Komšićeva objava pobjede Hrvatima BiH zazvučala je kao objava sa sinajske gore: “Nemate razloga za strah! Ja sam vaš predsjednik i nemajte drugih predsjednika osim mene! Nema veze što ste glasali protiv mene!”
Dobro, ne baš tako doslovno, ali u slobodnom prijevodu, jer, kad vam “vaš” novoizabrani predsjednik poruči da nemate razloga za strah, “bez obzira jeste li glasali za mene ili protiv mene”, a vi znate da je velika većina vašeg naroda zapravo glasala protiv tog uzurpatora i štetočine, kojega su umjesto vas i protiv vas u velikoj većini izabrali glasači drugog naroda, onda strah ulazi na velika vrata čak i ako ga prije toga možda u tolikoj mjeri nije bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list
Paralelni izbor Komšića i Dodika u BiH vraća neizvjesna vremena, a u strahu ne bi trebali biti samo Hrvati. Nema dvojbe da je među onima koji se deklariraju kao Hrvati bilo i onih koji su glasali za Komšića, no rezultati govore sami za sebe: u Posušju 43, u Grudama 40 glasova. Ne postotaka, već glasova!
Istovremeno, u Sarajevu svaki treći glas za Komšića! A da Komšiću nisu dali glas zato što ga cijene, već kako bi svojim susjedima Hrvatima ukrali ustavom zagarantirano mjesto u predsjedništvu BiH, govori činjenica da svoj glas nisu dali i Komšićevoj stranci.
DF je ukupno osvojio 9 postotaka, dok je sam Komšić za desetak tisuća glasova nadmašio čak i bošnjačkog kandidata iz SDA!
Posve je jasno da je Komšić trijumfirao nad Čovićem jer je mjesecima jahao na valu antihrvatske kampanje.
Najskandaloznije je da je bošnjačka politika ulogu hrvatskog Sejde Bajramovića dodijelila Željku Komšiću, čovjeku koji zagovara ukidanje konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH. Poruka je kristalno jasna – glas Hrvata u BiH je nevažan, provest ćemo našu volju, sviđalo se to vama ili ne!
Svaki otpor je uzaludan, bit ćete asimilirani – ili vas više ovdje neće biti.
No, poruku su dobro čuli i Srbi. Meni to duboko iskreno teško pada, no tko nakon ovakvog bošnjačkog odnosa prema Hrvatima može više Srbima reći da RS treba ukinuti? Tko zagovornicima trećeg entiteta među Hrvatima više može uvjerljivo zanijekati da je to gola nužnost?
Sve to deklarativno se radi u ime građanske BiH, no može biti samo slijep onaj koji ne vidi da je građanska država samo osiguranje dominacije najvećeg naroda u državi tri naroda. Stvarni efekt Komšićeva pokušaja stvaranja unitarističke treće mini-Juge bit će posve suprotan od priželjkivanog, zapravo se radi o autogolu, ubijanju svake šanse za opstojnost cjelovite BiH.
Strah od novog rata na ovim prostorima, bez europske perspektive koje u BiH sasvim sigurno neće biti bez uvažavanja prava sva tri naroda, sasvim je opravdan. O tome je prošli tjedan otvoreno govorio i prvi čovjek EU, Jean-Claude Juncker. Srećom, Komšić nema velike ovlasti, ali da ima, preko noći bi uvukao BiH u novi rat. No, ako možda i nećemo mi ratovati, još je gore ako će jednog dana to morati naša djeca. Rat je sasvim izgledan, a bojim se da u njemu Hrvati nemaju šanse stvarno pobijediti.
Ograničeno vojno – da, ali ne i politički. A do tada izloženi sustavnoj majorizaciji gube i demografski rat. Da ne bude zabune, izabrati “pravog” Hrvata nije nužno neka garancija za sreću. Dovoljno je vidjeti Hrvatsku.
Nema nikakvog jamstva da će Hrvat učiniti nešto dobro za Hrvata kako u BiH tako i u RH. No, ovakav ishod izbora nasilje je nad Hrvatima u BiH, koje treba svim političkim sredstvima zaustaviti!
Komšiću je ovo već treći takav uzurpirani mandat, a politika RH realno nije napravila ništa da se to ne ponovi. Očito ni Plenković neće napraviti ništa.
Njegove blijede reakcije na Komšića na najnižoj su mogućoj razini diplomatskog negodovanja, pa je posve očito da i ovaj hrvatski premijer boluje od iste bolesti – paničnog straha od optužbi za miješanje u unutarnje stvari BiH. A zašto bi se premijer jedne članice EU trebao bojati svoje ustavne zadaće? Toga se može bojati jedino netko tko ganja karijeru u eurobirokraciji.
Ni Dragan Čović u svojem mandatu nije napravio ništa. Dapače, propustio je legitimnu priliku ucijeniti Izetbegovića, doći do novog izbornog zakona koji bi uvažio odluku ustavnog suda da je aktualni zakon protivan ustavu.
Umjesto toga spremno je zagrizao lukrativne funkcije. I sad mu se nudi slična zlatna duda varalica. Umjesto da zaprijeti da Hrvati neće poslušno plesati, on razmišlja hoće li ugrabiti utješno mjesto u predsjedništvu FBiH ili pak mjesto ministra vanjskih poslova BiH. Ako to doista prihvati prije no što čvrsto osigura promjenu izbornog zakona, dokazat će da je sudbinski zasluženo izgubio izbore, te da je bolje imati Komšića kao očitog lažnog Hrvata u predsjedništvu BiH, nego Čovića kao prikrivenog lažnjaka.
Ovako će barem svima biti očito o čemu se radi, piše Ivan Hrstić / Večernji list
wpDiscuz