Nekada se žene nisu nazivale samo po imenu muža, nego i po njegovom nadimku. Eto još su žive Adamovka (njen muža Adam je umro i nije imao nadimak, valjda je samo ime bilo poput nadimka), onda Švajinka (udovica Šime Švajina, Švajo je bio Šimin otac), pa Šprkinica (udovica Mile kojeg su zvali Šprko koji je penziju zaradio sa samo dva mjeseca probnog rada u Jugoslaviji). Živa je i Stoja Šimišina (Šime, odnosno Šimiša je nedavno umro), tu je još i Degoluša, bit će da ima blizu 100…i to je sve.
Puno više ih je s one strane života, koje pamtim. Ove ‘novije’ nitko više ne zove po muževom imenu. Promijenila se vremena. Nitko nije dao nalog za to. Za davanje nadimka ili nazivanje žene po mužu je potrebna ipak neka količina intime, a nje danas nema. Nikomu nije stalo do drugoga. U ono doba su ljudi imali male kuhinje, male sobe, velika dvorišta, a dnevni boravak je bio u hladu kakvog stabla i zajednički.
Danas imamo velike dnevne boravke u kućama u kojima ima mjesta za 20 ljudi, ali nitko ne dolazi.
Zakoni ne mogu obavezati čovjeka da poštuje ženu. Čak mi se čini – što je više zakona, to je manje poštovanja. Nekad je ono proizlazilo iz prirodnih uloga – muž je bio hranitelj i zaštitnik, a žena majka i odgajateljica, potpora obitelji.
Doba u kojem žena mora raditi oduzima muškarcu dobar dio njegove prirodne uloge. Žena postaje polumuškarac, a muž postaje polu-žena. Ako žena pritom ima veću plaću, tko bi to onda njoj dao nadimak po mužu? I zašto bi?
Ono što je tisućljećima bilo poput prirodnog zakona se promijenilo u manje od sto godina. Nije ni čudno što te promjene dovode do oktroiranog neprepoznavanja roda, spola, piše logično.com
Kad ukradeš muškarcu pola muževnosti, a ženi dodaš tu muževnost, kao rezultat dobiješ nemuževnost muškaraca i neženstvenost žena. Do poremećene seksualnosti.
Uokolo nema pokreta koji bi se borili protiv takvog tijeka vremena. Zato ima onih koji se bore za totalni gubitak ženstvenosti. I gle čuda, zove se u stilu Pokret za ravnopravnost žena. Cilj mu je da se žene jednako tlači kao i muškarca, da ih se zapošljava ravnomjerno…umjesto da se bore za to da žene uopće ne rade.
Nekad smo bili muž i žena. Danas smo radna snaga, zaposleni, nezaposleni. Ljudski resurs, nešto kao ruda, neživa tvar koja se uklapa u ekonomističke formule.
Poprilično skupo smo platili ekonomski napredak.