Dario Knezović, nevjerojatno šutljivi zastupnik sa Širokog koji je dobio više preferencija na izborima nego je kazao slova u četiri godine mandata za naš portal komentirao je presudu Lijanoviću.
Knezović je široj javnosti postao poznat i po tome što se na predizbornom skupu u Širokom uspio uslikati iza Čovića. U iduće 4 godine trebao bi zastupati naša prava u Federalnom parlamentu.
Ovo je njegov prvi interview otkad ga je mama rodila. A zadnji nije sigurno.
Gospodine Knezoviću, kako komentirate presudu Lijanoviću i šutnju OHR-a oko ove presude. Vjerojatno znate da je Lijanović ulazio u odaje OHR-a brže nego vi u Parlament FBIH:
Moram reći da su nogometaši Širokoga Brijega napravili veliki korak prema finalu Kupa Bosne i Hercegovine. Pobjeda od 1:0 protiv Željezničara ne garantira prolazak u veliko finale, međutim pobjeda je to koju su u širokobriješkim redovima priželjkivali. Zabiti, a po mogućnosti ne primiti gol. Zabio ga je Ivan Krstanović u 55. minuti, premda najveće zasluge za zgoditak idu Josipu Ćorluki koji je sjajno prošao između dvojice suparničkih igrača i uposlio iskusnoga suigrača iz vrška napada kojem zbilja nije bilo teško ugurati loptu u mrežu, premda ostaje upitno da li je popularni “Popo” tom prilikom bio u zaleđu.
Čudi li vas broj godina koji je Lijanović dobio?
Mislim da igrač koji je doveden da bi zabijao golove ove sezone ih se baš i nije nadavao, no trener Sablić mu je čvrsto vjerovao, a ovaj znao vratiti kada je bilo najpotrebnije, povećavši širokobriješke izglede u borbi za Kup, a samim time i plasman u Europu, što bi u konačnici bio veliki uspjeh s obzirom na sve turbulencije kroz sezonu što ih je prošla momčad s Pecare.
Očekujete li ispriku ambasade US i OHR-a građanima FBIH zbog činjenice da su Lijanovića sve ove godine popularizirali pa čak i pozivali na svečanosti sa US predsjednikom?
Ono što me možda još više veseli od pobjede i igre domaćina jesu navijači. Posebno oni najvjerniji “Škripari”, ali i ostatak gledateljstva, njih oko 4.000 nazočnih. Kreirali su ponajprije odličnu atmosferu u danima prije utakmice, a potom i za vrijeme te nakon utakmice. Publika se definitivno vraća na Pecaru i to je ono što raduje, a publika se vraća pošto se momci istinski bore za dres ovoga kluba i daju do znanja kako im je stalo da naprave nešto pozitivno i veliko.
G. Knezović jeste li vi uopće normalni?
Utakmica je u svojoj početnoj fazi, pa i nekako razumljivo, s obzirom na ulog koji je nosila, bila poprilično zatvorena. Baš onako kao jedna šahovska partija u kojoj se čekala greška protivnika. U tih prvih 45 minuta nije bilo nekih većih pogrešaka, samim time ni prilika, budući da u kreativnom dijelu kako jednih tako i drugih nije bivalo ni nekoga pretjeranoga rizika. Želja se osjećala, no to ipak nije bilo ono pravo.
Jel vi čujete što mi Vas pitamo?
Osjetili su to i navijači, pa su na poluvremenu uzvikivali “Hoćemo pobjedu“. U nastavku su došle i prilike. Stigao je i gol. A nakon toga samo zahvaljujući raspoloženom vrataru Kosjevskom gosti su izbjegli i teži poraz.
Možete li nam komentirati šutnju Federalne TV oko slučaja Lijanović i njegovo uporno pozivanje u emisije?
Ispričajte me, dajem upravo izjavu za BH radio , sportski program, a to za politiku, nisam vam ja za to.
Pa za što ste?
Ja sam više ono koeficijenti, generalno, sportski koeficijenti, koeficijenti na plaću, i tako.
Pa dobro zašto ste onda okupirali zastupničko mjesto svome narodu kad ne želite raditi svoj posao časno?
E pa zato…
Kako mislite zato?
Sorry moram sada amo, zove me Haris s BHRT-a… Harise slušaj, dakle ne spominji mi klupu u prilogu, i te teorije o namještanju utakmica. Dogovoreno. Aj živio.