “visi” iz dana u dan u Hrvatskoj.
Igra predstave, snima reklame te igra u filmovima u Hrvatskoj, a u BiH pljucka i hračka po ustašoidnoj RH. Evo primjera: neki je dan, navodno ugledni “društveno politički” djelatnik i SDP BiH-ov kandidat za člana predsjedništva BiH te ugledni borac za građansku BiH – Bakir Hadžiomerović, poslao diplomatsko-salonsku poruku našoj Predsjednici: “Da ne okolišamo, jebem ti mater, kobilo ustaška”. Bez uskličnika. Evo dokaza da Bakir zna da se kontroliše! A po njemu “glupa plavuša” ne zna da se “kontroliše”.
Komšić skače u vis preko dva metra svaki put kad čuje za Pelješki most. Dvoumi se treba li taj most prijeći i zauzeti ili ga spaliti. Još nije odlučio. Onda se pojavila fake news iz Izraela o tobožnjoj izjavi KGK o “militantnom islamu” i Iranu. U tili čas skočilo u “tamnom vilajetu” (BiH) na noge lagane sve što je liberalno, tolerantno i progresivno te se počelo derati o “islamofobiji, lažima koje izmišlja agresivna i ksenofobna politika službenog Zagreba prema BiH i Bošnjacima, a koja ima sve elemente fašizma”.
Zaboljela ga laž pa se morao javiti i bivši zapovjednik armije BiH Hamdija, Abdić, Tigar: “Vraga je Hrvatska pomogla nama. Ja sam oslobodio Plitvice i Korenicu…”. Malo mu je falilo da prizna kako je oslobodio i Knin i Vukovar.
Sjetih se duhovite Tanje Torbarine kad je 1992. ili 1993. g. napisala kako je više BiH izbjeglica poginulo u Hrvatskoj od “ležećih policajaca” nego u ratu u svojoj zemlji. A sad “tigar od papira” oslobodio moju Liku! Malo sutra, tigriću! Službena Lijepa naša je energično i s nacionalnim ponosom odreagirala. Premijer je rekao nešto u stilu “dajte, najte”, ministar Gordan Radman, kojeg inače smatram najboljim i najkvalitetnijim novim ministrom, samo je lakonski izjavio “to je njihovo pravo”.
Tako je BiH očitala lekciju klerofašističkoj RH. Sjetih se, onako usput, jedne izjave Alije Izetbegovića iz rane faze rata koji, kako kažu, “nije bio njihov”: “Ovi moji oslobodili dva dunuma zemlje, a trebalo im četiri da mrtve sa’rane”. Luda kuća u stilu “Svi vole more, samo Goran Bare” ili “svi su muškarci očevi, samo je Edo Majka”.
Ono što je iracionalno i nepromjenjivo je sirova mržnja i jal onih koji nas prekomjerno granatiraju svojim neizlječivim kompleksima. Iz iskustva znaju da, koliko god daleko pljunu ili kmeče o ustaštvu i fašizmu, naši poltroni će uvijek imati isti debilno jadni odgovor. Naši političari k’o papige ponavljaju mantru: naš primarni zadatak je osigurati BiH i Srbiji ulazak u EU. Nema nemoguće misije za RH. Kad smo za osječkog dožupana instalirali Jovana Jelića koji je za vrijeme pokolja u Dalju bio načelnik veze okupatorske vojske, onda smo dokazali da smo zemlja nemogućih mogućnosti.
‘Naš dragovoljac cmizdri o ustaškim zločinima protiv JNA’
Inače, u tijeku je godišnjica masakra u Dalju, u kojem je ubijeno trideset i devet osoba. Preko erdutskog mosta iz Srbije je krenula 51. motorizirana brigada JNA, zajedno s teritorijalcima. Naredba je bila “Zarobljavanja ne sme da bidne”. Još 1993. g. podnesena je kaznena prijava za zločine protiv 150 osoba s imenom i prezimenom. Bez učinka ako se ne računa dožupana Jovana Jelića, načelnika veze agresorske vojske. Lijepo je napisao srpski glumac Zoran Radmilović: “Kad umreš, ti ne znaš da si umro i nije ti teško. Teško je drugima. Isto je kad si glup””.
“Halo policija!!! Nekoliko kriminalaca i psihičkih bolesnika drži nas kao taoce!”, “Tko ste vi i koliko vas ima?”, “Mi smo Hrvati! Ima nas oko 4 milijuna!”.
Općinski sud u Splitu odbio je kao neosnovanu tužbu Zorana Ercega, notornog “dragovoljca” Domovinskog rata. Zoranče je tužio novinara Željka Huljeva tražeći za povredu časti 60.000 “ustaških” kunića. Sud je zaključio da je Zoran Erceg bio u službi Ratka Mladića u zadnjem ratu. Ne znam je li ta presuda barem malo probudila ministra Medveda iz zimskog sna. Da barem provjeri tko je, kada i na temelju čijih svjedočenja donio rješenje da se žestoki jugović upiše u registar branitelja. Bilo je svojedobno nekih provjera braniteljskih statusa, ali kod našeg Zorana nađeno je – sve čisto. Očito je neki bivši drug u Ministarstvu “previo hartiju, uzeo plajvajz i napisao ‘naš’”. A “Medo” i dalje mirno spava. Kad danas ovakav “naš dragovoljac” baulja diljem Lijepe naše, pljuje po Tuđmanu i cmizdri nad ustaškim zločinima protiv JNA onda bi netko u Ministarstvu branitelja napokon morao pročitati ono što je rekao ili napisao Zoran Radmilović. Naravno, Dalj ima prioritet. Pa kad se dođe do Ercega, Hajduk će već tri puta osvojiti Ligu Prvaka.
Svi smo mi ljudi, samo je Dario – Srna. Svi muškarci karaju, samo je Goran – Karan. Svi piju Ožujsko, samo Petar – Pan…
Moj prijatelj Zlatko Lukež uvjerio me da su hrvatski i srpski dva različita jezika. Razlika je očita: tvornica umjetnog gnojiva i fabrika veštačkog đubriva.
I na kraju zanimljivo i pragmatično pitanje na fejsu. “Je li moguće od Afričke šljive peći rakiju?”.
wpDiscuz