On sebe vidi kao “mučenika koji je robijao samo zato što je odbio biti robom”, ne zbog ubijanja više od 100 ljudiOsuđeni ratni zločinac Dario Kordić pričao je u utorak navečer o vjeri na skupu kojeg je pokrenuo don Damir Stojić, no pred kraj njegova govora skup u dvorani prekinuli su nekolicina mlađih ljudi uz povike da je on ratni zločinac. Razvili su i transparent koji im je oduzet te su brzo pobijegli.
Sam skup započeo je s dvije pjesme nakon čega je Kordić započeo svoj govor, tijekom kojeg je rekao kako se suočio s trenucima najveće patnje tijekom 17 zatvorskih godina, kako je ondje susreo Boga koji ga je promijenio te kako je iz njega crpio mir i snagu.
“Prošlo je skoro 20 godina od kada sam doživio svoj drugi rođendan. To je dan kada je započelo moje suđenje. Tu noć probudilo me svjetlo u tri ujutro koje nije bilo s ovoga svijeta. Čuo sam glas koji mi je rekao: ‘Dragi moj sine, prepusti sve u moje ruke’. Osjetio sam kako mi se srce napunilo. Kleknuo sam, pomolio se i izrekao gospodinu svoje da”, svjedočio je Kordić i nastavio.
“Imao sam tada 31 godinu i gledao sam masovno prolijevanje krvi po našoj prekrasnoj zemlji. Kada sada gledam unatrag i razmislim o tome nitko od nas nije trebao preživjeti te strahote. Jedini tko nas je spasio bio je sam Bog. Kada je došla vijest o Daytonskom sporazumu sve su nas, kao zbog odmazde, prebacili u Haag. Proveo sam skoro 9 godina u sobici, a u ruci jedino što sam imao je bila krunica. Molio sam se Bogu i dan po dan, tijekom svojeg suđenja, sve sam mu postajao bliži. Osjetio sam kako me Gospodin čisti, a rešetke na mojem prozoru polako su nestajale”, ispričao je Dario Kordić.
Na tribinu su upala i četiri ljevičarska aktivista koji su počeli skandirati “ratni zločinac” te su nosili natpis “Dario Kordić – ratni zločinac”. Na takav potez aktivista žustro su reagirala publika, a nekolicina je nasrnula na njih i izbacila ih iz dvorane. Iz publike se moglo čuti kako će oni srediti aktiviste i pobrinuti se za njih te su pozvali Kordića da nastavi s govorom. Moderator je krenuo smirivati situaciju dok je Kordić rekao “Bože oprosti im, ne znaju što rade”. Kordić je rekao kako se moli i za dobronamjerne i nedobronamjerne.Tribinu je organizirao don Damir Stojić koji je tribinu završio molitvom. Rekao je da je pozvao Kordića zato što je Kordić, po njemu, čovjek koji je upoznao Krista te ga je usporedio sa svetim Pavlom.
Dario Kordić se rijetko pojavljuje u javnosti otako je pušten iz zatvora, tek se povremeno pojavi na nekim vjerskim događanjima ili braniteljskim obljetnicama, a očito da neće biti ništa ni od najave prošle godine da se vraća u politiku, kada po ničemu nije dao dojam da se kaje za bilo što.
Za desetak dana obilježit će se godišnjica pokolja u Ahmićima.
Bilo je to prije 26 godina, četvrt stoljeća, kako su snage HVO-a u 5.30 ujutro napale položaje Armije BiH u Vitezu i okolnim mjestima u Lašvanskoj dolini. Povod je bio čisto politički, htjeli su pod kontrolu dovesti cijelo područje koje je za to bilo predviđeno Vance-Owenovim planom. Međutim, ono što se dogodilo u selu Ahmići, to nijedan plan nije predvidio, osim onoga zbog kojega je Dario Kordić, kao jedan od zapovjednika akcije, 2001. godine proglasio ratnim zločincem odgovornim za pokolj u Ahmićima i pravomoćno ga osudio na 25 godina zatvora.
Redom Anti-teroristička bojna Vojne Policije HVO-a “Jokeri”, Viteška brigada HVO-a, PPN Vitezovi te brigada “Nikola Šubić Zrinski” jurnuli su na selo od oko 200 kuća, spalili ih oko 180 i iza sebe ostavili između 117 i 120 pobijenih civila. Selo su napali s tri strane kako bi natjerali stanovnike da krenu bježati prema jugu, a tamo, na brisanom prostoru, sačekali su ih spremni vojnici HVO-a i skidali ih.Istražitelji UN-a tada su utvrdili da su mnogi muškarci ubijani iz neposredne blizine, da je lako moguće da su mnogi od njih živi zarobljeni, a onaj najgori dio odnosio se na način na koji je pobijena većina stradalih žena i djece od kojih je najmlađe imalo samo tri mjeseca. Ispalo je da su vojnici HVO-a, točnije, navedenih jedinica HVO-a, išli od kuće do kuće, palili ih, a pritom ubijali one koje bi unutra zatekli.
Izvještaji istražitelja odmah nakon pokolja navode da je očito da su napadači pritom koristili bacače plamena kao i to da su ostaci pougljenisanih žrtava ukazivali na to da su ti civili živi zapaljeni i izgorjeli. Od pobijene djece, navodno je najveći broj pobijen upravo na taj način. Za ovaj zločin Kordić je samo jedan od osuđenih. Na slobodu je pušten nakon odslužene dvije trećine kazne koju je od 2006. izdržavao u zatvoru u Grazu.
I dok su osuđeni za ratne zločine tijekom povijesti u pravilu nestajali s javne političke pozornice, Dario Kordić, doputovavši 6. lipnja 2014. na aerodrom Pleso u Zagrebu, doživio je trenutak najvećeg osobnog trijumfa u životu. Dočekalo ga je 300 euforičnih poštovatelja, a on je, još u prostoru za doček prtljage, iza stakla, širio ruke, pjevao, zazivao Boga i Bogorodicu, u jednom trenutku kleknuo je i poljubio pod.
Među okupljenima su bili i Ivić Pašalić, Zdravko Tomac, Zvonimir i Branka Šeparović, Ljubo Ćesić, Anto Kovačević, biskup Vlado Košić, bivši zastupnik u Saboru Milan Kovač, akademik Josip Pečarić, deseci svećenika i mnogi drugi. A zapravo, unatoč tolikom broju crkvenih ljudi, raspoloženje je bilo sve samo ne bogobojazno. Izvikivalo se “ZDS”, svako toliko, uslijed nestrpljenja onih koji su Kordića čekali, začuli su se uzvici poput: “Pustite ga više, j*** vas Bog!”I trenutak prije nego što je Kordić u isprekidanom govoru stao zazivati Boga, Bogorodicu, zahvaljivati hrvatskom narodu, ljubiti se s obitelji, s prijateljima, zazivati mir u svijetu, posebno u Siriji i Ukrajini i slično, u tišini od sekundu, dvije koliko su svi utihnuli da čuju svog heroja a ne zločinca osuđenog za jezivi pokolj u Ahmićima, izvjesni muškarac s jakim bosanskohercegovačkim naglaskom zavikao je: “Ubojico! Sotono!”
Svjetina je podivljala, umalo je rastrgala čovjeka. S galerija su urlali: “Ubij ga! Ubij ga!”, što je, s obzirom na povijesne okolnosti i s obzirom na sve prikazano u aerodromskoj zgradi tog dana, djelovalo kao vrlo izvjestan razvoj događaja. No, i tamo je bilo dovoljno razuma pojedinaca da čovjeka iščupaju vani i spase ga. Četiri godine poslije, u proljeće 2018, godine, četvrt stoljeća nakon Ahmića za koje je osuđen, Darija Kordića je Udruga Hrvatska zvona iz BiH spomenula u svojoj objavi na Facebooku:
“I Dario Kordić je uz Hrvatska zvona! Dario Kordić je već danas simbol uspona i posrnuća hrvatskoga naroda. Početkom devedesetih godina poveo je hrvatski narod Srednje Bosne u osvit slobode, zatim obrane svoga opstanka pred srpskom, a nakon toga i muslimanskom agresijom. Umjesto da uživa plodove krvlju obranjene slobode, upravo zbog obrane slobode svoga naroda – slijedilo je mučeništvo i proces proglašenja krivnje upravo zbog odbijanja biti robom.”Sve to objavljeno je u kontekstu javno proglašene podrške Hrvatskih zvona političkoj stranci u BiH Hrvatskoj republikanskoj stranci koja se, ne tako davno, odvojila od “HDZ 1990.”. Što se Hrvatskih zvona tiče, njen predsjednik Marko Tokić takav je politički materijal da je u početkom prošle godine kod Bujanca govorio o “radikalnoj muslimansko-bošnjačkoj politici čiji je krajnji cilj Dubrovnik”. Zvona su tako htjela politički profitirati na liku i djelu Darija Kordića.
Otada je prošla godina dana i kao što to obično biva s pomalo opskurnim udrugama na ovim prostorima, s vremenom ih “progutaju” neke druge opskurne udruge, pa je tako i ova najava ostala tek puka najava u bespuću interneta.
wpDiscuz