Posljednji čin “Mosorske tragedije” koja se odigravala u subotu u neposrednoj blizini Planinarskog doma na Mosoru i u kojoj su živote izgubila dvojca braće Aleksandar Bugi Stamenov (60) i Milan Miki Stamenov (57), odvila se u utorak poslijepodne na splitskom groblju Lovrinac, piše Slobodna Dalmacija.
Usprkos kišovitom i vjetrovitom vremenu, na pogreb dvojice “običnih”, a velikih ljudi došlo je pola Splita. Kolika je gužva bila i kolika se “rijeka” okupljenih htjela žalovati uplakanoj majci Ljubinki i ostaloj rodbini i prijateljima najbolje govori podatak da je u jednom trenutku žalovanje prekinuto kako bi se moglo započeti s ceremonijom pogreba.
Ceremonija pogreba je započela pjesmom “Moj lipi anđele” nakon čega su se okupljenima obratili oni koji su htjeli reći nekoliko riječi o preminuloj braći. Govore su održali Branimir Kovačević, predsjednik Uprave “Jadroplova” i predsjednik ragbi kluba “Nada” u kojemu je od 1985. godine Miki bio fizioterapeut i koji je brinuo o ozljedama igrača i igračica “Nade”
Nakon njega govorio je Denis Vranješ, predsjednik Planinarskog društva “Mosor” čiji su braća Stamenov bili članovi, a nakon njega nekoliko prigodnih rečenica izrekao je i Frane Bebić iz HGSS-a u kojemu su braća, a posebno Aleksandar koji je bio i njihov pridruženi član, provodili podosta vremena. Na koncu se kroz suze, na jedvite jade od svojih prijatelja oprostio i Špiro Gruica, domar Planinarskog doma na Mosoru, kojemu se Bugi i Miki, doslovno umrli na rukama, dok ih je pokušao reanimirati, odnosno odnijeti do pristupačnijeg terena, gdje im je pomoć mogla biti lakše pružena.
Uz lijesove koji su bili prekriveni hrvatskim trobojnicama izmjenjivale su se počasne straže pripadnika HV-a, HGSS-a i njihovih prijatelja koji su tako odavali pijetet preminuloj braći. I Bugi i Miki su bili hrvatski branitelji, koji su prošli mnoga ratišta u vrijeme Domovinskog rata.
Svi govornici su se složili u jednome. Da su braća Stamenov bili dobri i pošteni ljudi, što je i vjerojatno najvrjednije po čemu se nekoga, nakon njegove smrti može pamtiti.
Nedostajat će oni i ragbi klubu “Nada” i Planinarskom društvu “Mosor”, ali i HGSS-u u kojemu je Bugi “kužinava”, a nedostajat će i svim dalmatinskim planinarima koji su “dobre duhove” Mosora poznavali.
No, zasigurno će najviše nedostajati svojoj majci Ljubinki, koja je eto tako u poznoj životnoj dobi ostala sama, bez svojih sinova za koje je živjela i koji su živjeli za nju. Posebno je tužno bilo vidjeti staricu u crnini, koja je sjedeći primala sućuti za svoje sinove i koja je u nevjerici pogledavala prema kapsilima u kojima su bili njezini sinovi.
– Dragi naši prijatelji, napustili ste nas prerano i napustili ste ovaj svijet na vašem najsvetijem mjestu, na Mosoru. Vas dvojica ste zajedno bili endemi i kao takve ćemo vas pamtiti i nikada sjećanje na vas neće izblijediti, između ostaloga je istaknuo Frane Bebić iz HGSS-a.
Posebno potresan bio je dio govora Denisa Vranješa.
– Nema osobe iz planinarske zajednice koju vijest o vašoj smrti nije zatekla i rastužila. Bili ste braća čija su srca kucala u savršenoj simfoniji do posljednjeg trena, a kada se ugasilo jedno srce i drugo je prestalo kucati. Zauvijek ćemo vas čuvati u sjećanju i počivali u miru draga naša braćo, između ostalog je rekao Denis Vranješ.
Nakon izgovorenih oproštajnih riječi začuli su se stihovi pjesme “Oj ti dušo, duše moje”, nakon čega je tužna povorka krenula prema posljednjem počivalištu “dvojce ljudina”, kako ih je u nedjelju nazvao Špiro Gruica, piše Slobodna Dalmacija.
wpDiscuz