Imati totalitarno nastrojene parlamentarce opčinjene državom koji žele institucionalizirati zaštitu države na jezičnom polju i tako ograničiti slobodu izražavanja je opasna pojava koja definitivno nije znak zdrave demokracije.
Zamislite sljedeću situaciju. U demokratskoj državi prije demokratskih izbora, kandidat za državni parlament u javnoj televizijskoj debati iznese jedan nedemokratski i fašistički prijedlog. Nitko to ne doživi kao nešto čudno ili pogrešno. Prođe neprimjećeno. Zvuči nestvarno? Možda, ali u Bosni i Hercegovini je sve moguće.
Piše: Martin Mikulić / hspf.info.
Za početak, moramo se zapitati kako je to moguće. Moguće je iz jednostavnog razloga što u BiH postoji ogromna zabluda u vezi pojma „fašizam“. To je riječ koju često čujemo, olako se koristi i nije strano da se nekoga proglasi fašistom. Međutim, malo ljudi uopće zna što je fašizam, koje su njegove odlike i koji su nužni preduvjeti da bi uopće zaživio. Prije svega, najbitnije je kazati da su fašizam i demokracija oprečni pojmovi odnosno da jedno isključuje drugo. Ipak, moguće je da unutar demokratskog poretka postoje fašističke tendencije odnosno prijedlozi koji sa sobom nose određene fašističke elemente.
Da bismo uopće znali o čemu govorimo kada kažemo „fašizam“ ili nekoga proglasimo fašistom, važno je znati da postoji više vrsta fašizma. Dva temeljna oblika fašizma su talijanski tip fašizma i njemački tip fašizma poznatiji kao nacionalsocijalizam, a postoje i podtipovi poput frankizma i ustaštva. Za nas je ovim povodom najbitniji talijanski fašizam kojeg možemo definirati kao jednu totalitarnu sveobuhvatnu ideologiju koja je kroz mehanizam korporativne države kontrolirala svaki aspekt ljudskog djelovanja.
Temelj talijanskog fašizma je neograničeno moćna država koja je Mussoliniju služila kao kohezivno tkivo koje će pomiriti regionalne razlike Talijana i na taj način postati ujedinjujući element koji će jačanjem nacionalne svijesti učvrstiti jedinstvo talijanske nacije i svoju diktatorsku poziciju. Dakle, Mussolini je smatrao da „fašistička država sjedinjuje sve unutrašnje razlike, kako u političkome, tako i u ekonomskom smislu, ona je apsolut.“
Fašizam je antiindividualistički nastrojen. Pojedinac je u potpunosti podređen državi, stoga se svako djelovanje protiv države sankcioniralo budući da je država bila „suvereni arbitar“. To potvrđuju i Mussolinijeve riječi da „fašistička država… tumači, razvija i vlada cijelim narodnim životom.“ Dakle, država je dignuta gotovo na razinu religije i uključuje neupitnu pokornost prema istoj. Jednostavno, ona je apsolut u koji se ne smije dirati.
Vratimo se na uvodnu priču. Naučili smo da fašizam ne može postojati u demokraciji, ali nije nemoguće da određeni politički akteri propagiraju nedemokratske ideje koje u svojoj srži imaju fašističke elemente. Takvo što je demonstrirao Zukan Helez, potpredsjednik SDP-a, gostujući u N1 debati za kandidate za državni parlament. Između ostalog, rekao je sljedeće: „Ovi ljudi koji rade o glavi Bosne i Hercegovine, treba donijeti zakon tko uvrijedi Bosnu i Hercegovinu, pa tko u Njemačkoj uvrijedi Njemačku on je zatvoren, tako ćemo i mi uraditi.“
Prva stvar koju treba razjasniti je da izrečeno nije istina. Ni u Njemačkoj niti u bilo kojoj razvijenoj demokraciji se ne ide u zatvor ako uvrijediš državu. Jednako tako, u BiH se sloboda izražavanja garantira Ustavom kao i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U te temeljne slobode spada i pravo pojedinca da vrijeđa svoju državu. Svaki građanin ima određene obveze prema državi ali, unatoč uvriježenom mišljenju, emocionalna privrženost prema istoj nije jedna od njih.
Druga stvar koju valja naglasiti je da bi takav zakon po svojoj prirodi bio nedemokratski, ograničavao bi ljudske slobode i zahtijevao bi apsolutnu pokornost državi. Zahvaljujući institucionalizaciji totalitarnog promišljanja, ne biste mogli izražavati vlastito nezadovoljstvo državom, njenim uređenjem ili bilo kojim aspektom iste.
Treća i najvažnija stvar, glorificiranje države i isticanje nedodirljivosti iste je karakteristika upravo talijanskog fašizma. S tim u vezi, ne iznenađuje da formula fašističkog filozofa Giovannija Gentilea glasi: „Sve za državu, ništa protiv države, ništa izvan države.“ Upravo u ovome „ništa protiv države“ se vidi filozofija kojom se vodi Zukan Helez kada govori o zabrani vrijeđanja države.
Na kraju krajeva, čak i ako prihvatimo ovu suludu ideju, tko se može smatrati mjerodavnim da odredi što je točno „vrijeđanje Bosne i Hercegovine“? Je li to eksplicitno penetriranje države kao u širokobriješkom slučaju, kritiziranje i polemiziranje određenih aspekata državnog uređenja ili je to možda puka konstatacija da je država u lošoj ekonomskoj situaciji i načelno u katastrofalnom stanju? Danas će možda biti jedno, sutra drugo, a prekosutra nešto treće što zapravo može biti potpuno benigno. Upravo se u tome sastoji problem sa ovakvom vrstom totalitarne tendencije da se pojedincu ograniči sloboda govora i država samovoljno etablira kao „suvereni arbitar“ po uzoru na Mussolinijevu državu.
Danas, ako pitate nekog Bošnjaka što je fašizam: prijedlog da se zabrani vrijeđanje Bosne i Hercegovine ili verbalno penetriranje države od strane nekolicine Širokobriježana, siguran sam da će velika većina odgovoriti da je ovo drugo. To prvenstveno svjedoči o nepoznavanju pojmova koje koristimo, a posebno je štetno kada dođe do inflacije tog pojma zato što se svakom neodgovornom upotrebom te riječi riskira vrijednost iste. Primjerice, tadašnjim stigmatiziranjem Širokog Brijega kao nazadne, netolerantne, fašistoidne utvrde radikalnih nacionalista došli smo do točke kada je riječ „fašizam“ izgubila svu težinu koju bi inače trebala imati.
U svemu ovome postoji i nemala količina ironije. Naime, znakovito je da spomenuti kandidat za državni parlament dolazi iz SDP-a, stranke koja modernu, liberalnu i europsku BiH vidi isključivo u građanskom uređenju odnosno principu „jedan čovjek – jedan glas“, što svjedoči o zastarjelom uvjerenju da je angloamerički tip demokracije jedini pravi i jedini mogući tip demokracije.
Shodno tom uvjerenju, jedan od ciljeva SDP-a koji je definiran u programu stranke je antinacionalizam. Između ostalog, u toj točki programa kažu da će „stati u kraj širenju fašizma“. Ironija doseže vrhunac kada dalje tvrde da će „zabraniti rad fašističkim organizacijama“. Dakle, radi se o stranci koja se diči antifašizmom dok u isto vrijeme potpredsjednik stranke javno zagovara totalitarne ideje koje su puni procvat imale u fašizmu. Ako im je već cilj stati u kraj širenju fašizma i zabraniti fašističko djelovanje, bilo bi pošteno da krenu sa vlastitim redovima.
U svakom slučaju, imati totalitarno nastrojene parlamentarce opčinjene državom koji žele institucionalizirati zaštitu države na jezičnom polju i tako ograničiti slobodu izražavanja je opasna pojava koja definitivno nije znak zdrave demokracije.
To je, valjda, demokracija na „građanski“ način kakvu propagira SDP. Za Bosnu i Hercegovinu, to je samo jedan u nizu paradoksa koji svjedoče o općem iracionalizmu i zabludama u kojima ćemo, izgleda, još dugo živjeti.
wpDiscuz
