U Europi možete biti osuđeni zbog blasfemije. Mediji grešnicu navode samo kao gospođu S, a o njoj znamo da ima 47 godina i da je iz Beča. Prije desetak godina držala je ondje predavanja u kojima se dotaknula odnosa proroka Muhameda i njegove supruge Ajše. Ajša je svojega supruga nadživjela za pune 44 godine, a njezin otac Abu Bakr naslijedio ga je kao prvi kalif. Sama je bila vrlo učena, o čemu svjedoče brojne hadise koje je ispričala, te je bila nazvana Majkom pravovjernih. Iako neki istraživači osporavaju taj podatak, općenito se smatra da je Ajša bila udana u dobi od 6 godina, a da je imala 9 kad je brak bio konzumiran.

___________piše: Boris Beck I Večernji list

Gospođa S. na svom je predavanju rekla kako je Muhamed “to volio raditi s djecom” i postavila retoričko pitanje: “56-godišnjak i 6-godišnjakinja? Kako bismo to nazvali ako ne pedofilija?!” U veljači 2011. Pokrajinski kazneni sud u Beču osudio je gospođu S. zbog vrijeđanja vjerskog nauka i odredio joj globu od 480 eura plus sudski troškovi. Žalbu su joj odbili i drugostupanjski sud i austrijski Vrhovni sud pa je gospođa S. uputila priziv na Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. Ondje su ovih dana zaključili da austrijske presude nisu prekršile Članak 10 Europske povelje o ljudskim pravima koji jamči slobodu govora.

Obrazloženje je da pravo na slobodu izražavanja ne smije biti u suprotnosti sa zaštitom vjerskih osjećaja te da je gospođa S. prešla dopuštene granice objektivne rasprave, poticala predrasude i ugrožavala vjerski mir. Gospođa S. pogriješila je zemlju i vjeru za vježbanje svoje slobode govora. Bolje bi joj bilo doći u Hrvatsku. Nazvati u hrvatskim medijima ili na društvenim mrežama katoličkog vjernika, svećenika ili biskupa katolibanom ili pedofilom isto je kao reći dobar dan.  Gospođa S. mogla bi poći i u Irsku. Dok Strasbourg uvodi kaznu zbog blasfemije, Irska je ukida.

Ondje je dosad zadržan drevni institut britanskog prava koji je štitio državnu Crkvu i njene službenike od uvreda, a zadnji je put, i to neuspješno, bio primijenjen 1855. Ustav osim toga jamči građanima pravo da slobodno izražavaju svoja uvjerenja i mišljenja tako da se već od 60-ih godina prošlog stoljeća upozorava na moguću koliziju tih odredbi te poziva na ukidanje zabrane blasfemije – to više što zakon uopće i ne propisuje što je to blasfemija pa je stoga neprimjenjiv.

Tek je 2009. godine blasfemija u Irskoj definirana kao “grubi, nasilni i uvredljiv odnos prema temama koje bilo koja religija smatra svetima” ako je namjera i posljedica “ogorčenost velikog broja sljedbenika te vjere”; kazna se može popeti do 25.000 eura.  Budući da je riječ o ustavnoj odredbi, zabrana blasfemije mogla se ukinuti samo na referendumu, pa je on prošli tjedan i održan. Na njemu se 64,85% glasača izjasnilo da se ta odredba ukine. Osuditi vas za blasfemiju, međutim, mogu u Pakistanu.

Asja Bibi, 47-godišnja radnica na poljoprivrednom imanju i majka četvero djece, bila je uhićena 2010. godine. Mediji nisu jasno prenijeli razloge uhićenja, ali čini se da je Bibi, kršćanka, otpila iz čaše prije nego ju je dodala muslimanskim kolegicama. Bila je uhićena i osuđena na smrt, no odonda traju žalbe. Ovih ju je dana pakistanski Vrhovni sud u Islamabadu oslobodio optužbi jer je zaključio da su besmislene, neuvjerljive i proturječne. Sud je naložio da bude puštena na slobodu, što je pak izazvalo enormne proteste u Lahoreu i blokadu prometnica, s transparentima na kojima piše “Vrijeđanje nije sloboda”.

Svijet je vrlo čudan. Asja Bibi nedužna je odsjedila osam godina i tako postala mučenica za slobodu vjere, a budućnost joj je neizvjesna. Gospođa S, u manjem opsegu, trpi za slobodu govora. Na papiru na kojem su ustavi napisani, pa čak i Europska povelja o ljudskim pravima, jednostavno je jamčiti svima sve. U stvarnosti uvijek netko izvuče deblji kraj.