Puna tri tjedna trajao je sofisticiranim na trenutku, brutalan rat sarajevskih medija kako bi se u stvarnosti nametnule teze da je US Kongres jasno naznačio kako su Hrvati krivci za propast pregovora oko Izbornog zakona. Nije se prezalo od toga da su najjači mediji u BIH krivotvorili izjave US veleposlanice, US Kongresmena, g. Wigemarka te američkog State Departmenta.
Čak su mediji koje je USAID , u svojoj pogrešnoj procjeni nazvao “nezavisnima” te ih financirao, radili to isto. U praksi to znači, da je USAID, nehotice, financirao kampanje medija u BIH koji su potom krivotvorili izjave američkih dužnosnika u BIH.
Medijski rat Sarajeva protiv sviju, američka diplomacija zaustavila je potiho. Od bombastičnih poruka i prijetnji danas nema ništa. Najradikalniji su se utišali. A US diplomacija nastavlja s pokušajima da se prije krajnjeg roka, dođe do rješenja.
Razgovori čelnika bošnjačkih i hrvatskih stranaka nastavit će se sutra u organizaciji američke veleposlanice Maureen Cormack i posebnog predstavnika Europske unije u BiH Larsa-Gunnara Wigmerka kako bi se pokušao postići dogovor o izmjenama Izbornog zakona BiH po presudi Ustavnog suda u slučaju “Ljubić”.
Kako se doznaje, u međuvremenu su od predstavnika administracije vodećih zemalja upućene izravne, ali i neizravne poruke o tome kako sve strane trebaju pokazati spremnost za postizanje kompromisa.
Riječ kompromis pri tome jedna strana shvaća kao pravo da se odluka Ustavnog suda potpuno dezavuira. Pa kažu – kako oni predlažu da se Dom naroda u FBIH potpuno transformira. Što u suštini nije ništa nego jasna izmjena jezgre Daytonskog sporazuma. Nije li inzistiranje na neusvajanju Izbornog zakona upravo put u gašenje Doma naroda? Ako je Sarajevu toliko stalo da Doma naroda više nema, ne trebaju činiti ništa, nego pustiti da se isti uruši. A urušit će se nepristajanem na provođenje odluke Ustavnog suda. Problem Sarajeva, u tom slučaju leži u strahu da više neće imati toliku moć kontrole Federacije BIH. I da će se borba nastaviti na državnoj razini. No nije li to zapravo oficijelna retorika i cilj svih bošnjačkih elita? Zašto sada kada BIH stremi ka samotransformaciji iz dvoentiteske u federalnu zemlju sa građanskom vladom na državnoj razini bošnjačke elite povlače kočnicu? Zar nominalno nisu oduvijek težile tome?
Dužnosnici SAD-a i EU-a upozorili su kako bi u slučaju neprovedbe odluke Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić” došlo do teške krize koja bi ponajprije rezultirala time da ne budu mogle funkcionirati institucije Federacije BiH jer se ne bi mogle izabrati popuniti zakonodavne, ali i izvršne vlasti, te s druge strane ne bi normalno funkcionirala ni država BiH.
Dužnosnici SAD-a i EU su u pravu. No zar današnja BIH jeste uspješna i funkcionalna? Krize vlasti nužno ne moraju voditi u propast. Zamrznuti sistem može biti pogodna situacija za iznalaženje novih rješenja. Federalna Vlada i federalna razina vlasti i jeste do sada bila glavni rasijavač nacionalizama i kočničar napretka BIH. Nejasno je zašto SAD i EU u ovom razvoju događaja, koji je presuda u slučaju Ljubić donijela ne vide šansu za gašenjem FBIH i jačanjem Države BIH. Država BIH koja bi sutra preuzela dio federalnih ovlasti bila bi puno ozbiljnija država nego ova danas. Odnosi Bošnjaka i Hrvata naglo bi se popravili jer više ne bi bilo majorizacije koja danas postoji. BIH bi se sastojala od niza multietničkih građanskih, federalnih jedinica, i nekih manje multietničkih. Lokalne razine i kantoni imali bi veće budžete nego danas. Domovi naroda u takvoj konstelaciji odnosa, možda čak više i ne bi bili potrebni. Ukoliko bi se veto naroda zamjenilo vetom federalne jedinice. Točno kako postoji danas i u SAD-u.
Načela za rušenje dogovora
Jedino bi županije i Republika Srpska imale funkcionalne vlasti. Toga su svjesni i zapadni dužnosnici.
Unatoč svemu objektivno je teško očekivati dogovor, a u ovome trenutku samo se pokušava svaliti krivnja kako bi se opravdale diplomatske aktivnosti.
U međuvremenu se nije uspjelo hrvatsku stranu označiti krivom, zaključio je Večernji list.