Odbio je biti uhljeb u Zagrebu. Dao je otkaz, vratio se u Dalmaciju i postao načelnik. ‘Ne žalim za lagodnim životom, nisam više mogao gledati kako mi prijatelji odlaze u Irsku’

Ima ona fraza ‘što južnije, to tužnije’, a mnogi će je danas potegnuti na primjeru Općine Gradac – najjužnije u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Prostorno najveća, ujedno je imala i ponajveće probleme, pa čak i sa iseljavanjem u Njemačku i Irsku, što baš i nije uobičajeno za ove krajeve. Kad stvari krenu nizbrdo, obično se traži nova metla, a nju su na lanjskim lokalnim izborima pronašli u novom načelniku Matku Buriću. Formalno, Burić je kao SDP-ovac srušio dugogodišnju vladavinu HDZ-a, no kako nam je rekao jedan kolega s Juga, to je najmanje stvar stranke: “Dobio bi taj izbore i da je bio u Hrvatskoj stranki naravnog zakona”, pojasnio nam je, što je bio dovoljan razlog da ga ‘privedemo’ u našu rubriku ‘Lokalni šerifi’.

Inače, Burić je gotovo krenuo od nule. Recimo to da Općina kao pravna osoba nije postojala u zemljišnim knjigama, da je ‘nula’ bio iznos koji su povlačili iz europskih fondova….

“Sad smo povukli četiri milijuna kuna, za prvu godinu nije loše, radimo na uređenju turističke infrastrukture, dječjih igrališta, a posebno sam ponosan što smo obnovili vrtić koji sad ima uvjete za cjelodnevni rad”, ističe Burić za početak.

Načelnik je diplomirani politolog, a zanimljivo da je, narodski rečeno, odbio biti ‘uhljeb’. Imao je stalni posao u Zagrebu, u Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, da bi jednog dana dao otkaz i vratio se doma. Istina, ne na slijepo, prijavio se na natječaju i potom je izabran za šefa Turističke zajednice Drvenik (koja je na području općine Gradac). Na tom mjestu je ‘mahnito’ krenuo pisati projekte, pa je sljedeći korak bio da svoj entuzijazam prenese i na općinu. Birači su to prepoznali, pa je s nešto manje od 60 posto riješio izbore već u prvom krugu.

“Žalim li za Zagrebom? Da mi fali urbani način života, fali mi. Da mi fale određeni prijatelji iz Zagreba, fale mi, ali da sam požalio – nisam. Pogotovo ne zbog posla u državnoj strukturi. Nekako, sve je bilo inertnije, makar je i tamo bilo divnih ljudi, ali glavna je razlika da tamo nisam mogao utjecati na stvari, ili barem to nisam osjetio. Ovdje, na lokalnoj razini, to osjetite. Od banalnog primjera da ste postavili klupu, pa do onih konkretnijih”, kaže nam Burić.

Burić je proljetos dobio pažnju i nacionalnih medija, naslovi su pisali kako načelnik daje 1.000 eura svakome tko se iz Njemačke i Irske vrati na područje Općine Gradac.

“Nije to baš tako, nismo mi imali iluziju da će se netko vratiti za 1.000 eura, to je nonsens. Mi smo donosili odluku o potporama, davali smo 10.000 kuna za pokretanje proizvodnje, 5.000 kuna za izgradnju bazena, a onda smo uz te konkretne mjere stavili i jednu simboličku točku da će ljudi – ukoliko se vrate iz inozemstva – dobiti potporu za pokretanje posla ili zapošljavanje. Je li se itko vratio? Jeste, jednu smo isplatili.”

Ipak, kad je riječ o iseljavanju, Burić kaže da nisu stvari tako crne kao što pokazuje statistika.

“Statistike govore o puno većem broju, to se dogodilo zato što se revidirao popis, a imali smo dosta fiktivno upisanog stanovništva. Ali, izgubili smo dosta, a to me je, iskreno, i ponukalo da se kandidiram. Nisam mogao gledati kako mi prijatelji odlaze u Irsku i Njemačku. Naravno, teško je to popraviti u jednoj godini ili jednom mandatu, ali trudimo se.”

Pojasnio nam je načelnik zašto se baš Gradac suočio s iseljavanjem.

“Više je razloga, jedan je taj mentalitet odlaska mladih koji je zavladao cijeloj u Hrvatskoj, na lokalnoj razini utjecala je i nebriga bivšeg rukovodstva općine, premda se ne bih za tim previše okretao, ali i činjenica da je naša općina najudaljenija od središta. Kad ste malo bliže središtu kojem gravitirate, lakše vam je. A i znate kako je, kad pojedinci odu, povuku za sobom i ostale, mislim da se to dogodilo i na našem primjeru. Iskreno, zimi nije bilo poslova, a imamo taj problem derutnih odmarališta koja sad pokušavamo riješiti, a na koja smo izgubili puno vremena i energije. Vi se u pojedinim dalmatinskim mjestima imali hotelske komplekse koji su zapošljavali, a kod nas se prostorno nije ni moglo graditi hotele baš zbog tih derutnih i praznih odmarališta. Zato sam kao jedan od prioriteta stavio sređivanje tog stanja. Gledajte, mi imamo 18 takvih kompleksa na našem području.”

Neke stvari su se ipak pomjerile. Otkako je došla nova administracija, u Podaci izgrađen hotel Morenia, a u suradnji s Ministarstvom državne imovine radi se i na aktiviranju spomenutih derutnih objekata. Riječ je o bivšim odmaralištima, uglavnom tvrtki iz BiH, iza kojih su ostali neriješeni imovinsko-pravni odnosi (‘Nije da mi to nismo htjeli vratiti, ali vi imate negdje i po pet tvrtki koje tvrde da je to njihovo, s ispečatiranim odlukama različitih kantonalnih sudova’), zbog čega su godinama bili mrtvi kapital općine.

“Morenia je najveća investicija od uspostave općine 1993., promptno smo reagirali kad je trebalo, sazivali sjednice vijeća, kroz zakonske okvire mijenjali urbanistički plan kako bi se mogla realizirati investicija. I eto, sad se možemo pohvaliti hotelom od 480 kreveta koji će sezonski zaposliti preko 60, a tijekom cijele godine 14 ljudi. Nije to naše izravno ulaganje, ali ponosni smo jer upravo to – radna mjesta zimi – može spasiti ovaj kraj. Ljeti će uvijek biti radnih mjesta, naravno , trebamo se boriti da bude dodatnog turističkog sadržaja, da se produži sezona, ali radna mjesta zimi su naš prioritet.”

Idući korak su pitanja spomenutih odmarališta. I tu se odmaklo, raspisani su prvi natječaji. Kaže, suradnja s ministrom Goranom Marićem je odlična, objekti će se dati u zakup na 30 godina, a država će jamčiti investitorima obeštećenje ukoliko se objekti vrate sudskim putem. Makar, Burić vjeruje da će se ta imovina ionako riješiti u pregovorima sukcesiji.

“Najvažnije je mi ne diramo u imovinsko pravne osnove, niti tvrdimo da je to imovina Republike Hrvatske i Općine Gradac. Ukoliko bi mi krenuli u proces dokazivanja i određivanja vlasnika, izgubili bi još 10-15 godina, a općina – zbog svih problema o kojima smo govorili, od depopulacije nadalje – nema više vremena čekati.”

Kaže, to što surađuju dobro, iako je Marić u HDZ-u, a on SDP-u, nije iznimka kako se nama čini. Smatra, mlađa generacija političara nije time opterećena.

“Možda malo ružno zvuči, ali mislim da su mlađi ljudi manje ‘zadrti’, spremniji na suradnju neovisno o stranačkim bojama. Ne mislim tu sad na Marića, recimo, odlično surađujem sa svim mlađim (grado)načelnicima i (grado)načelnicama, bez obzira na stranačku pripadnost.”

Osim neopterećenosti strankama, primijetili smo još jedan trend među mladim načelnicima – kad nisu na dužnosti, aktivni su kao vatrogasci. Burić je jedan od njih.

“Jesam, vatrogastvo je velika ljubav, u DVD-u sam od svoje šesnaeste i ne mislim se ostaviti ga ni sad. Koliko znam, osim mene tu su i Kuzma Tomašić iz Smokvice, s kojim sam dobar, i stranački smo kolege, znam da je i Antonio Škarpa iz Starog Grada na Hvaru. Iako smo načelnici i dalje oblačimo uniforme. Volim taj poziv, nije samohvala, ali jednostavno ne mogu sjedit doma skrštenih ruku i gledati da se nešto događa, a da imam mogućnosti i znanja pomoći.”