Od 17 članova Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima čak šest će ih uložiti izdvojeno mišljenje, doznaje tportal. Riječ je uglavnom o, nazovimo ju, desnoj struji, nezadovoljnom različitim tretmanom nedemokratskih režima i činjenicom da se različito tretiraju petokraka i ‘za dom spremni’
Izdvojeno mišljenje već je objavio Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, a u narednim danima stižu i izdvojena mišljenja Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Ivice Lučića, višeg znanstvenog suradnika u Hrvatskom institutu za povijest, potom Nevija Šetića, redovitog profesora na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Mladena Ančića, redovitog profesora na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru, te Vanje Ivana Savića, docenta na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
S druge strane, od Antuna Vujića, glavnog ravnatelja Leksikografskog zavoda, doznajemo da nitko od članova Vijeća koji se uvjetno mogu nazvati ljevicom, kako kaže, neće imati izdvojeno mišljenje.
S obzirom na to da svoje izdvojeno mišljenje još nije predao, Ante Nazor za tportal otkriva u kojem smjeru će ići.
‘Držim da bi svi simboli totalitarnih režima trebali biti isto tretirani. Ako smo osudili komunistički sustav kao totalitarni i zločinački, zašto nismo zabranili simbole?! Ne mogu se simboli izdvajati. Ako nije dopušteno ‘za dom spremni’, ne bi trebala biti ni petokraka’, smatra Nazor.
‘Zabrane imaju kontraefekt’
Zadarski profesor Mladen Ančić za tportal je pojasnio s čime se on ne slaže.
‘Naravno da ću imati izdvojeno mišljenje jer se na različit način tretiraju totalitarni sustavi 20. stoljeća, što stvara vrstu zabune među pukom zbog nedostatka intelektualne i moralne dosljednosti. Ako režimi ostavljaju iza sebe tisuće mrtvih i masivno kršenje ljudskih prava, moraju imati ravnopravan tretman’, pojašnjava nam Ančić i dodaje kako je to ‘u naravi pravne države’.
Smatra kako komunističkom Titovu režimu ne može biti olakotna okolnost to da je u kasnijim fazama 45-godišnje vladavine odustao od nasilnih metoda te da se ne može zažmiriti na ranije zločine.
Ančić također nije za zabrane jer one, kaže, imaju kontraefekt. ‘Ljudima se daje zabranjeno voće koje, što je više zabranjeno, postaje sve slađe.’ S druge strane, smatra da treba zabraniti korištenje simbola totalitarnih režima za političku mobilizaciju.
Dvoličan dokument
Smatra da je izuzetno važno istaknuti veliku diskrepanciju. Naime zaključak ‘vijeća za prošlost’, naslovljen kao ‘Dokument dijaloga’, ima dva dijela: u prvom su temeljna polazišta, a u drugom se opisuje postupanje prema konkretnim simbolima. U prvom se navode i osuđuju zločini u oba režima, a u drugom se zabranjuju samo simboli jednog od dva režima spomenuta u prvom dijelu. ‘Ustanovili smo vrstu općih pravila i to da totalitarizmi ne valjaju, ali kad dođe do primjene, onda ne valja samo jedan’, smatra.
U sličnom smjeru ići će i Lučićevo izdvojeno mišljenje. On se protivi zabranama i smatra kako je puno ‘korisnije razvijati kulturu dijaloga, osjećaja prema žrtvama i informirati mlade kroz obrazovni sustav o karakteru režima’. ‘Jedni tvrde da je zvijezda petokraka simbol antifašističke borbe, a drugi smatraju da je slogan ‘za dom spremni’ na neki način pročišćen kroz Domovinski rat jer su ga koristili pripadnici HOS-a’, rekao je Lučić u Otvorenom HTV-a te istaknuo kako je on zagovornik toga da se oba simbola stave u kontekst svog pozitivnog djela te da imaju ograničeno pravo u javnosti.
Tanjić: Dokument je dao novi vijek trajanja staroj ljevičarskoj tezi
Mišljenje Željka Tanjića već je objavljeno. U poprilično oštrom obrazloženju kaže kako je Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima dvodijelnim dokumentom koje je donijelo dalo ‘novi vijek trajanja staroj ljevičarskoj tezi kako je komunizam, uz sve totalitarne manjkavosti, ipak prihvatljiviji od fašizma’.
‘Takva teza je nepovijesna, nedokaziva i, u hrvatskom slučaju, potpuno neprikladna’, napominje Tanjić.
Ističe to da se u hrvatskom Ustavu NDH ne priznaje, dok se ZAVNOH priznaje kao dokaz kontinuiteta hrvatske državnosti, čime se Hrvatska ‘drastično i definitivno obračunala s režimom NDH te mu, osim kolaboracije s nacifašizmom, zanijekala ono zbog čega je zapravo nastala – stvaranje slobodne i samostalne hrvatske države’.
Napominje i da je u Ustavu odbačen komunistički sustav, no da je ‘vijeće za prošlost’ ipak dopustilo komunističke simbole.