Jedna Bošnjakinja koja je bila na strani ISIL-a tijekom rata u Siriji a sada je zarobljenica kurdskih snaga pisala je državi BiH. U pismu, koje je objavila televizija N1 teroristkinja moli za pomoć.
“Poštovano Predsjedništvo, Vijeće ministara BiH, Ministarstvo vanjskih poslova BiH, MUP, zvaničnici BiH, vladine i nevladine organizacije, eselamu alejkum i dobar dan.
Ja sam jedna od bosanskohercegovačkih državljanki koja se po ne znam koji put obraća vama sa istim pitanjima, ali jos uvijek bez adekvatnih odgovora. Ovim putem u ime svih nas pišem ponovo sa pitanjem zašto se jos uvijek nalazimo u zatvoru kod Kurda?
Prije više od godinu razlog je bio utvrđivanje naše ličnosti – da li smo ili nismo državljani Bosne i Hercegovine, nakon toga razlog su bila naša djeca rođena u Siriji, a po zakonu BiH (ta ista djeca ostvaruju pravo na državljanstvo ako su im jedan ili oba roditelja državljani BiH, tj. računaju se isto kao djeca rođena u bilo kojoj drugoj državi).
Ovih dana aktualan je razlog političkih i tehničkih problema, ali ruku na srce sve ovo nije istina. Podsjećam vas da mi kao državljani BiH imamo naša ljudska prava, podsjećam vas da naša djeca žive u šatorima na zemlji, da naša djeca ne znaju šta je namještaj, wc šolja itd., da naša djeca ne idu u školu i tko će da snosi odgovornost dječijih prava? Mi kao majke, Kurdi koji nas skoro dvije godine drže ovdje, ili vi koji odlučujete o našem povratku?
Podsjećam vas – i mi smo nečija djeca, i vi ste nečija djeca i nečiji roditelji pa zastanite na trenutak i zamislite da ste na našem mjestu ili kolika bi vaša briga bila da su vaša djeca na našem mjestu, kakve su noći i dani naših roditelja, sestara, braće zastanite samo na trenutak…
Svima se u životu dogodi da pogriješi, ali svatko, baš svatko, ima pravo na drugu priliku. Mnogo je razloga zašto je netko došao u Siriju, mnogo je neispričanih priča i neshvaćenih ljudi i žena.
I kako pomenuh na početku potreban nam je odgovor na pitanje kada ćemo kući, ali ovaj put zahtjevamo istinu jer istina manje boli od laži.
Zaslužili smo bar toliko da nam se kaže kada ćemo početi da živimo normalnim životom, da spavamo bez straha da nam vojska ne upadne u šatore, da ne objašnjavamo djeci šta su igrališta i igraonice nego da ih vide, da pokušamo da zaboravimo sve uvrede, udarce i poniženja koja smo doživjeli i jednostavno da živimo u miru.
Hvala na razumjevanju”, navedeno je u pismu, prenosi Dnevnik.ba
wpDiscuz