Mick Jagger oporavlja se od operacije srca, Ozzy Osbourne je pao, razbio se i morao odgoditi turneju, Pete Townshend gotovo je gluh. Vrijeme više nije na strani rock legendi.
Sa svakom oproštajnom turnejom, sa svakim biografskim filmom, nostalgičnom kompilacijom najvećih hitova i svaki put kad umre neka od rock ikona iz sredine prošloga stoljeća, budi se strah o tome kakva je budućnost tog glazbenog pravca.
Rokera, naravno, još ima, ali nijedna rock grupa nije bila među 10 najprodavanijih i najslušanijih u 2018. godini, po podacima agencije Nielsen Music. Tom ljestvicom uvjerljivo dominiraju hip hop i R&B izvođači.
Utjecajni glazbeni festivali rokerima sve više namjenjuju sporedne pozornice. Prošla je godina bila prva u povijesti Coachelle da nitko od rock izvođača nije bio među glavnim atrakcijama. Isto se ponovilo i ove.
U kolovozu će se održati trodnevni koncert u povodu 50. godišnjice Woodstocka, ali čak je i ondje organizator, uz poneke velikane poput Santane ili Roberta Planta, postavu odlučio popuniti izvođačima poput Jay-Z-ja ili Miley Cyrus kako bi se privukla mlađu publiku.
Dodjeli Grammyja za najbolje rock izvedbe već godinama nema mjesta u izravnom televizijskom prijenosu, što je još jedan znak u kolikom je padu taj glazbeni žanr.
Glazbeni kritičar časopisa “Vice” Dan Ozzi u članku “Rock je mrtav, hvala Bogu” napisao je da je “taj pravac po svim mjerilima popularnosti i profitabilnosti zasjenjen popom, hip hopom i elektronskom plesnom glazbom”.
Mnogi smatraju da su zadnji dani slave rock and rolla bili u ’90-im godinama kad su Nirvana, The Smashing Pumpkins, The Red Hot Chili Peppers, Pearl Jam i Soundgarden vladali svjetskom scenom.
Svi smo mi rokeri
Sredinom toga desetljeća, međutim, hip hop je postao dominantan glas kulture mladih i reflektirao njihova razmišljanja o suvremenim temama, baš kao što je nekad radio rock, tvrdi bivši menadžer Nirvane Danny Goldberg.
– Pop je preuzeo ulogu avangarde važnog kreativnog izražavanja, a rock se nekako okamenio, pretvorio u dinosaura – izjavila je Jacqueline Warwick, profesorica glazbe na kanadskom sveučilištu Dalhousie.
Za Deannu Adams, autoricu nekoliko knjiga o glazbi, “rock nije samo rock” nego smisao inovativnog stvaralaštva koji će živjeti i kad njegovi utemeljitelji umru.
– Bolno je to što su mnogi od njih umrli ili onemoćali – rekla je Adams. “Oplakujemo što smo izgubili njih i njihovu glazbu i to što više nikad nećemo iskusiti njihove koncerte. I naravno, sve nas to čini svjesnijima vlastite smrtnosti”.
Ali ništa od toga neće umanjiti važnost rocka. “Bez rocka ne bi bilo heavy metala, punka ili hip hopa”, kaže Adams. “Rock nikad neće umrijeti jer je to velika, krepka grana na jako starom, robusnom stablu”.
Uistinu, čak i neki hip hop umjetnici kažu da će “duh” rocka živjeti zauvijek.
Kad su 2016. pioniri hip hopa iz grupe N.W.A primljeni u Kuću slavnih rock and rolla, instituciju koja je posljednjih godina znatno priširila svoju definiciju rocka, njihov osnivač Ice Cube rekao je da rock uopće “nije vrsta glazbe”.
– Rock and roll je stanje duha, stvaranja vlastita puta u glazbi i životu – izjavio je slavni reper.
“To je rock and roll i 
to smo mi”. /Hina/HMS/
wpDiscuz