Tog će dana u Stonu predstavnici Hrvatskih cesta zastupništvu China Road and Bridge Corporationa (CRBC) predati svu potrebnu dokumentaciju, otvorit će se dnevnik radova i potpisati zapisnik o uvođenju kineskog konzorcija u posao.
Time 30. srpnja počinje teći ugovoreni rok za gradnju mosta, koji mora biti završen za 36 mjeseci. Istog dana kineski će izvođač na gradilištu mosta postaviti ploču s osnovnim podacima o projektu.
CRBC će u posao biti uveden tri mjeseca nakon što je u Dubrovniku potpisan 2,08 milijardi kuna vrijedan ugovor o gradnji mosta Pelješac s pristupnim cestama. Ovo je već drugo uvođenje u posao konzorcija na gradilište ‘Pelješkog mosta’, samo što je prije 11 godina konzorcij bio domaći, a danas je kineski.
Europska unija projekt sufinancira s 357 milijuna eura, odnosno sa 85 posto prihvatljivih troškova. Ukupna vrijednost projekta premašuje 526 milijuna eura, od čega su prihvatljivi troškovi malo veći od 420 milijuna eura. Trenutačno je u tijeku natječaj za 480 milijuna kuna vrijednu drugu fazu, a do kraja godine provest će se za treću i četvrtu.
Reakcije iz susjedne Bosne su od očaja do međusobnih razmirica bošnjačke političke scene, koja se ubija optužbama da je ovime Bosni oduzeto pravo izlaza na otvoreno more. No Bosna nema izlaz na more. Jer tunel Ivan nije more. Nego tunel.
Iz Hercegovine pak, za sada samo tišina. U manje od 100 godina naša Hercegovina izgubila je izlaz u Sutorini i izlaz na Otvoreno more u Neumu. Mića Ljubibratić, Žana Merkus, i don Ivan Musić bi odavno poludjeli na ovo. U Hercegovini i dalje muk. Nitko iz Hercegovine nije tužio Bosnu međunarodnom sudu pravde, za trgovinu hercegovskim teritorijem.
Što je nama par sela u Sandžaku? Otkud pravo Bosni da daje hercegovsku sutorinu? Nek daju dijelove Bosne.
I kako će Hrvatska ponašati se ako zapnu brodovi hercegovske mornarice za taj most? Tko će nam platiti odštetu u tom slučaju?