Odred El Mudžahid bio je sastavni dio tzv. Armije BiH sastavljen od mudžahedina. U BiH su došli uz odobrenje tadašnjeg bošnjačkog političkog i vojnog vrha na čelu sa Alijom Izetbegovićem i bili su dio Trećeg korpusa Armije BiH. Službeno su osnovani 13. kolovoza, a u roku od samo nekoliko tjedana postali su poznati po zločinima nad hrvatskim i srpskim zarobljenicima.
Svaki novi zločin je bio gori od prethodnog, a vrhunac su bila obredna ubijanja hrvatskih zarobljenika, civila i djece u Križančevom selu i Buhinim kućama.
Osobito zastrašujući zločin se dogodio u Buhinim kućama gdje su hrvatski zarobljenici prošli strahovita mučenja, a na kraju su ritualno ubijani od strane pripadnika odreda El Mudžahid i drugih pripadnika tzv. Armije BiH, piše pogled.ba
Najmlađa žrtva je imala samo dvije godine i zvao se Danijel Grbavac. Ubijen je u naručju oca, a nekoliko trenutaka prije toga su mu ubili majku. Unakažena tijela Hrvata govorila su o strašnim mukama koje su ti ljudi prošli prije smrti. Ruke su im bile vezane žicom, nekima je žica bila i oko vrata. Po tijelu su im bile rane od noževa, ruke i ramena slomljeni, imali su prostrijelne rane na dlanovima. Nekima su čarape bile napunjene slomljenim staklom i morali su u njima trčati prije nego su ubijeni. Masakrirani su noževima, a tijelo Marja Buhića je moralo biti identificirano dva puta jer je bilo prerezano motornom pilom.
I ovo je samo dio onoga što se zna i što je učinjeno Hrvatima na ovome mjestu. Da zločinci i dalje imaju političku zaštitu domaćeg pravosuđa i bošnjačkim političkih čelnika govori i podatak kako nitko nije odgovarao za ova zlodjela. Čak ni oni za koje se sigurno zna da su bili na ovome mjestu u vremenu zločina ili da su bili na mjestu zapovjednika postrojbi koje su počinile ove strahote.
Svirepi zločini su se događali i nad srpskim zarobljenicima i civilima. Mudžahedini su počinili brutalan pokolj nad desetcima zarobljenih i ranjenih srpskih vojnika sječući im glave sjekirama, sabljama i motornim pilama što je natjeralo srpsko stanovništvo na masovno iseljavanje. Dovoljno se sjetiti bitke za Vozuću.
Kada se sve pročita i analizira, teško je naći razliku između zločina koje je počila tzv. Armije BiH i odred El Mudžahid, te onih zločina koji su se dogodili na prostoru Sirije pod kontrolom ISIL-a. Kako je prije nekoliko godina izjavio hrvatski intelektualac Marin Topić, HVO je prva vojna organizacija u svijetu koja se borila protiv ISIL-a. U prijevodu, začetak današnjeg ISIL-a je bio u Bosni i Hercegovini. To potvrđuje i činjenica da je veliki broj pripadnika odreda El Mudžahid u konačnici završio u redovima ISIL-a ili su vršili regrutacije po BiH i slali mlade ljude u redove ove terorističke organizacije.
Samo je pitanje zašto međunarodna zajednica zatvara oči pred ovim činjenicama i dopušta da se bošnjački politički vrh i dalje štiti te ljude. I dok se domaćoj javnosti pažnja s ovih pitanja pokušava skrenuti pričama o npr. proslavi 9. siječnja u Banja Luci, ostaje činjenica kako su samo u BiH i kasnije na području pod kontrolom ISIL-a vršena obredna ubijanja ljudi. Vrijeme je da netko objasni zašto zločini nisu procesuirani, tko je dopustio da se to događa i je li Bosna i Hercegovina država u kojoj politički vrh jednoga naroda štiti deklarirane teroriste koji se i danas ponose zločinima koje su počinili nad hrvatskim i srpskim zarobljenicima, ženama i djecom?