Slobine posljednje riječi: “Ovo je tek početak tragedije”

Prije točno 18 godina, 28. lipnja 2001. godine, Srbija je izručila Slobodana Miloševića Haagu. Po prvi put se sudilo jednom predsjednik za ratne zločine pred Međunarodnim sudom, ali on tu presudu nije dočekao i preminuo je u Haagu pet godina kasnije.

Posljednji posjetitelj bio je dužnosnik njegove stranke SPS Milan Janić koji se za Alo prisjetio tog posljednjeg razgovora s Miloševićem.

“Nije znao da će ga izručiti tog dana, uvjeren sam. Kada sam ušao u ćeliju, zatekao sam ga u dobrom raspoloženju, a u kutovima su čuvari samo oborili glave, valjda tako pokazujući da ih naš razgovor ne zanima”, počinje svoju priču Janić i nastavlja:

“Bio sam posljednji koji ga je posjetio u ćeliji, iako me nisu htjeli pustiti već su rekli da dođem idući dan. Nazvao sam odvjetnika i na kraju su me pustili. Ta slika će me pratiti do kraja života, on nasmijan, u cipelama bez pertli kako mi govori: ‘Milane, meni je bolje u zatvoru nego na slobodi dok naša zemlja tone u ropstvo’.”

Dotakli su se i Kosova, prepričava Janić i prenosi Miloševićeve riječi. “To je početak ustupanja naših teritorija. Sve što je Zapad ikad od nas tražio, a mi dala, on se nikad nije zadovoljio time što je dobio. Samo je iznova tražio nove i nove ustupke. Kad uradimo nešto, kažu to je što se tiče te etape, a za dalje ćemo razgovarati. Kosov je tek početak, tražit će i druge dijelove zemlje”, pričao je Milošević u ćeliji te 2001. godine.

Da je Milošević izručen, Janić je saznao kad se vratio u Bor. “Žena me je dočekala pitanjem gdje sam bio. Odgovorio sam joj da sam bio kod Slobe. Onda me ona šokirala riječima: ‘Pa, evo, na televiziji su rekli da su ga izručili Haagu”.

Kevin Curtis je Slobodana Miloševića u ljeto 2001. godine izručio Haagu. U razgovoru za HRT ispričao je točno kako je išao taj sudbonosni let iz Beograda.

“Sad si moj zatvorenik”

U zračnoj luci Banjica Slobodana su čekala tri helikoptera, ali i Curtis, tadašnji istražitelj Haaškog suda.

“Vidjelo se da je šokiran. Nikad nije mislio da će se to dogoditi. Rekao sam mu tko sam te da ću mu pročitati optužnicu. Odbio je govoriti engleski, no srećom imao sam prevoditelja. Pitao je kamo idemo, na što sam odgovorio u Haag”, prisjetio se Curtis u razgovoru za HRT.

“Najprije ću vam pročitati prava, onda ću vas pretražiti. Rekao je upravo sam došao iz zatvora, zašto me morate pretražiti. Odgovorio sam: ‘Sad stemoj zatvorenik i ja ću vas pretražiti prije nego se ukrcamo na bilo kakav let.'”, rekao je Curtis.

Osiguranje je pretražilo Miloševića i bilo je očito da mu se to nije nimalo svidjelo. “Milošević je to mrzio jer su mu pretražili usnu šupljinu, odjeću, sve”, govorio je Curtis.

INSTAGRAM

Takve mjere sigurnosti vjerojatno su posljedica jednog ranijeg Curtisovog uhićenja. Ratni gradonačelnik Vukovara Slavko Dokmanović uspio je prokrijumčariti pištolj na let za Haag i britanski istražitelj bio je odlučan da se takvo što neće ponoviti.

“Ukrcali smo se u vrlo veliki helikopter i odmah je počeo govoriti engleski. Savršeno je govorio engleski. A onda je rekao: ‘Želim zapaliti’. Rekao sam mu da ne može pušiti u helikopteru. Pokazao je na pepeljaru na podu i kazao da je on vlasnik helikoptera. Znao sam da helikopter nije njegovo vlasništvo, barem ne više.”, kazao je Curtis.

A pomalo simbolično, Miloševića su prebacivali iz Srbije istim helikopterom korištenim za njegov slavodobitni dolazak na Gazimestan, na obilježavanje 600 godina od Kosovske bitke. Bio je to gotovo pjesnički kraj karijere u letjelici koja je označila i njegov uspon.

Bosna je prljava zemlja

Tijekom leta, Milošević je najčešće samo gledao kroz prozor. Britanski istražitelj govori da je Slobodan ostavljao dojam kao da misli: “Posljednji put gledam ovaj prizor. Ovu državu.”

Pitao je Curtisa gdje idu na što mu je ovaj odgovorio da idu u Tuzlu što ga Miloševića iznenadilo pa je napravio neku čudnu grimasu kao da je Tuzla prljava.

Kad je izišao iz helikoptera, izvadio je rupčić iz džepa i očistio cipele kao da poručuje: “U Bosni sam, ovo je prljava zemlja, ne želim je na cipelama”, prisjetio se Curtis.

Počeo je Milošević hodati gore-dolje po hangaru, a jedan snimatelj morao ga je slijediti okolo.

Milošević se okrenuo i rekao mu: “Znaš, možeš zumirati. Možeš stati ondje i gdje god ja idem, možeš me slijediti”. Pokušavao ga je poniziti, uvjeren je Curtis.

Onda je Milošević htio na WC, a bio je jedan i unutar hangara. Rekli su mu da može, ali pod uvjetom da vrata ostanu otvorena i da ga haaški istražitelji cijelo vrijeme snimaju. Vidjelo se da mu smeta, ali tako je na kraju i bilo. Nedugo nakon toga odletjeli u Nizozemsku i odveden je u zatvor.

Idućeg dana je Carla del Ponte, tadašnja tužiteljica, pozvala Miloševića sebi u ured. “Ne znam što se dogodilo jer bila nasamo s njim. Nakon toga rekla je da nitko neće razgovarati s njim. Zbog toga se nije ostvario plan da ga ja intervjuiram. Prava šteta jer je potencijalno imao toliko informacija do kojih smo morali dolaziti na drugim mjestima. Da nam se otvorio, to bi pomoglo na mnogo načina. Siguran sam da bi sva sila suđenja bila puno brže gotova samo da nam se otvorio”, povjerio se Curtis u razgovoru za HRT.