Svake godine, najmanje jednom i najčešće tijekom veljače, dio „probosanskih“ političkih i medijskih snaga „iz rukava“ izvuče činjenicu da u Mostaru i danas postoji nekoliko ulica koje nazive nose po dužnosnicima ustaške NDH. Činjenica da u Mostaru imamo ulice koje nazive nose po Mili Budaku, Juri Francetiću te Mladenu Lorkoviću i Anti Vokiću naprosto je skandalozna i sramotna. Oko toga nitko u Mostaru ne dvoji.
Ipak, oni koji redovito dižu buku oko naziva ulica u Mostaru to ne čine iz plemenitih namjera nego upravo suprotno – cilj im je cijeli zapadni dio Mostara, zajedno s njegovim stanovnicima, prikazati kao „ustaško leglo“, kako nam je to jasno posljednjih dana rekao gospodar života i smrti u istočnom dijelu grada.
Nazive spornih ulica pokušavalo se promijeniti više puta, no za to nije bilo spremnosti upravo onih političkih snaga koje sebe u sred Hercegovine nazivaju „probosanskim“. To znaju svi oni koji su u posljednjih 15-ak godina pozornije pratili političku scenu u Mostaru.
Danas, pak, nije jasno tko bi mogao promijeniti nazive ulica koje imena nose po fašističkim dužnosnicima. Gradskog vijeća (koje je jedino nadležno odlučivati o nazivima ulica) nema od 2012. godine te je stoga Mostar godinama u političkom limbu. Takvo stanje danas najviše odgovara političkim hohštaplerima koji svoje karijere grade na prijevari i opsjeni.
Stoga ovdje valja podsjetiti kako je 24. studenog 2005. godine na zahtjev Ureda visokog predstavnika (OHR) mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić tadašnjem sazivu Gradskog vijeća Mostara predložio izmjene naziva spornih ulica; tako je Ulica Mile Budaka trebala biti preimenovana u Ulicu Silvija Strahimira Kranjčevića, Vokića i Lorkovića u Tina Ujevića a Tabornika Zelenike u Zelenikinu ulicu. Potom je i Gradski odbor HDZ-a BiH Mostar dao prijedlog da se Ulica Jure Francetića preimenuje u Ulicu cimskih branitelja. HDZ je predlagao i da se Ulica Mile Budaka preimenuje u Ulicu Joze Leutara a Ulica Vokića i Lorkovića u Ulicu Miloša Franca Komadine.
No, Gradsko vijeće tad nije podržalo gradonačelnikove prijedloge uz opravdanje da treba pristupiti cjelovitim izmjenama – odnosno da treba odjednom promijeniti nazive baš svih ulice koje nekoga vrijeđaju u Mostaru.
O spomenutom prijedlogu gradonačelnika Bešlića Gradsko vijeće je raspravljalo krajem studenog 2005. godine. Iz zapisnika sa sjednice (Dnevnik.ba posjeduje stenograme), vidljivo je kako je gradonačelnik postupio po nalogu visokog predstavnika i dao prijedloge za izmjenu naziva spornih ulica.
Njegov prijedlog je odbijen od strane bošnjačkih stranaka (bila je potrebna dvotrećinska većina u Vijeću) i to pod opravdanjem da je s radom već počela komisija koja je trebala dostaviti prijedlog izmjena svih spornih naziva ulica u gradu. Istovremeno, naloženo je Komisiji za preimenovanje ulica da izradi set kriterija prema kojima bi se ulice preimenovale.
Na sjednici Gradskog vijeća koja je održana u svibnju 2006. godine razmatrana je Informacija o radu spomenute komisije.
Komisija jest bila usvojila kriterije za promjenu naziva spornih ulica, no dio vijećnika odbio je prihvatiti da treba mijenjati nazive ulica koje su imenovane po komunističkim dužnosnicima. Naime, u Vijeću je traženo da se mijenjaju nazivi ulica koja imena nose prema dužnosnicima svih totalitarnih režima, pa tako i komunističkog. No, taj je zahtjev izazvao snažan otpor kod dijela bošnjačkih vijećnika.
Zanimljivo, hrvatski vijećnici, što potvrđuje stenogram sa sjednica, željeli su da se odmah izmijene najsporniji nazivi ulica kako bi proces krenuo s mrtve točke.
Bošnjački članovi komisije tad su bili stava kako se ne smije ići s parcijalnim rješenjima i prihvatiti pritiske OHR-a, nego su inzistirali da se svi sporni nazivi izmijene odjednom.
I tako su ulice do danas ostale nepromijenjenih naziva, jer je nekoliko godina kasnije (2012.) s radom prestalo Gradsko vijeće Mostara, a novo nije izabrano do danas. U međuvremenu bošnjačka politika je činjenicu da neke ulice nose nazive po ustaškim dužnosnicima iskoristila kako bi hrvatsku politiku u Mostaru i BiH prikazala zločinačkom te je tako diskreditirala.
Danas je, pak, moguće samo da visoki predstavnik dekretom izmijeni nazive spornih ulica, ili da za to ovlasti gradonačelnika Bešlića.