Smatram kako je konačno došlo vrijeme da se sazna puna istina o Dalmacijavinu, odnosno o propasti prodaje ove poznate tvrtke američkom Židovu Salamonu Berkowitzu. Za razliku od drugih slučajeva u kojima novinari prepričavaju zbivanja, o svemu mogu posvjedočiti iz prve ruke. Na fotografiji koju vidite, u pozadini Salamona Berkowitza, koji upravo odgovara na pitanja hrvatskih medija, nalazi se i moja glava s pogledom koji govori više od svake riječi. Tih dana, bio sam iznimno zabrinut za posljedice poslovnog debakla oko akvizicije Dalmacijavina, koji se nije dogodio krivnjom karakterno teškog, ali i karizmatičnog Berkowitza, već radi neuspjelog reketa ovog američkog investitora, od strane političkih elita koje i danas vladaju Hrvatskom. Nema sumnje, postoje međunarodni financijski krugovi kojima je u interesu ekonomski i politički slaba hrvatska država. Ipak, naš najveći problem nisu vanjski neprijatelji, strana masonerija i trilateralne komisije. Hrvatska je otrovana iznutra, a kontaminacija je rezultat prljavih rabota, domaće korumpirane elite i pljačkaškog mentaliteta.
Zbog toga strani investitori izbjegavaju Hrvatsku ili plaćaju reket lobistima, odnosno moćnicima bez čije se pomoći ni jedna investicija ne može ostvariti. Obitelj Salamona Berkowitza nalazi se među najznačajnijim židovskim obiteljima u New Yorku. Njegov otac, jedan je od osnivača investicijskog fonda ortodoksnih Židova u Americi. Salamon Berkowitz nije samo poslovni čovjek, nego i neka vrsta nadrabina koji ima ulogu arbitra kada nastanu sporovi unutar židovske vjerske zajednice. I to mu je bio jedan od ciljeva boravka u Hrvatskoj, ali na kraju, usrkos autoritetu i trudu, nije uspio pomiriti Židovsku općinu Zagreb i Židovsku vjersku zajednicu Bet Israel.
U Hrvatskoj je htio kupiti više velikih i nekada uglednih tvornica. Naravno, prije kupnje, želio je znati što kupuje. Pregovori o kupnji Dalmacijavina trajali su više od godinu dana. U to vrijeme, prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva bio je Radimir Čačić. Na posljednjem sastanku, Čačić je obećao Berkowitzu kako će moći napraviti kompletni „due diligence“, znači dubinsku analizu sve imovine i obveza Dalmacijavina te shodno toj analazi dati ponudu. Salamon Berkowitz nikada nije dobio kompletnu papirologiju, niti mu je omogućen uvid u stvarno stanje. Umjesto toga, na dnevniku HRT-a se pojavila zamjenica ministra gospodarstva i u Čačićevo ime javno zatražila od Berkowitza bankovne garancije i ponudu. Pritom mu je dala rok od 48 sati. Na taj način, u očima hrvatske javnosti, sebe su amnestirali, a Berkowitza prikazali kao nekakvog muljatora i neozbiljnog investitora. Te večeri, nakon sramotne objave iz Ministarstva gospodarstva, posljedni sam put razgovarao sa Salamonom Berkowitzem. Isti taj Berkowitz, navodno je organizirao i jedan sastanak Yasera Arafata i Simona Peresa. Berkowitz dosta putuje svijetom, a pogotovo po Europi gdje se sastaje s financijskim stručnjacima, investitorima, utjecajnim članovima međunarodnih trgovačkih i monetarnih organizacija. Svi ti važni ljudi zasigurno su čuli za poniženje koje je doživio u Hrvatskoj.
Kao što i građani ove zemlje, ne proklinju više samo političare već i Hrvatsku, tako ni Berkowitz poslije svega nije imao lijepih riječi za našu zemlju. Uspio sam ga djelomično uvjeriti kako hrvatski narod nije kriv zbog takvih političara, ali u njemu je ostala velika gorčina. Taj čovjek pazio je uvijek doslovno na svaku lipu, a na Hrvatsku bespotrebno potrošio novac i vrijeme koje nikada neće moći vratiti. Takvima poput Salamona Berkowitza ovakvi se propusti rijetko kada događaju, možda jednom u cijelom životu. Završna epizoda s Ministarstvom gospodarstva kulminacija je zbivanja, ali prljava igra trajala je čitavo vrijeme. Berkowitzu su dolazili razni emisari. Bilo je tu različitih ucjena i prijedloga. Jedan političar tražio ga je da financira njegovu kampanju za predsjednika HDZ-a, što je Berkowitz odbio. Razni su ispružili ruke, no nitko nije dobio nikakav novac i zato Berkowitz nije mogao investirati u Hrvatsku.
Koliko je takvih priča i kako se to odražava na percepciju naše zemlje i nacije, tamo gdje se kroji politika i budućnost svijeta? Kao i Srbi, počeli smo sve češće govoriti da nas „vani“ ne vole. Ima tu i dosta istine. Ali, sigurno za to postoje jako dobri razlozi.
wpDiscuz