Kada sam čitao izvještaj “Centara civilnih inicijativa” da u Narodnoj skupštini RS postoje poslanici koji primaju i do 3.000 maraka, a da od početka mandata tijekom rasprava nisu rekli ni jednu jedinu riječ, moj prvi instinkt bio je da to jednostavno ignoriram.Šta reći na tu temu, a da do sada nije tisuću puta rečeno? Možemo opet trubiti o tome da zastupnici trebaju pokazati zalaganje za one koji su ih tamo poslali i da je politika odgovoran javni posao u kome oni koji se nalaze u institucijama vlasti treba da zastupaju interese građana…
Čemu sve to, kada niko nije reagirao ni kada su muvali dnevnicama i paušalima za stanovanje i prijevoz, ni kada su za 30.000 maraka odlazili u fiktivnu mirovinu da bi se sutradan vratili na posao, ni kada su kupovali limuzine od 100.000 maraka, i tako svaki put isplazili jezik građanima koji su ih birali, pokazali im srednji prst, jer su dobro znali da nikakvih posljedica neće biti.
Jedino što mi je još preostalo jeste da imenom i prezimenom navedem one koji su u NS RS najviše ćutali. To su: Ivana Lovrić iz “Domovine”, Čedo Vuković iz SNSD-a, Milan Dakić iz DNS-a, Siniša Ilić iz SRS-a, Veljko Marić iz SNSD-a, Ilija Tamindžija iz SNSD-a, Dalibor Pavić iz SNSD-a i Cvijetin Vilotić iz PDP-a.
A navest ću i one koji su bili najaktivniji, to su: Milanko Mihajilica iz SRS-a, Adam Šukalo u Klubu PDP-a, Zdravko Krsmanović iz NDP-a, Nedeljko Glamočak iz SDS-a, Admir Čavka iz “Domovine” i Dragoljub Davidović iz SNSD-a.
Jedino što mogu je izraziti nadu da će građani kazniti ćutologe, mada se to vjerovatno neće dogoditi. U zemlji u kojoj je poslušno klimanje glavom u politici najomiljeniji sport, teško je očekivati drugačiji rezultat.
Zato građani ne treba da se čude što žive kako žive. Glasali ste, gledajte.
Dejan Šajinović l Nezavisne.com
wpDiscuz