Pripadnici SS Handžar divizije čitaju jeruzalemskog muftije al-Huseinija pamflet “Islam i židovstvo”
Prije nekoliko dana Skupština KS-a odlučila je ukinuti ime OŠ “Mustafa Busuladžić”. Odluka KS-a ne može biti provedena dok traje nastava. Mnogi analitičari i portali iznijeli su javno svoja stajališta. Ipak, kako se vrlo jednostavno primjećuje, nitko se nije osvrnuo na mnogobrojne osnovne škole koje nose imena po mnogim drugim kolaboracionistima fašističkog i nacističkog režima.
Prvi je o tome pisao poskok.info. Sarajevo se diči svojim antifašizmom, no nerijetko se zaboravlja podatak, kojeg su iznijeli ugledni povjesničari Philip Cohen i Attila Marko Hoare, da od 108.000 partizana krajem 1943. bilo je u njima 23 posto muslimana, što je znatno manje od pripadnika SS Handžar diviziji koja je brojala oko 26.000 muslimana, a usto i drugim fašističkim i nacističkim borbenim skupinama.
Taj podatak i ne bi bio “problematičan” ukoliko bi se Sarajevo prestalo ponašati kao da je taj grad izvor moderne demokracije u odnosu na ostale dijelove BiH.
Može se primijetiti kako i neki portali, građanske ikone i autori nisu spremni do kraja suočiti s prošlošću grada kojeg toliko vole. Primjerice, portal Slobodna Bosna objavila je članak “Opskuran lik, kolaboracionist i žrtva komunizma: zašto nam je trebao Mustafa Busuladžić?” bez bilo kakvog spominjanja drugih fašističkih obilježja tj. Osnovnih školi u Sarajevu. To jednostavno dokazuje da Sarajevo trenutno nema nikakvu elitu, ni novinarsku ni političku, koja će stati na kraj obilježjima u čast nacističkih kolaboratora. Čast Jakobu Finciju, predstavniku Židovske zajednice koji je po tom pitanju iznio da je nužno uspostaviti pravnu BiH i po pitanju prošlosti.
Pitanje je bi li Busuladžić bio maknut da nije bilo pritiska Izraela?
Koliko ima demokracije, a koliko fašizma i naziva po kolaboracionistima u Sarajevu procijenite sami nakon što pogledate imena osnovnih školi:
OŠ Behaudin Selmanović
U Viteškoj ul. 2 nalazi se tako OŠ “Behaudin Selmanović”. Tko je bio gospodin Selmanović? Znamo da je bio ugledni umjetnik, sveučilišni slikar. Selmanović rođen je 1915. na Sandžaku, diplomirao je u Zagrebu 1943. godine, a poznat po pismu od 9. srpnja 1939.: ,”Da je Herceg-Bosna imala Bašagića, Lukasa, Pavelića, Milićevića, Lovrenčevića (…) ne bi ona danas jadikovala. (…) On [Vladko Maček] više vodi računa o jednom narodnom zastupniku nego li uopće o nama muslimanima. Ali dobiće kriv rezultat. (…) Ali kako mi izgleda, da se kolo sreće okreće u korist nas pravaša.” Selmanović je bio silno razočaran u formiranje Banovine Hrvatske bez velikog dijela Bosne. Pripadao je skupini muslimanskih sveučilištaraca koji su se izjašnjavali kao hrvatski domoljubi. Također, zapažen je po izradi slika osoba iz javnog života, poput Ante Starčevića (dar Matici Hrvatskoj), Ivana Aziza Milićevića (inače poglavnikovog miljenika, koji je nagrađen “za životni rad” 1943. u sarajevskom kazalištu), Vladka Mačeka i Safvet-bega Bašagića (dar sarajevskoj Narodnoj uzdanici). Nakon Drugog svjetskog rata, bio je kratko aktivan u umjetništvo.
Umro je godine 1972. u Sarajevu.
OŠ “Behaudin Selmanović” nosi to ime od 1994. godine.
Na slici (s lijeva) Muhamed Hadžibašičaušević, Behaudin Selmanović, Ivan Aziz Milićević (nagrađen poglavnikovom nagradom “za životni rad”), Ćazim Tulić.
OŠ Hamdija Kreševljaković
Ovu ćete osnovnu školu naći na adresi Carina 2 u Sarajevu. Hamdija Kreševljaković rođen je u Sarajevu 1888. godine. Prije Drugog svjetskog rata bio je suradnik leksikona životopisa “Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925”. Kreševljaković je napisao tako osam životopisa.
Oštro se suprotstavljao vlastima Kraljevine Jugoslavije, te je bio nepoćudan. Međutim, dolaskom NDH, postao je 1942. godine član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). U to je vrijeme bio pobornik ustaškog režima. Bio je istaknuti suradnik Behara, Narodne uzdanice, društva kojeg je osnovao Ademaga Mešić koji je 10. travnja 1941. pozdravio osnivanje NDH i kojeg je Ante Pavelić, zbog toga, imenovao pravaškim prvoborcem i doglavnikom Ustaškog pokreta. Nakon sloma NDH radio je kao nastavnik u jednoj sarajevskoj gimnaziji. Odlikovan je i jugoslavenskim ordenom rada drugog reda.
Umro je u Sarajevu 1954. godine.
OŠ Edhem Mulabdić
Rođen je 1892. u Maglaju. Među suosnivačima je Narodne uzdanice, društva doglavnika Ustaškog pokreta Mešića. Efendija Mulabdić prije rata bio je istaknuti politički djelatnik Jugoslavenske muslimanske organizacije, stranke muslimana u Kraljevini Jugoslaviji. Međutim, s vremenom je zauzimao stajališta približavanja Muslimana i Hrvata. Njegova su djela objavljivana u Matici Hrvatskoj već od kraja 19. stoljeća. Za vrijeme NDH bio je u kontaktu s istaknutim dužnosnicima režima, zbog čega mu je nakon 1945. i suđeno i zbog čega je ostao bez mirovine.
Osuđen je na pet godina zatvora. Kako stoji na službenoj stranici OŠ “Edhem Mulabdić”, zatvoren je 4. svibnja 1945. godine, a “potom osuđen na 5 godina zatvora, a u martu, 1946. godine, amnestiran je i oslobođen. Ali, od tada, pa sve do smrti, 1954. godine, Edhem Mulabdić je bio žrtvom jedne ideologije koja nije praštala ‘verbalni delikt’, pa makar on bio počinjen i prije njenog dolaska na vlast”. U vremenu kad je bio zatvoren odslužio je dio kazne u KPD u Zenici.
Umro je u Sarajevu 28. siječnja 1954. godine.
OŠ Alija Nametak
Alija Nametak rođen je u Mostaru 1906. godine. U Zagrebu je studirao filozofiju. Bio je novelist i publicist Vijenca, Hrvatskog kola, a u Sarajevu je od 1933. do 1945. bio jedan od urednika režimskih Behara i Narodne uzdanice. Dolaskom NDH, Alija Nametak imenovan je ravnateljem Hrvatskog državnog kazališta u Sarajevu. Bio je suradnik ustaškog režima, te je objavljivao u režimskim Hrvatskome narodu, Novom listu i dr.
U njegovoj biografiji napisanoj prema leksikonu “Tko je tko u NDH” (Minerva, Zagreb, 1997.) stoji kako je nakon Drugog svjetskog rata osuđen na zatvor od 15 godina, od čega je odležao devet. Komunističke vlasti osudile su ga kao “reakcionara”, “hrvatskog nacionalnog književnika”, poradi njegove religioznosti te “hrvatskoga rodoljublja”.
Umro je 1987. u Sarajevu.
Budućnost Sarajeva
Tu su i nezaobilazne škole koje su dobile nazive po starijim kolaboracionistima i okupatorima. Poput OŠ Isa-beg Ishaković, navodnom “osnivaču” Sarajeva. Preciznije, Isa-beg Ishaković podigao je prvu građevinu u Sarajevu, malu, trošnu musafirhanu, u kojoj je dijeljena besplatna čorba. Upravo od te davne 1462. godine, računa se i povijest Sarajeva.
Zanimljivo će biti vidjeti hoće li Skupština Kantona Sarajevo biti dosljedna i ukinuti i ova imena, ili će i dalje dopustiti širenje mita o multikulturalnom, religijski otvorenom i antifašističkom Sarajevu.
Kad se pogledaju nazivi osnovnih škola jasno je zašto Stipi Mesiću prija taj grad. Samo Sarajevo i Mesić mogu antifašistički ustašovati.
Poskok.info
wpDiscuz