Na lokalnom BiH portalu Grude.com vrlo su se žestoko obrušili na bivšeg hrvatskog predsjednika Stipu Mesića tvrdeći da je ponovno napao Hrvate u BiH, koje je i kao predsjednik gurnuo na rub i ostavio da se sabi bore za golo preživljavanje.
”Dok je još on bio predsjednik Hrvatske, međunarodna zajednica odnosno njeni visoki predstavnici počeli su s nepravdom prema Hrvatima u BiH s obzirom da Hrvate nije imao tko braniti. Zatim je krenuo dilati dokumente i vojne tajne Haaškom sudu i drugim institucijama, a sve s ciljem urušavanja hrvatskog bića što mu je naposljetku i uspjelo”, tvrdi autor na ovome mediju s hrvatskim preznakom napominjući da je Europa vjerovala Mesiću te da ga je slušala. Povod ovim riječima nedavni je posjet Željka Komšića Hrvatskoj, gdje se sastao upravo s Mesićem, koji je potom poručio da je riječ o čovjeku koji predstavlja BiH.
”Ne Bošnjake, Hrvate i Srbe, jer su dobili legitimitet na izborima. Dakle, ove priče o tome kako Čović kaže da je za njega glasalo 80 posto Hrvata – pa za njega je glasalo 80 posto Hrvata koji su izišli na izbore, a 60 posto Hrvata nije izašlo na izbore. Prema tome, Hrvati nisu htjeli Čovića, u tome je cijeli njegov problem, a očito i problem naše politike”, poručio je Mesić i izazvao lavinu negativnih reakcija među Hrvatima u BiH. Inače, ovo nije prvi put da se bivši predsjednik kada je riječ o politici u BiH spominje u negativnom kontekstu. Svojedobno se tako na njega obrušio povjesničar Ivo Lučić nakon presude generalu Praljku ističući da je bivši predsjednik bio tajni haški svjedok. Istovremeno, dok se u javnom prostoru nerijetko debatira o Mesićevom političkom djelovanju, njegove afere rijetko se propitkuju.
Prva ozbiljna afera koja je načela mit o Mesiću jest Afera Patria, koja ne samo da je otvorila pitanje političke vjerodostojnosti bivšeg predsjednika, već je s njega skinula pozlatu koju si je osigurao zahvaljujući podršci brojnih, kako se to kod nas voli reći, ”svojih” medija. Zahvaljujući tim i takvim medijima, hrvatska javnosti nikada nije doznala tko je i kako financirao prvu Mesićevu izbornu pobjedu, ne tako davne 2000. godine. Nakon što je kraju priveo drugi mandat, bivši novinar i blizak mu prijatelj Andrej Maksimović Maks potvrdio je javno kako je osobno nosio novac koji je za Mesićevu kampanju donirao Hrvoje Petrač, a koji je u to doba već bio pod istragom Državnog odvjetništva.
Mesić je te prozivke demantirao tvrdeći da s Petračem nema nikakve veze. Ipak, iz nekih medijskih pisanja dalo bi se postaviti pitanje je li možda Stipe lagao ili samo nije govorio istinu? Naime, po medijima se pisalo kako postoje svjedoci koji su u Bosanskoj ulici u Zagrebu viđali Mesića, Petrača i Zagorca. Hrabri pojedinci s vremena na vrijeme u medijima su govorili kako je Mesića financiralo albansko podzemlje, a koliko istine u tome ima, dakako, morale bi utvrditi uspavane hrvatske institucije. A iste te institucije mogle bi se primjerice pozabaviti i Mesićevim vezama s Fikretom Abdićem, čiji brat mu je prema kazivanju Jure Klarića, također financijer. Javno i ozbiljno Stipu Mesića povezivalo se s aferama u INA-i. Sumnjalo se tako u njegovu moguću povezanost s međunarodnim krijumčarenjem nafte preko ove kompanije, i to zbog njegovih političko prijateljskih veza s Moamerom Gadafijem, Basharom Assadom te Saddamom Huseinom.
“Piramida kriminala u INA-i vodi prema Pantovčaku”, svojedobno je kazivala zviždačica iz te kompanije Vesna Balenović. Mesić se spominjao i u slučaju Geotehnika pa se tako kazivalo da su Mesić, Željko Dobranović i bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović u tajnosti vodili naplatu dugova ovoj tvrtki, koje su imale države poput Sudana i Iraka. Mesićeva uloga u toj aferi, kao i u mnogim drugima nikada nije do kraja razriješena. Spominjala se, dakako, vrlo diskretno i njegova veza s Dosjeom Villach, odnosno tajnim računima u Villachu, na koje su novac za potrebe Hrvatske uplaćivali iseljenici. Iseljenik Radovan Smokvina ozbiljno se pozabavio tim slučajem pa se tako govorkalo kako je Mesić time vratio neke usluge prijatelju Hrvoju Šariniću koji je zbog iste te afere bio pod istragom.
Afera koja se nije uspjela zataškati jest kupnja luksuznog stana pri kraju drugoga mandata. Mesić je naime kupio dva luksuzna stana u Zagrebu, od 156 kvadrata vrijedna 260 tisuća eura. Otkuda mu novac za tu nekretninu, pitanje je koje se u javnosti nametnulo, a on se potom pravdao kako mu je novac za stan donirao prijatelj. Javnost doduše nikada nije saznala o kojem se točno velikodušnom prijatelju radi. No, prema pisanju portala tjedno.hr, Mesićevi pomagači u financijskom transferu prilikom kupnje nekretnine su kontroverzni hercegovački kraljevi mesa, Lijanovići.
Njihovo prijateljstvo također nije slučajno jer je bivši predsjednik mesnoj industriji Lijanović omogućio ekspanziju na arapsko tržište, gdje je ova tvrtka prodavala svoje proizvode. Sve to realizirano je uz Mesićevo posredovanje. Za kontakte u arapskim zemljama iskoristio je prijateljstvo s libijskim diktatorom Gadafijem. Da bi se Lijanovići odužili bivšem predsjedniku za poslovnu ekspanziju, odlučili su pokriti njegove investicije vezane uz kupnju stana. Dodajmo da se kao jedan od financijera Mesićeve kampanje spominje i kontroverzni velikogorički tajkun Željko Žužić. Unatoč respektabilnom popisu afera, Stipe Mesić spada u skupinu onih kojima se institucije nikada nisu ozbiljno pozabavile.
Iva Međugorac l dnevno.hr
wpDiscuz