Oslonite li se na vijesti koje nam serviraju hrvatski mediji predvođeni nacionalnom televizijom, glavni je razlog zabrinutosti u Bijeloj kući to što Melania opetovano odbija dati ruku Donaldu.
Naše drugarice komentatorice iščitavaju tugu i nesreću na njezinu licu. Znaju da su razlog Trumpove ljubavne afere iz daleke prošlosti. A on samo misli kako se dočepati Melanijine ruke. I to ga čini ljutim i nervoznim.
U međuvremenu, američki predsjednik Donald Trump temeljito je resetirao međunarodnu politiku sukladno najavama.
___________piše: Višnja Starešina I Slobodna Dalmacija
Njezin sadržaj sve više izlazi iz međunarodnih i međudržavnih organizacija (UN, EU, NATO…), a rješavanje konflikata premješta se u sferu bilateralnih i multilateralnih dogovora i koalicija zainteresiranih država. Nerijetko se potakne konflikt da bi ga se dovelo do točke početka dogovaranja. Srušena su pravila diplomatske i političke korektnosti.
Tajni susret
Najočitiji rezultat vidjeli smo ovih dana kada su preko korejske granice, držeći se za ruke, prošetali veliki vođa Sjeverne Koreje Kim Jong-un i predsjednik Južne Koreje Moon Jae-in. Kim Jong-un je smjerno obećao Moon Jae-inu da mu više neće „remetiti ranojutarnji san“ nuklearnim pokusima.
Time je u fazu ozbiljnih razgovora ušao jedan od najtrajnijih globalnih konflikata. Pod okriljem UN-a, to je bila nemoguća misija. No, tome su prethodile temeljite tajne pripreme. Prošle je jeseni došlo do eskalacije sukoba. Kim Jong-un je izvodio nuklearne pokuse, Trump mu prijetio da će potpuno razoriti Sjevernu Koreju ne zaustavi li nuklearni program, nazvavši ga „čovjekom raketom“.
Ovaj mu je uzvratio da je „mentalno poremećeni starkelja“, najavivši nove pokuse. U međuvremenu je odrađena serija američkih pritisaka na sjevernokorejskog vođu, svoje su dionice odradili i ruski predsjednik Putini kineski vođa Xi Jinping, bez kojih Sjeverna Koreja ne bi uopće mogla postati i opstati kao nuklearna prijetnja i posljednja oaza tvrdog komunizma.
Presudne posredničke usluge pružila je američka strateška saveznica Južna Koreja. No, prijeloman je svakako bio tajni uskrsni susret bivšeg šefa CIA-e i već nominiranog američkog državnog tajnika Mikea Pompea i Kim Jong-una, u Sjevernoj Koreji.
U vrijeme kada su sjevernokorejski vođa i južnokorejski predsjednik šetali držeći se za ruke, Mike Pompeo je potvrđen za novog državnog tajnika. Takav model Trumpova vođenja vanjske politike je već na djelu ili će uskoro biti – od Bliskog istoka, preko Balkana do Baltika.
Sastavni dio te nove politike bio je i glamurozni i ultraprijateljski državni posjet francuskog predsjedničkog para Macron Bijeloj kući, kojim je Francuska potvrđena kao značajan američki partner na Bliskom istoku i privilegirani američki partner u EU-u.
Dio te politike je i telefonski razgovor Trumpa i Putina uoči napada zapadne koalicije u Siriji. O razgovoru su nakon napada izvijestili službeni ruski izvori neslužbeno najavljujući mogući Putinov posjet Washingtonu do kraja godine.
Gdje će si opet pružiti ruke, a možda se i ljubiti, ovisno o tome koliko će se uspjeti dogovoriti o zaustavljanju iranskog utjecaja na Bliskom istoku i postići kompromise o međusobnim odnosima i utjecajima diljem kugle zemaljske. Uključujući i na Balkanu.
Sukladno povećanom američkom vanjskopolitičkom angažmanu na kriznim žarištima, kompletiran je i najuži Trumpov tim. Šef CIA-e je došao na čelo State Departmenta, bliski suradnik predsjednika Busha mlađeg, John Bolton na čelo vijeća za nacionalnu sigurnost, tijela koje često ima presudnu ulogu međunarodnom kriznom manadžmentu, koordinirajući Bijelu kuću, Pentagon, State Department i sigurnosni sektor. Boltonova zamjenica i najbliža suradnica postala je Mira Radielović Ricardel, Amerikanka hrvatskog podrijetla.
Nikad dosad Hrvatska nije bila u tako izglednoj poziciji da se trajno odvoji od balkanskog zaleđa i da se kao američki strateški partner integrira u srednju Europu. Priliku čine trenutačni američki interesi u Europi, s prioritetom energetske neovisnosti o Rusiji izgradnjom mreže LNG terminala, premještanje političkog odlučivanja s međunarodnih organizacija na države. Pritom nije nevažno u samom vrhu američke administracije imati osobu koja razumije hrvatske srednjeuropske ambicije, koja poznaje probleme i koja ne gaji projugoslavenske i prokomunističke sentimente.
Brzo bi oni Miru sredili
Ali Hrvatska već dugo nije bila ni u većoj opasnosti da sama sebe ponovo isporuči balkanskom „regionu“, i to zahvaljujući svojoj jugonostalgičnoj i neokomunističkoj upravljačkoj eliti, koja u Vladi ima samo svoju izvršnu ruku. Uostalom, brzo bi oni sredili Miru Radielovic da im je malo bliže. Doduše, više nema u Saboru Zorana Milanovića da joj poruči kao onomad Davoru Stieru, da zna dobro tko je i što je. I da nema što tražiti u Hrvatskoj. Naime, njezin otac, podrijetlom iz Breze u BiH, kao šesnaestogodišnjak bio je u bleiburškoj koloni i preživio križni put.
Andrej Plenković nikad ne bi tako što javno rekao. On će samo pustiti Vrdoljaka i prijatelje da i dalje opstruiraju izgradnju LNG-a na Krku.
Istočni saveznici Šešelj i Vulin će u njoj otkriti ustašicu. Vučić će pokušati izvući profit za Srbiju. Hrvatska se možda pokaže tvrđim crvenim orahom od Sjeverne Koreje.
wpDiscuz