Bošnjačke stranke, akademska zajednica i javnost uporno ignoriraju meritum odluke Ustavnog suda u predmetu “Ljubić”. Tako nikako ne mogu prihvatiti činjenicu da je Ustavni sud BiH jasno i nedvosmisleno utvrdio kako Dom naroda nije dom kantona nego Dom konstitutivnih naroda.
To znači da sud traži da se poštuje načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, odnosno, načelo da jedan narod ne može birati zastupnike drugog naroda u ona tijela vlasti koja su namijenjena zastupanju naroda (Domovi naroda i Predsjedništvo BiH), odnosno, kako to Ustavni sud navodi “na svim administrativno-političkim razinama”.
Sud je također odredio da unutar svakog naroda kao zasebne izborne jedinice mora vrijediti načelo jednake/proporcionalne vrijednosti glasa – a ne kao da sada da su 24 glasača iz Goražda koji čine 0,001% biračkog tijela Hrvata u FBiH mogli izabrati jednog izaslanika za Dom naroda FBiH – a svaki izaslanik je zapravo težak 5,88% biračkog tijela Hrvata iz FBiH (100% : 17 izaslanika = 5,88%). Znači, razlika u vrijednosti glasa Hrvata iz Goražda i Hrvata iz Posavine je oko 1.400 puta ili 140.000%. A dozvoljeno odstupanje je 10%.
Posebno je problematično što tog Hrvata iz Goražda zapravo izaberu Bošnjaci i što je to obično Bošnjak koji se samo za tu prigodu izjasnio kao Hrvat.
Prijedlozima izmjena Izbornoga zakona koje je predlagao Hrvatski narodni sabor rješavao je problem legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, no imao je nedostrataka u pogledu jednake vrijednosti glasa.
Svi prijedlozi bošnjačkih stranka ne provode ni legitimnost predstavljanja ni jednaku vrijednost glasa.
No, zato prijedlog izmjena Izbornoga zakona BiH koji je javnosti ponudio Institut za društveno-politička istraživanja iz Mostara zadovoljava oba ta kriterija, a uz to i rješava provedbu presuda Sejdić/Finci, Zornić i Pilav. Ako nekoga zanimaju detalji tog prijedloga neka ode na stranicu instituta www.idpi.ba i tamo će naći kompletan prijedlog s dodatnim objašnjenjima.
Logika IDPI prijedloga je da svaki kanton ima B-H-S_O koeficijent koji odgovara postotku jednog naroda u pojedinom kantonu u odnosu na ukupan broj tog naroda u cijeloj FBiH. Zbroj svih koeficijenata za sve narode je 100 (100%).
Svaki zastupnik u svakome kantonu dobiva svoj osobni izborni koeficijent koji se dobije na način da se npr. hrvatski zborni koeficijent kantona podijeli s brojem hrvatskih zastupnika u toj kantonalnoj skupštini.
17 zastupnika za npr. Klub Hrvata u Domu naroda Parlamena FBIH se bira na način da svi hrvatski zastupnici iz svih deset kantona čine ad hoc skupštinu iz koje se bira 17 zastupnika za Klub Hrvata u Domu naroda.
Pri tom svaki zastupnik te ad hoc Izborne skupštine ima osobni izborni koeficijent, a zbroj svih osobnih izbornih koeficijenata cijele skupštine iznosi 100. Dakle svi biraju i svi mogu biti birani (iz svakog kantona imamo zastupnike u toj ad hoc izbornoj skupštini i svaki zastupnik iz svakog kantona može biti izabran za Dom naroda ako on, odnosno, njegova lista dobije najmanje 5,88 bodova (osobnih izbornih koeficijenata).
Razlika u osobnim izbornim koeficijentima nije razlika u vrijednosti glasa, nego upravo suprotno, razlika je tu da bi se zadržala jednaka vrijednost glasa jer se vrijednost glasa gleda na razini birača a ne onih koji su izabrani.
Različiti zastupnici imaju različite osobne koeficijente jer nose različit broj izbornih glasova (npr. jedan iz Goražda nosi 24 glasa, a dvojica iz Posavine po 17.000 glasova, jer u Posavini ima 34.000 Hrvata)
J. Gudelj / Dnevnik.ba
wpDiscuz