Kada su Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih udružili snage te kao takvi stali prije svega na zagrebačku, a zatim i na hrvatsku političku scenu dio onih koji se vole nazivati hrvatskom desnicom je odahnuo. U mladoj dami, nesuđenoj zagrebačkoj gradonačelnici i njezinom kolegi Hasanbegoviću mnogi su prepoznali ogroman potencijal. Kako i ne bi, kada je riječ o intelektualcima, koji se nisu libili izreći svoje mišljenje i koji su narodu mnogo toga obećali. Oni su ti koji su se kleli kako će nacionalne, odnosno gradske interese staviti iznad vlastitih. Usprkos tome, nedugo nakon lokalnih izbora, upravo su oni postali jamci vlasti Milanu Bandiću, čovjeku čije su afere obilježile njegovu vladavinu. Koliko je taj potez bio u interesu građana, teško je rasuditi, ali mora se priznati kako su Esih i Hasanbegović zahvaljujući toj suradnji uspjeli ukloniti Trg maršala Tita ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazališta. Taj podvig nije, međutim, zadovoljio promatrače njihovih političkih aktivnosti pa je narod nimalo diskretno povikao da hoće još. Htjeli su vidjeti što to Esih i Hasanbegović združeno mogu postići i na koje će još načine stisnuti Bandića ne bi li stanovnicima hrvatske metropole životni standard bio bolji.
Ali, kako za sada stoje stvari sve se svelo na onu staru ”tresla se brda, rodio se miš”. Esih i Hasanbegović doista su se pobrinuli, ali za vlastite fotelje. Naime, nedavno je u Gradskoj skupštini podržano imenovanje Hasanbegovića članom Kazališnog vijeća HNK, dok je njegova kolegica imenovana članicom Upravnog vijeća Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Zgodno je u kontekstu ove priče imati na umu kako je proračun Ministarstva kulture za ovu godinu povećan za 6,5 posto te iznosi oko 1,2 milijarde kuna, dok je budžet zagrebačkog HNS oko 91 tisuću kuna. Od toga iznosa 51 posto dodjeljuje ministarstvo, a 49 posto Grad Zagreb. U gradskom proračunu za godinu koja je pred nama stoji da je gradski proračun 8,7 milijardi kuna. Zgodno je u svemu ovome zapitati se zašto se interesu zaštite gradskog proračuna Esih i Hasanbegović nisu založili za to da kontroliraju primjerice ZET?
Ne zanimaju ih gradski problemi
Zašto se nisu odlučili pozabaviti dotrajalim vodovodnim cijevima zbog kojih građani Zagreba plaćaju enormno skupu vodu? Pitanja su ovo koja ne samo da su logična, već se ona sve intenzivnije provlače i među pristašama kulturnog zagrebačkog dvojca koji sa skepsom promatra njihove poteze. Izvori bliski Neovisnima za Hrvatsku govore kako se sve više njihovih pristaša propitkuje jesu li se Esih i Hasanbegović na jedan način prodali za fotelje te nakon toga ušutjeli, jednako tako pitaju se ima li ova stranka budućnost i politički potencijal i hoće li do prvih sljedećih izbora potonuti i nestati sa scene, a sve kako bi se zadovoljili apetiti Hasanbegović i Esih. Podosta je onih koji leđa, polako, ali sigurno okreću kako od Esih, tako i od Hasanbegovića i to ponajprije zbog njihove koalicije s Bandićem, koja je protumačena kao svojevrsna izdaja i prodaja.
Jednako tako, kako doznajemo iz izvora bliskih njihovoj stranci, odnosi izmđu najmoćnijeg dvojca daleko su od idealnih. Naime, u javnosti sve intenzivnije stječe dojam kako Esih živi u sjeni Zlatka Hasanbegovića, koji je glasan i dominantan, kako u medijima, tako i u stranci. On je taj koji se postavlja kao šef i lider, a to pak Bruni Esih sve više smeta. Njegovo ponašanje tolerira još od lokalnih izbora, kada mu je dopustila da na stranačke liste visoko pozicionira svoje ljude, ali on tu ne staje, tvrdi naš izvor te dodaje kako se Hasanbegović bori za to kako bi se njegovi kadrovi što bolje pozicionirali po gradu, dok Esih tu ostaje kratkih rukava. Sve u stranci događa se po Hasanbegovićevom naputku, a on se pak bori kako bi što više svojih ljudi uspješno uhljebio. Navodno je situacija do te mjere ozbiljna da Esih i Hasanbegović sve rjeđe kontaktiraju čak i putem telefona.
Jednako tako, problema stranka ima i s koalicijskim potencijalom, jer pravaši u njima ne vide potencijal niti desnicu. Što će se na koncu doista zbiti sa strankom koja je tek krenula u politički život, ostaje za vidjeti, ali jedno je sigurno: birači su ti koji cijene vjerodostojnost. Koliko su Esih i Hasanbegović doista vjerodostojni, ostavljamo na procjenu njihovom biračkom tijelu.
I.Međugorac l Dnevno.hr