Islamistički portal Saff objavio je kako ubojica Edin Gačić nije bio pripadnik odreda El Mudžahdid. U tekstu se hvale i da imaju spisak svih pripadnika tog odreda, kroz koji je prošlo na tisuće što stranih što domaćih terorista i ubojica BH civila.
Niti država BIH nema taj spisak, pa se nameće pitanje, je li BIH uopće država, kada portali koji šire islamističke ideje u BIH imaju sigurnosne podatke koje nema ministarstvo sigurnosti niti ministarstvo obrane BIH.
Malo je poznato da je zamjenik ministra obrane BIH donedavno bio nekadašnji radnik Iranske ambasade u Zagrebu. Emir Suljagić. Iako Suljagić na tviteru komentira doslovce svaki događaj u BIH jako je interesantno da bivši radnik Iranske ambasade u Zagrebu nije napisao ništa o ovom ubojstvu.
Zašto bi ministarstvo obrane naše zemlje imalo podatke o ratnicima Irancima u BiH, bivšim borcima El Mudžahida ako su u samom ministarstvu radili uposlenici Iranske ambasade? Zar BH nema nekakav pravilnik da bivši radnici stranih ambasada, koje su imale prste u ratu, ne mogu raditi u sigurnosnom sustavu BIH?
Saff dalje piše:
Pomahnitali ubica Edin Gačić je prije nekoliko dana brutalno ubio S.Sultanića. Ovo je njegova treža žrtva u posljednjih dvadesetak godina. Edin Gačić je u medijima predstavljen kao bivši pripadnik Odreda “El Mudžahidin”. Naravno, mediji na taj način žele da za ovo ubistvo optuže što više Bošnjaka, po mogućnosti sve bivše pripadnike Odreda.
Nije li naglasak malobrojnih medija, koji su objavili da je ubojica bio pripadnik El Mudžahidina, i to srpskih medija, pošto hrvatski u BIH i nema, upravo dokaz da se s optužbama ne ide na Bošnjake? Zašto Saff želi povezati bošnjaštvo s mudžahedinima? Bošnjaci mu nisu dali dozvolu za to. Nije li i na BH sudovima do sada osuđeno nekoliko pripadnika istog odreda čime je BIH jasno kazala da ih žaliti neće? Ne dižu li se nove optužnice protiv njih?
Saff dalje tvrdi da Edin Gačić nikada nije bio pripadnik Odreda “El Mudžahidin”.
“To je lahko provjeriti uvidom u spisak pripadnika spomenute jedinice. Gačić je nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu stupio u kontakt sa Ismetom Gunićem, bivšim pripadnikom Odreda “El Mudžahidin”.
Prema Saffu Gačić nije bio djelatni vojnik tog odreda koji je obredno ubijao civile Hrvate u Dusini, Uzdolu, Grabovici, te Srbe na Ozrenu, i to istim tehnikama odrubljivanja glave, kao što to danas čini ISIL, no stupio je u kontakt s bivšim pripadnikom El Mudžahida.
Saff izbjegava objaviti informaciju i da je Gačić na svom profilu naveo da mu je zanimanje terorist. Trostrukog ubojicu nadalje Saff predstavlja prilično humano, premda znaju da je Gačić ubojica vlastite majke:
“Gunić je želio da pomogne Edinu Gačiću i njegovoj majci jer su kao i on bili izbjeglice iz Banje Luke, odnosno jer je Edin prošao torture srpskih logora. Zato ga je doveo u Bočinju da sa majkom tu živi. Nažalost, nakon izvjesnog vremena Edin Gačić je ubio Ismeta Gunića. Mediji u BiH i regiji su iskoristili činjenicu da je Gačić kratko živio u Bočinji da ga lažno prikažu kao bivšeg pripadika Odreda “El Mudžahidin”.
U cijeloj priči oko trostrukog ubojice, ovom opskurnom portalu kao da je najvažnije je da se očuva “lijep i dobar imidž slavne postrojbe”.
Nevjerojatno je u što se pretvara BIH.
Svaka poredba El Mudžahida i ISIL-a dočeka se na nož. Jer radi se o odlikovanoj postrojbi, koja je državljanstva dobijala zbog “svojih zasluga u obrani protiv agresije”.
Tako je Emir Suljagić jučer objavio status kojim stavlja metak na čelo stanovitoj osobi, ne želeći reći tko je. Status je svojevrsna postmodernistička fetva. Otvoren lov na glavu mete.
U jasnoj namjeri da zaustavi napad na El Mudžahid, i začepi usta poredbama, koje inače Ustav BIH jamči svojim građanima, zbog tog jer je ta osoba kazala da se HVO u Srednjoj Bosni borio protiv preteča ISIL-a, Suljagić je napisao sljedeće:
Prema Suljagićevim hiperbolama stanovita “nacistička fekalija” je napisala da je “ubojstvo tromjesječne bebe u Ahmićima bio preventivni rat protiv ISIL-a“. Takva tvrdnja kod čitača koji suosjeća s ubijenim anđelima Ahmića e izaziva ništa do li nagon za nasiljem. A Suljagić je toga svjestan. Suljagić izbjegava reći o kome se radi. Tko je ovaj put njegova meta. Očito svjestan da bi zbog tog mogao završiti na sudu budući da toj osobi imputira riječi koje nije kazala. Takva rečenica naime, teško da ne bi ostala primjećena u medijima, da je ikada izrečena.
Ne radi se ovdje o notornom govoru mržnje, nego o pozivu na nasilje, u kojem se Ahmićki zločin, ravan bilo kojem ISIL-ovom zločinu, koristi kao gorivo novog zla, koje može završiti s kobnim posljedicama po Suljagićevu metu. Tvit je masovno popraćen lajkovima i podijeljen.
A poanta tvita je jasna: Dirneš li u El Mudžahid, napisat ću da tvrdiš kako su bebe Ahmića ubijene preventivno, kao ISIL-ovci.
Naravno da ni SIPA ni ministarstvo sigurnosti neće privesti Suljagića na ispitivanje. Ako ništa, zbog toga da saznaju , je li takva osoba o kojoj govori Suljagić, u BIH uopće postoji, i ako da, tko je ona, ta cijeloj BIH je u interesu to znati, a ako ne, da optuže Suljagića za online huškanje i ugrožavanje životne sigurnosti BH građana zbog njihovog ustavnog prava na slobodu govora.
Ministarstvo obrane sigurno neće privesti Suljagića. Ta to je njihov bivši radnik, i bivši radnik Iranske ambasade. A ministrica Pendeš (HDZ) mora šetati s Komšićem i davati važne interviewe
Dok njen bivši zamjenik, po internetu huška na sve koji porede El Mudžahid s ISIL-om. Točno kako je to činio dok je bio na toj poziciji. Za što nikad nije optužen, po kaznenom djelu nesavjesnog obavljanja dužnosti. Zašto bi se Pendešova uostalom zamjerila Komšićevom jaranu? Ona ganja svoju karijeru. To što joj zamjeništvo u radno vrijeme prijeti ljudima, i naziva ih najpokvarenijim imenima, Pendešovu ne zanima. Ona je hrvatski odgovor samo kada treba uzeti glasove. U ostalo vrijeme je Komšićeva raja.
El Mudžahid doista jeste bio ISIL, no kršćanski ISIL-a su bile i ubojice iz Ahmića. I Hrvati to jasno moraju reći. Ti ljudi su naša vječna sramota. Najveći poraz HVO-a ovog rata.
I samo takav stav nas može natjerati da krenemo naprijed u suočavanju s našim sramotnim pokoljima, da krenemo ka pomirbi i eventualnom suživotu. Koji može da se dogodi samo ako safisti i suljaglije odstupe s javne scene.
Podatak koji može biti zanimljiv sigurnosnim agencijama u BIH kao i US ambasadi jeste da na oficijelnoj biografiji Emira Suljagića nigdje nećete pronaći podatak da je radio kao radnik Iranske ambasade u Zagrebu. Zašto bi se častan čovjek tog stidio?
Posao je dobio posredstvom današnjeg muftije Zagrebačkog, Aziza Hasanovića, netom poslije rata. Hasanović je inače Suljagićev ujak. U Zagrebu gaji imidž umjerenjaka.
poskok.info
wpDiscuz