Zbog Jugoslavije je svijet bio na rubu Trećeg svjetskog rata

Dana 7. studenoga 1983. stotinjak visokih vojnih časnika okupilo se u zapovjedništvu NATO-a u Bruxellesu spremnih za treći svjetski rat. Godišnja simulacija, poznata kao Able Archer, bližila se kraju a sve je trebalo završiti vježbom u kojoj su trebali sudjelovati deseci tisuća trupa širom zapadne Europe.

‘Able Archer 83’ održavala se u povećanoj napetosti između zemalja Varšavskog pakta i Nato saveznika. Odnosi su bili lošiji nego ikad. Početkom godine, američki predsjednik Ronald Reagan rekao je za Sovjetski savez da je to ‘carstvo zla’. U rujnu iste godine sovjetski piloti srušili su koreanski putnički Boeing 747 i ubili 269 ljudi. 

U međuvremenu, s obje strane željezne zavjese počele su se gomilati nuklearne rakete srednjeg dometa, uključujući i krstareće rakete u Greenham Commonu u južnoj Engleskoj, koje su mogle pogoditi cilj u roku pet minuta od lansiranja. Svijet je bio na rubu  nuklearnog rata, piše BBC.Prema izmišljenom scenariju Natove vojne vježbe ‘Able Archer 83’, kriza na Bliskom istoku je stvarala je pritisak na sovjetska naftna polja. Istovremeno Jugoslavija, koja je kao nesvrstana, bila izvan hladnoratovskog i blokovskog nadmetanja, odlučila se okrenuti Zapadu. Sovjeti smatraju da bi Jugoslaviju mogle slijediti i ostale zemlje Istočne Europe što bi dovelo do osipanja Varšavskog pakta, kao i urušavanja komunističkog poretka.

Zamišljeni “rat” započeo je kada su sovjetski tenkovi prešli preko granice u Jugoslaviju. Odmah nakon toga napadaju Skandinaviju, a ubrzo njihove jedinice ulaze i u Zapadnu Europu. Snage NATO-a prisiljene su na odstupanje. Nekoliko mjeseci nakon što je započeo sukob, zapadne su vlasti odobrile uporabu nuklearnog oružja.

Sile NATO-a lansiraju nuklearni projektil srednjeg dometa prema glavnom gradu Ukrajine Kievu, kao znak upozorenja da je NATO spreman za eskalaciju rata. Teorija je bila da bi to pomoglo da se situacija vrati na početak i da se sjedne za pregovarački stol hladnije glave, ali to nije pomoglo.

Do 11. studenoga 1983. globalni nuklearni arsenali bili su ispucani, većina svijeta je uništena, milijarde ljudi su mrtvi, to je kraj civilizacije.

Kad je vježba završila, zapovjednici NATO-a napustili su svoju zgradu i otišli kući, čestitajući se na još jednoj uspješnoj – iako ozbiljnoj – vježbi. Ono što su zapadne vlade otkrile tek kasnije jest da je ‘Able Archer 83’ umalo doista završio pravim nuklearnim ratom.

“Iz vrha tadašnje sovjetske vojske dobili smo dokaze da oni nisu imali pojma da je riječ o vježbi i da su mislili da je riječ o pravom napadu”, kaže Nate Jones, direktor projekta Freedom of Information Act Project pri Nacionalnoj sigurnosnoj arhivi u Washingtonu.

“Sada prikupljamo zbirku dokumenata koji potvrđuju da su Sovjeti bili ozbiljno zabrinuti da bi Zapad mogao pokrenuti nuklearne napade.”

Na Sveučilištu George Washington, u uredu Nacionalnog sigurnosnog arhiva uredno su složene kutije dokumenata. Svaka polica krije informacije koje bi sve vlade radiječuvale kao najstrožu tajnu.

“Sjećam se kad sam počeo odlaziti u arhivu, svi su mi se smijali i govorili da nikad neću doći do nikakvih papira jer su to najstrože čuvane tajne. No, nakon 12 godina podnošenja zahtjeva zbog prava na informaciju, pisanja prigovora i razni pokušaja opstrukcije, napori su se konačno isplatili 2015. godine. Dobio sam ovaj paket poštom s ključnim izvješćem tajnih službi, a da stvar bude još bolja, paket je stigao na moj rođendan”, govori Jones.

Dokument, koji je 1990. godine izradio predsjednički Savjet za strane obavještajne službe, nazvali su “Sovjetski strah od rata”. Sa samo nekoliko kratkih odjeljaka, izvješće od 109 stranica objašnjava neželjene posljedice ‘Able Archera 83′.

Za razliku od prethodnih vježbi, ‘Able Archer 83’ obuhvaća šifrirane komunikacije i razdoblja potpunog prekida komunikacije. Neke zračne baze u SAD-a čak su vježbale rukovanje raketama i njihovo guranje iz hangara. Naravno riječ je bila o maketama, a ne pravim raketama.

Na temelju obavještajnih podataka prikupljenih u mjesecima nakon vježbe, izvješće iz 1990. istražuje sovjetski odgovor. To je uključivalo prijevoz nuklearnog oružja i pripremu za njihovu implementaciju u sukob, te određivanje prioritetnih ciljeva. Također, podignuli su civilnu zaštitu na najviši stupanj pripravnosti, jer je sve izgledalo kao da se sprema pravi rat.

Sovjetsko vodstvo nije vjerovalo da je ‘Able Archer’ bila vježba, već je da je to prikrivena priprema za pravi nuklearni napad, pa su se ozbiljno pripremali za odmazdu.

Danas čudi kako je jedna obična godišnja vježba krenula po zlu i kako se mogla tako pogrešno tumačiti s druge strane Željezne zavjese?

Da bi istražili odgovor, Jones i njegovi kolege nedavno su pretraživali ruske izvore, uključujući KGB-ovu arhivu u Ukrajini. 

“Pronašli smo povjerljivi sovjetski vojni žurnal iz 1984. s detaljnom analizom ‘Able Archera”, kaže Jones.

“Jasno je iz intonacije tekstova, da su Sovjeti bili zabrinuti i prestrašeni. Predsjednik SSSR-a u to je vrijeme bio Juri Andropov. Bivši šef KGB-a i staromodni političar i kadar Komunističke partije u to je vrijeme bio već ozbiljno bolestan. I vrlo paranoičan”, kaže Martin Chalmers, zamjenik generalnog direktora londonskog think-tanka RUSI.”Sovjetsko vodstvo imalo je traumu zbog Hitlerovog iznenadnog napada 1941. godine koji je gotovo uništio Sovjetski Savez, pa je to bila prizma kroz koju su promatrali američku politiku”, kaže Chalmers i nastavlja:

“Pronašao sam dokument u kojem Andropov govori visokopozicioniranom KGB-ovcima da naročitu pažnju posvete nuklearnim napadima. Operativci su morali podnositi izvješća svaka dva tjedna. Budući da su glavešine u Moskvi željele dobiti konačno dokaz da se takvo nešto sprema, operativci su im ispunili tu želju.

“Operativci su živjeli a Zapadu, znali su da nema nikakve opasnosti od nuklearnih napada ali su izvještavali onako kako im je rečeno”, objašnjava Jones.

“Moskva je prikupila ta njihova izvješća i izvukla vlastite zaključke. Drugim riječima, sovjetske obavještajne službe nisu postupile racionalno. Ali istodobno, ni zapadni lideri nisu razumjeli opasnosti simuliranja napada Sovjeta. Bio je to nedostatak obostranog razumijevanja, koje je izazvalo napetosti. Vježba se održavala u blizini granice sa zemljama istočnog bloka i na sjeveru uz sovjetske granice. Nakon što su zapadne sile sastavile izvješće, i Margareth Thatcher i Ronald Reagan bili su šokiraničinjenicom da su Sovjeti bili spremni na nuklearni rat. Nakon toga napetosti između blokova su se smanjile.

I Reagan i idući sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov počeli su potpisivati niz ugovora o smanjenju nuklearnog naoružanja. No, ovaj poučni događaj trebao bi služiti za primjer i danas kad su odnosi Rusije, SAD-a i Kine opet pri točki usijanja. SAD inzistira da je Rusija, unatoč sporazumu, razvila novu raketu srednjeg dometa, pa Trump prijeti da će se povući iz sporazuma.

“Ukoliko se prekrše dogovori o kontroli naoružanja, obje strane će svoje protivnike gledati kao one koji bi mogli učiniti nešto strašno. Stoga su šanse za ponavljanje ovakvog scenarija sve veće i tako će biti dokle god postoji nuklearno naoružanje”, smatra Chalmers.