Valentin Inzko, austrijski političar od ožujka 2009. godine visoki je predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu (OHR).
Na žalost. Ili možda na sreću.
Koliko god je bio štetan, nekada i katastrofalan u pojedinim fazama, kada je nacionalizme u BIH dovodio do ludila, smijući nam se u facu, gotovo kao onomad Wolfghang Petritsch koji nas je uvjeravao da je pljačka privatvne banke europska vrijednost, Inzku ipak treba odati jedno ogromno priznanje.
Naime, sve do dolaska Inzka u BIH među građanima naše zemlje vladao je ogroman postkolonijalni kompleks koji je rastao stoljećima pod upravama moćnijih i sofisticiranijih sila.
On nije bio narušen niti nakon odlaska Paddya Ashdowna. Taj nekakav osjećaj inferiornosti prema zapadnim upraviteljima bio je dodatno naglašen još od doba Austrougara koji prvi u BIH donose prosvjetiteljske i tehnološke skokove.
Dolaskom Inzka posve se mijenja slika Zapadnog Gubernatora u prosječnoj glavi jednog Hercegovca ili Bosanca, te generalno slika zapadnjačke superiornosti nad nama.
Malo je građana BIH koji će nakon Inzka, primjerice Austrijance, smatrati i u čemu bolje nego što smo mi. Iako je to iskrivljena slika, pošto Austrijanci doista u mnogočemu jesu bolji nego mi, Valentin Inzko je zaslužan što građani BIH više niti Austrijance, a preko njih i mnoge druge ne gledaju kao napredniju civilizaciju i gledaju ih ravnim sebi.
Zbog toga bi mu trebalo dati Večernjakovih deset pečata. Ali tek ako obeća da će otići. Ako obeća da će se ispovjediti i da više neće činiti što je činio, ne treba mu vjerovati. Inzko je dokazani lažov, dokazano nemoralan i dokazano nekonzistentan u svojim principima. U suštini, ako je samo lutka o koncu viših sila, ok, sve mu je oprošteno. Al onda se to tako kaže. Onda se ne glumi autoritet kojeg nemaš.
Iako je Večernji list, kako oni to već čine “profesionlano” najavio Inzka, kako “otvoreno” govori, iz razgovora s njim jasno je da Inzko može otići iz Sarajeva, al da je Sarajevo u njeg ušlo zauvijek i držat će ga smrti. Otvorena su kod Inzka doko govori samo usta. Srce, duša, mozak, sve, sve je to odavno zatvoreno.
Tako je goruće probleme koji ubijaju BIH kao društvo Inzko kanalizirao na koga drugog nego na Dodika. Kada je govorio o mogućoj promjeni izbornog zakona u BiH priču je okrenuo na napade o mogućem otcjepljenju Republike Srpske. Evo Srpska samo što se nije otcijepila. Sve trči. Srbija je željna 800.000 socijalnih slučajeva na svom računu.
Kada je govorio o prijetnji džihadista povratnika te o općem političkom i sigurnosnom stanju u BiH, umjesto da iznese nekakav konkretan podatak, koji valjda kao šef OHR-a ima, Inzko se ponašao kao spikerica na FTV, ne propustivši biti najobičniji politikant.
Pa je pitanje o džihadizmu iskoristio da pohvali Mektića. Opet Mektić, nije li upravo on iskompromitiran što je godinama napadao sve u BIH i van BIH koji bi spomenuli da u BIH postoje pristalice ISIL-a, dok mu pred nosom prije par dana nisu uhićena trojica. I to usred Sarajeva. Nakon čega je zašutio. Javna je tajna da svaki građanin BIH koji se usudi postaviti pitanje, što je s onim BH državljanima koji su pomagali napade na WTC 2001-e godine, i koje su bile veze BH državnog vrha s tim ljudima, isti dan biva medijski napadnut i dobiva prijetnje tjednima poslije toga. Inzko naravno , kada govori o ljudskim pravima taj dio ignorira. Zanimaju ga isključivo ljudska prava u Dodikistanu. Amo oko Sarajeva, naročito oko Džamije Kralja Fahda, sve ljubičice procvjetale od behara ljudskih prava.
U opsesivnoj potrebi, da svo zlo koje se događa u BIH, kanalizira ka Banja Luci, potom ka Mostaru, i maksimalno amnestira Sarajevo, čak i u trenutku kada isto to Sarajevo desetorostruko radikalnije ruši autoritet Ustavnog suda BIH i prijeti samourušavanjem države, Inzko se nije zaustavljao.
Šezdesetogodišnji visoki predstavnik Inzko demagoške odgovore odgovarao je do kraja.
Nedavno ste izjavili da će međunarodna zajednica dati šansu predstavnicima parlamentarnih stranaka da se dogovore o izmjenama Izbornog zakona BiH do travnja, eventualno do početka svibnja, nakon čega će se povećati pritisak jer nećete dopustiti da se od BiH napravi „slučaj Mostar“. Što konkretno mislite poduzeti ako do roka koji ste dali ne dođe do izmjene Izbornog zakona?
Među prvima sam jasno rekao da su odluke Ustavnog suda konačne i da se moraju provoditi. Bio sam dosljedan.
(Gdje je ta dosljednost, ako je Banja Luka, za nepoštivanje odluka Ustavnog suda dobila sankcije, dok se Sarajevu dopušta, prijetnja ratom, otvorena najava gaženja odluke Ustavnog suda, krivotvorenje izjava međunarodne zajednice, pa čak im se pušta, da uz istovremeno gaženje po Ustavnom sudu, prijete rušenjem Daytona, tvrdeći da za to imaju potporu Valentina Inzka, kojeg između ostalih i građani RH kao i Hrvati u BIH kao Eu porezni obveznici, plaćaju da štiti Daytonski sustav i Ustavni sud BIH?)
Političke stranke u BiH stoga moraju naći rješenje za izborne reforme koje osiguravaju nesmetanu provedbu izbornih rezultata u skladu s odlukom Ustavnog suda BiH.
(Ne može se pronaći rješenje, ako se iz OHR-a, koji navodno štiti autoritet Ustavnog suda, daju krila strani koja odbija provesi odluku Ustavnog suda, i ako se oko presude koja je egzaktna, iz OHR-a šalju poruke “pronađite kompromis”. Zamislimo da je Ustavni sud dosudio Inzku da je dužan u ime štete koju je uradio Hrvatima od 2010-2014 uputiti janvu ispriku rječima “Ispričavam se”. Ta presuda je egzaktna. Može li Inzko nakon te presude doći i kazati dajte da nađemo kompromis oko toga kako će izgledati moja isprika? Oko presude 9.Januar, Inzko nije bio ovako kompromisan. Jasno je kazao da je presuda neodgodiva, nedvosmislena i obvezna. Nakon što je Hrvate ponizio 2010-e godine udovoljavajući najrazornijem nacionalizmu u zemlji, on to čini i danas)
Još uvijek nisu iscrpljene sve opcije. Ako postoji iskrena politička volja i ako je političarima stalo do te zemlje…
(Pardonne nous francais monssieur Valentine, no zar nije nepristojno BIH nazivati “tom zemljom” s obzirom da u njoj odlično živiš i zarađuješ već koliko? Pa daj nas barem malo poštuj.)
… i njenih građana, kao što tvrde, onda još ima vremena. Već smo ranije vidjeli da je BiH zemlja u kojoj se rješenja često nalaze u posljednjem trenutku.
(Kao npr u doba Platforme? Jao lika.)
Trenutno, EU i SAD koordiniraju proces među političkim strankama i ja ga zdušno podržavam. OHR također pruža pomoć pravnom ekspertizom, kad se to od nas zatraži.
OBRATITE SADA POZORNOST NA SLJEDEĆI INZKOV ODGOVOR: Kako procjenjujete opću, sigurnosnu i političku situaciju u BiH?
Glavna politička stranka u jednom entitetu stalno osporava državu BiH, njene institucije i nadležnosti. To traje već duže od desetljeća.
Na žalost, to se proširilo i na Federaciju BiH u kojoj se jedna politička stranka jako trudi dovesti u pitanje trenutne aranžmane u FBiH.Drugim riječima, neki političari u BiH dovode u pitanje ustavni ustroj BiH, što uzrokuje ozbiljnu krizu funkcionalnosti i političku krizu u zemlji.
Međutim, ima i pozitivnih postignuća. BiH je u rujnu potpisala Ugovor o transportnoj zajednici, EU upitniku .. ostatak je demagoško nabrajanje.
Što primjećujemo? Na pitanje o općoj Sigurnosnoj, i političkoj situaciji, Inzko je konačno skinuo masku.
Iako Bosni i Hercegovini, zbog odbijanja sarajevskih partijam da poštuju Daytonski poredak prijeti samourušavaje Ustava FBIH, samim time i Daytona, Inzko prijetnju vidi:
- U Dodiku
- U jednoj stranci u FBIH koja nastoji dovesti u pitanje ustav FBIH
- U Dodiku
- Neće navesti kojoj stranci u BIH
- U Dodiku
- Nema kritike Sarajeva koje odbija poštovati Usavni sud BIH
- Inzko opominje stranku koja upozorava da Sarajevske partije guraju BIH ka blokadi institucija
- Nastavak odgovora kamuflira demagoškim odgovorima o tome što je uspješno u BIH: Pri tome hvali popunjen upitnik Europske komisije, upitinik koje je političko Sarajevo ismijavalo dok su ga Hrvati gurali. Za to valjda Hrvati opet trebaju biti i kažnjeni. Jer guraju BIH ka EU, što znači da skraćuju šansu da Inzko mirovinu dočeka u BIH.
- Odgovor na pitanje o sigurnosti potpuno izbjegnut. Niti riječi o povratnicima iz Sirije. niti riječi o uhićenim ISIL-ovcima u Sarajevu.
Kazali ste da biste željeli ići kući, ali da vam „neke izjave iz Banja Luke (Ne da mu Dodik da ode) produžavaju boravak“. U slučaju da dođe do otcjepljenja Republike Srpske, što namjeravate učiniti?
Da budemo jasni: suverenitet i teritorijalni integritet BiH zagarantirani su Ustavom BiH i međunarodnim pravom, uključujući i Dejtonski mirovni sporazum.
(Nije li Dom naroda FBIH zagarantiran kao Ustavna kategorija i na razini države i FBIH? Zašto nema jednako oštre reakcije OHR-a kada se pojave otvoreni zahtjevi za rušenjem Doma naroda? Zašto je zahtijev za rušenjem jedne daytonske kategorije prihvatljiv dok zahtijevi za rušenjem druge nije? Nisu li Dodikovi povici za otcjepljenjem RS-a svaki put lansirani kao njegova prijetnja na novo rušenje Daytona na uštrb Srpske? Kada ćemo vidjeti podignuti prst Valentina Inzka prema Sarajevu? Pa da proglasimo neradni tjedan širom BIH. Osim prostora na kojem vlada Šerif Patković. Kako reče taj dečko, “prostor džihada” )
Prema Općem okvirnom sporazumu za mir, BiH se sastoji od dva entiteta koji pravno postoje na temelju njenog Ustava i nemaju pravo na otcjepljenje. Entiteti imaju obvezu potpuno poštovati Ustav i trebaju, prema originalnom tekstu Dejtona, “pomoći državi da ispuni svoje međunarodne obaveze”.
(Zašto nema sankcija za one političare u Sarajevu koji otvoreno najavljuju da neće i ne žele poštovati Ustav? Shvaća li Inzko da je u svojim tezama koje su opće, selektivno kritičan?Je li OHR – OHR ili Bošnjački institut 2?)
Jeste li zabrinuti zbog osnivanja brigade Srpska čast i činjenice da je Republika Srpska nedavno kupila velike količine oružja?
Neki su sigurnosni aspekti zabrinjavajući, posebno običnim ljudima. Oni bude strašna sjećanja iz prošlosti. Primjeri koje spominjete pitanja su koja međunarodna zajednica pozorno prati.
Kako komentirate Dodikove napade na biskupa Franju Komaricu? Izjavio je čak da biskup “laje”…
Banjalučki biskup mons. dr. Franjo Komarica velik je čovjek, jedna od rijetkih moralnih vertikala ovih prostora. To je moj stav, ali rekao bih i opća percepcija tog pastira koji se već dva i pol desetljeća nesebično bori za prava katolika, ali i za jednakopravnost svih ljudi u BiH.
(Što je Komarica govorio o pravima katolika u FBIH u doba kad je prava Katolika Inzko potpuno pomnožio s nulom? Je li to Komarici od Inzka ide Nobelova nagrada za šutnju? Podsjećamo da je Komaričin “teritorij” nadležnosti u oba BH entiteta. I Livno je Komaričino. I Bihać. Komaričin teritorij nadležnosti je i slučaj pokojnog Vlade Šantića. op.poskok)
Kad susretnete njegove župljane, redovno ćete čuti riječi koje nije lako zaboraviti. Kazat će vam kako im je biskup cijeli rat govorio: „Vaše najjače oružje je krunica, molite se za svoje neprijatelje.“
(Gdje kad ih sretnemo? Komaričinu širu obitelj srećemo u Zaprešiću. Ako se nema želju vratiti obitelj biskupa , i ako biskup ne vraća svoje, o čemu govorimo? Je li Komaričina šira obitelj zamjenila imanja ili im Dodik spriječava povratak? Napomena: Pitamo zbog prijatelja. I bezborazni smo da.)
Stav njegovih župljana definiran je, njihov biskup je mirotvorac, humanist i zaslužuje Nobelovu nagradu za mir.
(Mi puno bolje znamo koji je stav Komaričinih župljana od Inzka. Jer za Poskok pišu i Komaričini župljani. Nije im nimalo omiljen. I ovo, što tvrdi Inzko nije stav Komaričinih župljana o Komarici. Pravi stav je kudikamo drugačiji. Svega tu ima. Za Franju bolje da se nikad ne objavi. Inzko se ne bi smio igrati imputacije stavova, ljudima, koji su preživjeli užasnu sudbinu, i čijom se tužnom sudbinom danas politički trguje)
Na žalost, kad predsjednik Dodik izjavi da mu zabranjuje da „laje“ po svijetu o Republici Srpskoj, onda sumnjam da bi takve izjave na biskupov račun podržali banjalučki Srbi, čak i Dodikovi glasači.Takvim izjavama neko uvijek više kaže o sebi nego o nekome drugom. Principijelno mogu samo reći da rječnik koji je predsjednik Dodik koristio protiv biskupa Komarice nije dostojan predsjedničke pozicije. Tako se ne stječe slava.
(Komarica je primio orden od Dodika u ime RS-a. Potom je RS nazvao Bleiburgom. U RS-u nije pobijeno niti približno Hrvata koliko u FBIH. Protjerano čak manje. Iako je brojka užasavajuća. Kako to da Komarica nikada FBIH nije nazvao Bleiburgom? Zna li uopće gdje je Trusina? Istupa politički iako nije političar, premda ima pravo kandidirati se na izborima i provjeriti koliko vrijedi. Nikada nije digao glas oko sudbine Hrvata u Bihaćkom kantonu. Sudbina Vlade Šantića nikada ga, barem ne javno nije zanimala. Pohvalko je ugodan suživot posljednje hrvatske obitelji u Sanskom mostu, nije kazao da su Hrvati tamo praktički nestali. Da je Sanksi Most u RS-u bi li pohvalio ugodan život posljednje hrvatske obitleji u nekoj RS općini? Primjetan je taj dvostruki aršin u Komarice kada je u pitanju kritika prema genocidnoj vlasti RS-a i antifašističkoj, blagoj , i dobroj vlasti Sarajeva. Ponavljamo – koliko je puta Komarica digao vlast zbog Vlade Platforme? Jer i njegovim župljanima je oduzeto pravo predstavničke demokracije. A to pravo oduzeo im je Inzko. Nametnuvši Hrvatima kao predstavnike štovatelje Ante Pavelića. I tako nas dodatno ponizio. Kada Komarica, Nobelovac, prima Inzka, u čije ime, to čini? U ime Hrvata sigurno ne.)
Inače, kao što vam je zasigurno poznato, biskup je veoma kritičan i prema angažmanu međunarodne zajednice u održivom povratku Hrvata u Banjalučku biskupiju ili generalno u Republiku Srpsku. Nažalost, jednim dijelom mogu se složiti s biskupom.
I ja smatram da međunarodna zajednica nije uvijek dovoljno učinila na planu održivog povratka prognanih, odnosno u provođenju Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma.
(Međunarodna zajednica na čelu sa OHR-om je mirno promatrala, poslijeratnu masovnu zamjenu stanova na liniji Sarajevo-RS i Hrvatska-RS i Inzko to zna. Stotine tisuća stanova je promijenjeno. Rođene su cijele nove generacije u RS-u i FBIH koje nemaju teret ognjišta. FBIH je dodatno bošnjakizirana, RS dodatno srbizirana. Od tada traje pojačan pritisak Bošnjaka na Hrvate u FBIH. Hrvati trebaju platiti cijenu novog Lebensrauma. Jedini prostor na kojem se dogodio značajniji povratak jeste prostor UZP-a. Veći povratak se i nije mogao dogoditi pošto se radi o prostoru s najmanjim brojem protjeranih pripadnika druge i treće nacije. I postotno i kumulativno. Prostor najmanjeg zločina postotno je platio najveće kazne. Jer što si manji to te više šutaju. Umjesto nagrade za poštivanje Aneksa 7, Hrvati u BIH su dodatno kažnjeni. Oni koji su odbili provesti Aneks 7, u čemu je prednjačilo Sarajevo – i danas se nagrađuju. Jedini povratak koji se događa u Sarajevu jeste povratak kakvog Arapa koji ode u Dubai obaviti posao, prodati kakvu devu, il kakvog pozlaćenog mercedesa, pa se vrati na Ilidžu, pošto su mu žene i djeca tamo. Sve to naravno bez uvida BH policije. O čemu Inzko šuti. Te povratci iz Sirije. Al i o tome se naravno ne smije i neće govoriti. Jer je to stvar pristojnosti. A Valentin je jedan jako pristojan čovjek. Naročito kada mu je milo Sarajevo u pitanju.)
I u banjalučkoj regiji, ali i generalno, a to je i naša obaveza. To je izvorni Dejton o kojem predsjednik Dodik često govori, samo taj bitan segment, čini se, uspješno zaboravlja.
(Upravo smo gore naveli što je Inzko zaboravio spomenuti. Masovna razmjena ognjišta, odrađena je uz šutnju i potporu OHR-a. Čak i nakon donošenja zakona o povratu stanova sa stanarskim pravom, Sarajevo je činilo sve da se ti stanovi nikada ne vrate. Pitajte Lagumdžiju kako se to radilo. Sve će vam pojasniti. Postoje slučajevi u kojima je država davala u korištenje stanove sa stanarskim pravom sarajevskih Srba, hrvatskim i bošnjačkim političarima u Sarajevu. Potom bi im država davala novce da ih obnove. A u trećem koraku, ti političari su te stanove, koji nisu njihovi, iznajmljivali istoj toj državi. I sve uz blagoslov OHR-a. I Valentina Inzka. Državnike novog kova u Sarajevu stvorio je upravo OHR.)
Koliko je realno očekivati da će doći do revizije Dejtonskog sporazuma prema kojem bi Hrvati u BiH dobili treći entitet?
Treći entitet nešto je potpuno nerealno. To je povremeno vruća tema za medije i često se za tim poseže u predizbornim kampanjama, ali jedini konkretan rezultat takvih aktivnosti povećane su tenzije. Takve promjene zahtijevale bi suglasnost predstavnika sva tri konstitutivna naroda. Jednostavno ne vidim da bi do toga moglo doći.
(Za Platformu također nije postojala suglasnost svih naroda. Čak nije bilo suglasnoti dva naroda od tri. Kako to da je došlo do nje? Došlo je odlukom Valentina Inzka. Vidimo li tu koliko je gospodin nedosljedan? Ili treba crtati? op.poskok)
U međunarodnoj zajednici nema razumijevanja za takav potez.
Međunarodna zajednica će podržati svaki demokratski unutarnji dogovor. Sutra da narodi BIH proglase Federalnu državu BIH sa građanskom vladom i jednim predsjednikom bi li taj dogovor Inzko rušio? I kako bi to rušio ako bi to bila volja narosa. NATO bombama? Jer kaos se mora nastaviti? BIH mora ostati slučaj od države? Problem je što Inzko, i strukture oko njega, selektivno, po željji najvećeg nacionalizma, blokiraju demokratske procese u BIH društvu. Kao paradni borci protiv krize, i zaštitnici Ustava, već su par puta BIH gurnuli u nove krize, te pogazili Ustave. Iako pozivaju na političku i moralnu odgovornost, neće proći niti dan, kada će se Inzko usuditi ponovno gurnuti BIH u nove nacionalizme i istoj nametnuti nova antiustavna rješenja. Mudrosti za to, mu ne fali)
Međutim, uvijek sam smatrao da ljudi trebaju biti izuzetno velikodušni jedni prema drugima. Tu mislim i na odnos prema Hrvatima. Ali i na odnos Hrvata prema Srbima, na primjer, u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, gdje Srbi ne postoje u Ustavu, unatoč odluci Ustavnog suda koja je donesena prije sad već 10 godina.
(Pri tome, odnos Bošnjaka prema Srbima na razini FBIH gdje im se dva desetljeća nameću predstavnici, spomenuti neću? Jer sutra me je na kavu u Sarajevo? Pudarići i Dunovići dakle nisu problem? Hrvate u većinskim hrvatskim kantonima treba prisiliti da nameću Srbima predstavnike? Kako bi se opravdala bošnjačka praksa na federalnoj razini? Zašto je SNSD bio protiv tog prijedloga? Jer je prozreo cilj. Cilj je zadržati pravo Sarajeva na šutiranje Srba u FBIH.)
Zašto još nije riješen problem Mostara? Zašto vi kao visoki predstavnik niste nešto poduzeli da riješite taj problem?
Ja sam se prije angažirao na tom pitanju, kao i međunarodna zajednica.
(Ni slučajno spomenuti da je blokada Mostara upravo posljedica intervencije OHR-a u Ustav)
A zašto je posao ostao nedovršen? Zato što su domaći politički akteri godinama ostajali na svojim zakovanim pozicijama bez nekog značajnog angažmana.
(Krivi su dakako domaći akteri, nikako OHR koji je zamrznuo grad Mostar uporno odbijajući da bude uređen kao i svi drugi gradovi u BIH)
Međutim, zadovoljan sam što vidim da se u posljednje vrijeme u Mostaru održavaju sastanci lokalnih stranačkih odbora … itd. itd. Demagogija.
Jeste li zabrinuti zbog porasta islamskog radikalizma u BiH te povratka džihadista iz Iraka i Sirije u BiH?
Pazite sada koji demagoški odgovor:
Radikalizam i ekstremizam ozbiljna su pitanja u današnjem svijetu.
Vau. Pa ovo ne bi odgovorila ni druga pratilja u izboru za miss Kalesije.
A onda slijedi potpuni demagoški kroše. Dakle vrh vrhova:
Ministarstvo sigurnosti i ministar Dragan Mektić (koji dolazi iz Karadžićeve stranke op.poskok) pozorno prate razvoj situacije.
Dakle tema o islamskom radikalizmu, se prvo, izbjegne demagogijo, “znate to je ozbiljno pitanje, khm,” potom se pohvali Mektića, koji će inače, ostati jako omiljen političar među BH džihadistima. Odmah poslije Alispahića naravno. I Huseina Živalja. Diplomate kojeg su sigurnosne službe BIH pustile u NYC u doba WTC-a. Pročitajti CIA-in izvještaj zašto je taj čovjek danas na crnoj listi. I zašto je Alispahić. Kada će Mektić? Jer čovjek se svojski trudi skriti ovo pitanje od javnosti.
Mi, ukratko, nakon ovog odgovora Valentina Inzka, tog nimalo dobronamjernog čovjeka za našu zemlju BIH, dalje nismo mogli čitati ovaj interview. Smučilo nam se.
Apeliramo na Repuliku Austriju, i EU, da ako Boga znaju, u BIH pošalju bilo šta. Može i Bodo Weber. Može sve. Bilo šta. Samo ovog kompromitiranog čovjeka kojeg prezire apsolutna većina u dva od tri naroda, više odvučite odavde. Ide ljeto, bit će vruće. Lik je naprosto zao. I podal. Ide nam na živce. I ponavlja se. Poštujte nas barem malo. I barem jednom u povijesti. Nemojte da molimo.