Prije nekoliko dana je Bruce Berton, šef misije OESS-a u Bosni i Hercegovini, govoreći o postojanju tzv. „dvije škole pod jednim krovom“, izjavio: “To je najočitiji primjer diskriminacije u BiH. Danas praksa ‘dvije škole pod jednim krovom’ postoji u 56 škola u BiH, variraju u smislu obilježja, veličine. Svima je zajednička sistematična segregacija mladih u BiH, po etno-nacionalističkim politikama”.
Upravni odbor Hrvatske kulturne zajednice Troplet reagirao je na, kako kažu, manipulaciju činjenicama od strane predstavnika OESS-a u BiH, a njihovo priopćenje Hrvatski Medijski Servis prenosi u cijelosti:
-Nažalost, ovo nije prvi put da predstavnici OESS-a i ostalih međunarodnih organizacija manipuliraju činjenicama, zavaravaju BH javnost i promoviraju diskriminaciju, a predstavljajući se kao da se protiv nje bore. Više puta smo upozoravali da OESS ovakvim djelovanjem ugrožava pravo na materinski jezik kao jedno od temeljnih ljudskih prava te ukidanjem prava na obrazovanje na materinskom jeziku promovira sustavnu diskriminaciju (više na OVDJE). Pravo na materinski jezik je zajamčeno Općom deklaracijom o ljudskim pravima, a potvrđeno i Deklaracijom o Međunarodnom danu materinskoga jezika.
Podsjetimo. Koncept „dvije škole pod jednim krovom“ je stvoren kako bi se u višenacionalnim sredinama omogućilo pripadnicima malobrojnijega naroda obrazovanje na materinskom jeziku. Mora se priznati da to nije idealan koncept, ali što je puno važnije, samo su „dvije škole“ održale mogućnost edukacije na materinskom jeziku. Svi drugi koncepti su propali a svi učenici na području takvih škola su PRIMORANI obrazovati se na jeziku većinskoga naroda. Nemaju nikakvu drugu mogućnost, nemaju mogućnost izbora. Tako je u Sarajevu i u drugim sredinama gdje vladaju unitaristički politički koncepti. Neomogućavanje obrazovanja na materinskom jeziku predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava, to je istinska diskriminacija! Postoje brojni slučajevi gdje su povratnici ponovo napuštali svoje mjesto i odlazili jer njihovoj djeci nije bilo omogućeno obrazovanje na materinskom jeziku. Sve to predstavnici OESS-a znaju, ali njih to ne zanima. Očito, oni imaju druge ciljeve.
Prestavnici OESS-a i njihovi istomišljenici ovakvim pritiscima i podvalama sustavno ignoriraju demokratska prava i volju učenika i njihovih roditelja radi čijega dobra svaka škola prije svega postoji. Znaju oni dobro da je škola prvenstveno društvena, pa tek onda javna ustanova te da je moralno i demokratsko pravo roditelja da odlučuju u kakvu će školu njihova djeca pohađati i na kojem jeziku i nastavnom planu i programu će se obrazovati. Neka pitaju roditelje.
Vjerujemo da gospodin Berton dobro razumije da se ovdje ne radi o diskriminaciji i segregaciji, jer i u UN dokumentima stoji „Stvaranje i razvoj razreda i škola koje pružaju obrazovanje na manjinskim jezicima ne treba smatrati nedopustivom segregacijom, ako je raspoređivanje u takve razrede i škole dobrovoljne prirode.”. (UN HUMAN RIGHTS COUNCIL; A/HRC/10/11/Add.1; 5 March 2009; Promotion and protection of all human rights, civil, political, economic, social and cultural rights, including the right to development). Da se ne radi o segregaciji jasno je i iz definicije segregacije kako ju je odredila Europska komisija protiv rasizma i nesnošljivosti (ECRI). Ne postoji nikakva prepreka da se bilo koji učenik upiše u bilo koju od dvije škole pod jednim krovom, odnosno postoji mogućnost dobrovoljna izbora upisa tamo gdje učenik želi.
Ovakvim djelovanjem OESS-a nastoji se ukinuti pravo izbora na edukaciju na materinskom jeziku. Je li krajnji cilj asimilacija, kako je to nedavno izjavio i kardinal Puljić? Pitamo se, je li veleposlanik kojega Kardinal spominje, a koji je rekao da se Hrvati moraju iseliti ili asimilirati, slučajno iz OESS-a? Ili samo OESS radi prema njegovim i naputcima njegovih nasljednika.
Ne čudi nas ovakvo djelovanje OESS-a, visokoga predstavnika, sarajevskih patriota i drugih unitarista, navikli smo se na njihovo kršenje ljudskih prava, iznošenje neistina i manipuliranje činjenicama. Dobro smo mi naučili što je to pravda i demokracija po njihovim mjerilima. Mnogo više nas čudi što neki dobronamjerni ljudi padnu u zamku unitarista i OESS-a. Tako se nedavno pojavila fotografija ograde između Katoličkog školskog centra “Petar Barbarić” i Srednje mješovite gimnazije Travnik nad kojom različiti dušobrižnici suze liju zbog segregacije. Pritom se ne spominje da je ta ograda prvenstveno rezultat institucionalnoga nasilja koje provode vlasti u Travniku. Već dvadesetak godina traje spor oko zgrade KŠC-a. Postoji više presuda sudova različitih razina da se zgrada vrati vlasniku, Vrhbosanskoj Nadbiskupiji. Travničke vlasti ne poštuju presude i nikom ništa.
Što je poduzeo OESS i OHR da bi se presude ispoštovale? Ništa bitno! To je „pravda“ međunarodne zajednice i OHR-a. Moglo bi se navesti puno primjera takve njihove pravde. Evo jednoga od prije dvadesetak godina.
OHR je smijenio načelnika općine Stolac, Peru Raguža, zbog toga što su neke osobe ometale povratak Bošnjaka (bacali kamenje na autobus povratnika). Time je gosp. Raguž postao prva žrtva Visokog predstavnika. Negdje u isto vrijeme na području Travnika je ubijeno osam (8) Hrvata povratnika u svoje domove. Nikada nisu pronađeni njihovi ubojice, niti je načelnik Travnika zbog toga smijenjen. Očito je po međunarodnoj pravdi OHR-a veći zločin baciti kamen nego ubiti Hrvata.
Pametnome dosta!, stoji u priopćenju HKZ Troplet./HMS/
wpDiscuz