Nakon što su vodili dvorske sukobe o zastavi i znakovljima, taktizirali hoće li vlast na razini BiH i FBiH biti i vremenski povezane, hoće li u paketu mijenjati veleposlanike…, članovi Predsjedništva jednoglasno su se složili o jednome, piše Večernji list BiH.
Zajednička odluka
Prva, simbolično je to važno, zajednička odluka bila je najava tužbe protiv Republike Hrvatske. I to zbog odluke Hrvatske o provedbi Zakona o raspolaganju državnom imovinom.
Po tumačenju bh. Predsjedništva koje čine Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić, Hrvatska krši sporazum o sukcesiji bivše SFRJ te će poduzeti odgovarajuće pravne, političke i diplomatske korake kako bi BiH na to reagirala i zaštitila svoju imovinu u Hrvatskoj i to posredstvom Ujedinjenih naroda.
Ne ulazeći u sadržaj same odluke vlasti Republike Hrvatske i jesu li u pravu oni koji tvrde da je u pitanju prijepor oko upisa u katastar, odnosno gruntovnicu, tj. je li BiH vlasnik objekata ili zemljišta u RH, kako bi se opravdao ovaj potez Zagreba, prvim potezom je poslana jasna poruka kakav će odnos tročlanog Predsjedništva biti prema RH, a u kojemu ne sjedi legitimni hrvatski predstavnik iz BiH.
Postavlja se vrlo legitimno pitanje bi li na sličan način Predsjedništvo donijelo odluku da je u pitanju odluka vlasti u Beogradu, Ankari, Moskvi ili Rijadu. Ovo je i najbolji odgovor onima koji tvrde kako Predsjedništvo BiH ima ceremonijalnu ulogu te da sudjeluje u imenovanju veleposlanika i upravljanju Oružanim snagama. Da je kojim slučajem u Predsjedništvu BiH sjedio legitimni hrvatski politički predstavnik, posve sigurno bi se pitanje odluke vlasti u Zagrebu problematiziralo, ali to pitanje ne bi dospjelo pred Ujedinjene narode.
Čak i da je kojim slučajem preglasan, posve bi sigurno uputio zahtjev za zaštitu vitalnog interesa hrvatskome klubu u Domu naroda FBiH, gdje bi posebno dizajniranom procedurom to bilo i zaustavljeno.
Vitalni interes Hrvata
Čak je i Komšić nagovijestio kako bi mogao određena pitanja važna za vitalne interese Hrvata slati hrvatskome klubu u federalnom Domu naroda, no malo je vjerojatno kako bi se dobilo pozitivan odgovor. Prva “složna” odluka vlasti u Sarajevu dolazi upravo u vrijeme kada se u Hrvatskome saboru raspravljalo o donošenju posebne Deklaracije o položaju Hrvata. Upravo je ova odluka Predsjedništva bila i svojevrsna opomena o još većoj potrebi za njezinim donošenjem i zahtjevu za izmjenom Izbornog zakona i Ustava BiH kako bi se položaj Hrvata izjednačio s drugim dvama narodima.
Unatoč tome, izvjesno je i kako će se Predsjedništvo i dalje koristiti kao vježbalište za vođenje različitih ratova s Hrvatskom kako bi se upravo izbjegla rasprava o jednakopravnosti Hrvata. S obzirom na to da su Komšić i Džaferović ranije “domoljubno” problematizirali identične probleme s Hrvatskom, za očekivati je kako će se i ubuduće u prvi plan isticati tvrdnje o navodnom hrvatskom “napadu” na suverenitet BiH, ali i pitanja koje su povezana s Pelješkim mostom, tužbom vezanom za presudu šestorici bivših dužnosnika Herceg Bosne te aktualizirati pitanje korištenja vodnog potencijala s Buškoga blata.