Bosna i Hercegovina je uoči izbora, koji će se održati u listopadu ove godine, izvrgnuta geopolitičkim šokovima Rusije i Turske koji će po svoj prilici odrediti rezultat izbora u bošnjačkoj glasačkoj bazi i u Republici Srpskoj ali ostaviti i dugoročniji trag na političku atmosferu o ovom dijelu Europe.
Piše: Pejo Gašparević, Hrvatski Medijski Servis
Takva procjena izvire iz činjenice kako su turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i predsjednica gornjeg doma parlamenta Rusije Valentina Matvijenko boravili u BiH upravo u osvit predizborne kampanje i odaslali poruke u kojima se prepoznaju geopolitičke pretenzije tih dvaju zemalja ali i usmjerenost na političku publiku s prepoznatljivom vjerskom pozadinom.
Erdoganov nedavni (20. svibnja 2018.) predizborni skup u Sarajevu ima dvostruko značenje. To je formalno bio predizborni sup posvećen skorašnjim (26. lipnja 2018.) parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Turskoj, ali način na koji je dizajniran i vremenski trenutak u kojem je upriličen (uoči predizborne kampanje za izbore u BiH) jasno poručuju kako je meta tog skupa bila i bošnjačka izborna baza. Drukčije rečeno, Erdogan je u Sarajevu politički ciljao na Turke nastojeći ih pridobiti na svoju stranu na skorašnjim izborima u Turskoj, ali i na Bošnjake u BiH trudeći se (ne)izravno usmjeriti njihovu naklonost prema Stranci demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića koji Erdogana uzdiže na rang “Božjeg izaslanika.”
Erdoganov predizborni skup u Sarajevu, zapravo je njegovo praktično konzumiranje “amanetske” poruke koju mu je na samrti ostavio bošnjački vođa Alija Izetbegović rekavši (kako ga je Erdogan na sarajevskom skupu citirao) :”Erdogane, sinko, vi se pobrinite za ovo područje.” Poruka Alije Izetbegovića kojom BiH ostavlja u “amanet” Turskoj poznata je odranije, ali njeno opetovano citiranje u Sarajevu znači kako se takvom Alijinom zahtjevu želi priskrbiti dodatna Turska afirmacija. To je ujedno i svojevrsna objava usred Sarajeva, kako je udovoljeno Alijinom planu o “amanetu” te ga se sada počinje i realizirati.
Alijin poziv Erdoganu da se pobrine “za ovo područje” podsjeća kako Izetbegović “ovo područje” nije vidio kao geopolitički dio Zapada nego ga je situirao u panislamističku sferu pod Erdoganovim vodstvom. To nije euroatlantizam nego označava želju za oživljavanjem sultanizma i otomanizma. Erdoganov poziv :”širite dobro svoju religiju,” ilustrira panislamističku boju kojom je bio pošprican njegov sarajevski predizborni skup.
Znakovito je kako je gotovo paralelno s Erdoganovim predizbornim skupom u Sarajevu, Bosnu i Hercegovinu pogodila migrantska kriza čije rasplamsavanje može staviti Bosnu i Hercegovinu na najveću kušnju nakon završetka rata. Nikada se ne treba umoriti u zauzimanju za pomoć migrantima s Bliskog Istoka koji su bili prinuđeni napustiti svoj domove zbog ratnog požara koji hara tim dijelom svijeta. No, jednako tako nikad ne treba smetnuti s uma kako su migrantski valovi i dio pozadinskog plana mijenjanja demografske strukture Europe. Takvo upozorenje potkrijepljeno je i činjenicom kako su u aktualnom izbjegličkom previranju migranti koji su stigli u BiH pretežito usmjereni na granični prijelaz s Karlovačkom županijom u Hrvatskoj odakle je najkraći put do Zapadne Europe. To znači kako su migrantske kolone dirigirane, a ne spontane.
Slično Erdoganu koji svoju publiku na predizbornom skupu u Sarajevu pozvao”širite dobro svoju religiju,” i predsjednica gornjeg doma parlamenta Rusije Valentina Matvijenko, bliska suradnica ovovremenog ruskog cara Vladimira Putina, prigodom nedavne (23. i 24. travnja 2018.) posjet BiH prizivala je pravoslavlje kao (geo)politički alat. U svojem govoru u Parlamentu BiH rekle je sljedeće: “Balkan za nas nije prosto zemljopisni ili politički pojam. Nas povezuju višestoljetna zajednička povijest, kultura, religija i osjećaj prijateljstva. To su fundamentalne osnove koje će nam pomagati da otkrijemo nove horizonte suradnje.”
Treba primijetiti kako ova moćna ruska poličarka u diplomatski dizajniranom govoru provlači poruku kako će i “religija,” a to znači pravoslavlje biti jedna od fundamentalnih osnova za nove horizonte suradnje Rusije s balkanskim područjem. Takva njena poruka, čini se, posebice je impresionirala predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je prilikom dočeka Matvijenko u Banjoj Luci naglasio: “Rusi najbolje znaju tko su Srbi, oni znaju da mi pripadamo pravoslavnom svijetu.”
Pravoslovlje kao vezivno tkivo Rusa i Srba nije nepoznanica, ono je dio tradicije, ali okolnosti (uoči izbora u BiH) u kojima Matvijenko priziva religiju zapravo funkcionira kao njen poziv srpskoj publici i glasačima da na izbornim mjestima vode računa o pravoslavnoj dimenziji.
Matvijenko je za boravka u BiH ponovila rusko protivljenjem širenju NATO-a rekavši:”Stav Rusije kada je riječ o ulasku BiH u NATO je jasan, protiv smo proširenja NATO saveza u Europi.”
Primjetno je kako se Matvijenko, a to znači Rusija, protive ulasku BiH u NATO ali se ne protivi njenom ulasku u Europsku uniju. Iz takvog polivalentnog stajališta Rusije moguće je, zapravo, iščitati poruku Srbima/Pravoslavcima u BiH i na Balkanu koja se može sažeti u sljedeću rečenicu: “ne protivite se Europskoj uniji, ali držite se Rusije.”
Na sličan je način moguće sublimirati i Erdoganovo obraćanje Bošnjacima koje bi se moglo artikulirati u ovakvu rečenicu: “hvalite BiH, ali držite se Turske.”
Erdoganov predizborni skup u Sarajevu i dvodnevni posjet predsjednice gornjeg doma parlamenta Rusije Valentine Matvijenko Bosni i Hercegovini, način na koji su ti boravci aranžirani, poruke koje su izrečene i kontekst uoči listopadskih izbora u BiH, govore kako Turska i Ruska državna politika skrbe o orijentaciji biračke publike u BiH s religijskim predznakom, ali istodobno je to pokazatelj kako ove dvije velike zemlje šire svoju geopolitičku svijest na Balkanu.
Opravdano je postaviti pitanje, a što je s trećim konstitutivnim narodom u BiH – Hrvatima? Nama informacija kako se neki “veći igrač” zauzima za status hrvatskog naroda u BiH. Ta činjenica, uz nedostatak institucionalne zaštite, producira međusobna politička trvenja u hrvatskom nacionalnom biću BiH u kojima su nerijetko glasni oni koji su bez političkog talenta i kojima taktika nije jača strana. To se zove bučna ali malokalibarska paljba. Hrvatska politička scena u BiH protkana je prepucavanjima u kojima akteri (iz svih stranaka) pretežito pokazuju svoj niži domet. Čast iznimkama, ali narodski rečeno- psi laju a karavana prolazi. Iz izjava većine političara, koji se žele legitimirati da su iz hrvatskog naroda u BiH, iščitavam uglavnom geopolitičku zapuštenost. Odsutnost geopolitičke osviještenosti može otkliznuti, možda i ne htijući, u dva neugodna smjera-proruski ili proturski.
I za kraja treba primijetiti još nešto.
Turski predsjednik Erdogan i predsjednica gornjeg doma parlamenta Rusije Matvijenko na nedavnim su pohodima u BiH pozivali “svoju” političku publiku na privrženost vjeri – islamu i pravoslavlju, ne spominjući nikakve druge svjetonazorske (ideološke) odrednice, primjerice liberalizam ili socijaldemokraciju. Ne, tih pojmova nema u turskom u ruskom (geo)političkom instrumentariju, nego se kao alat za škrinje utjecaj ovih dviju zemlja na Balkanu uzima religija.
S druge strane birokratizirani politički umovi Europske unije postupaju posve suprotno, oni uporno zaobilaze važnost religije robujući sterilnim liberalizmima koji sputavaju kreiranje ozbiljnijeg europskog geopolitičkog odgovora. Dakle, dublje i šire gledajući, nisu ključni problem Turska i Rusija koje poštuju sebe i reafirmiraju ono što jesu, nego je problem u Europskoj uniji koja gura u zaborav svoju povijesnu religijsku (kršćansku) supstancu./HMS/
wpDiscuz