Sinoć je predstavljanja knjiga Višnje Starešine “Hrvati pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškog suda” u Karlovcu.
Uspoređujući upravljanje procesima pred Haaškim sudom opisane u knjizi, s radom Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, dr. Željko Tanjić, nalazi sličnost ” u metodama i strukturi djelovanja”.
” Sličnost je u nebrizi za istinu, čak i prezir prema istini, u sklonosti nametanju proglašenih ili presuđenih “istina”, skrojenih na prešućenim ili izmanipuliranim činjenicama. Zanimljivo je da sve te proglašene i presuđene “istine”, na temelju nedostatnih i ideologiziranih istraživanja, prikrivenih ili namjerno izmanipuliranih činjenica u oba slučaja idu u istom smjeru – u smjeru otklanjanja odgovornosti i krivnje s komunističkog režima i njegovih struktura. “, rekao je dr. Tanjić, objasnivši zbog čega je odbio prihvatiti završne dokumente tog Vijeća:
“Suočavanje s prošlošću bez istine, skretanje pozornosti sa naravi režima na njegove simbole i proizvoljno arbitriranje među simbolima, nisu suočavanje s prošlošću, već samo poticanje novih sukoba i ohrabrivanje starog, komunističkog totalitarnog duha i njegovih sljedbenika u ambiciji da nam ponovo propisuju: kako mi to moramo misliti, da nam ponovo dijele slobodu na komadiće. To je razlog zbog kojeg nisam mogao prihvatiti dokumente, koji su nam podastrti kao završne preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Kao naše preporuke. Zbog toga sam napisao izdvojeno mišljenje. Drago mi je da je to potaknulo reakcije drugih članova Povjerenstva, mislim da je dobro što ti dokumenti naposljetku nisu usvojeni, jer sami odišu totalitarnim duhom, jer ne bi bili korak naprijed, već korak unatrag u odnosu na postojeće stanje”, kazao je dr. Tanjić, posebno istaknuvši kao iskorak prema nekom drukčijem pristupu suočavanju s totalitarnim režimima, izdvojena mišljenja dvojice kolega iz Vijeća: dr. Vanje-Ivana Savića, s zagrebačkog Pravnog fakulteta i dr. Aleksandra Jakira, dekana Filozofskog fakulteta u Splitu.
“Nakon promocije čitam sjajno izdvojeno mišljenje povjesničara Jakira. Savićevo sam pročirala ranije. Potom čitam životopis: specijalizacija hrvatska i jugoslavenska povijest 20. stoljeća, diplomirao, magistrirao i doktorirao u Nurnbergu, predavao u Marburgu, osim Splita predaje na sveučilištu u Baselu… I pitam se, a zašto ja njega ne znam? Zašto mi njega ne znamo!”
“Ma zapravo se ne i pitam dugo, jer znam odgovor. Zato jer stari udbokosov stroj i danas ima monopol na proizvodnju hrvatskih elita. I lijevih i desnih. Zato jer i danas ima nadzor nad javnim prostorom u kojem se kao sukobljavaju – atestirani lijevi i atestirani desni, u uvjetima strogo kontroliranog jedinstva suprotnosti. Nije da nema ljudi. Ima ljudi. Nedostaje slobode.”