Možemo li zamisliti da sarajevsko Oslobođenje napiše tekst sljedećeg naslova: “Zašto se UK još uvijek nije raspala” te kao argumente upotrijebi potpuno sulude teze. Recimo zaključi, da Sj. Irci zapravo ne žele pripojenje Irskoj, Škoti da fejkaju želju za nezavisnošću, jer eto, njima je super u vladama UK-a , koja je 4-entitetska, i da je sve to samo kamuflaže. Da ne postoje nacionalizmi Iraca i Škota, drugačiji odnos prema povijesti UK-a, i da se radi o regionalizmima Britanaca. Da Britanci u Irskoj žele što jaču autonomiju kao i Britanci u Škotskoj. Kako bi izlgedao takav članak Englezima, Škotima i Ircima da svu priču oko UK-a neka bosanska novina svede na regionalizme, a sve građane UK.-a nazove britancima? Ne spominjući uopće škotsko ili sjevernoirsko pitanje? Bi i tada Economist napisao “Bosanski analitičari ne poznaju niti minimum od UK-a?”
Pogledajmo koje je argumente naveo Economist. Ugledni Economist:
FROM Spain to Ukraine, and from Scotland to northern Italy, regional issues threaten the make-up of European states. Similar expectations persist regarding Bosnia.
U BIH ne postoje “regional issues” kao u Sjeveru Italije, gdje jedan te isti narod, Talijani, želi autonomiju, i proglašenje regije, unutar vlastite nacionalne zajednice. Ne postoji dio BIH u kojem neki narod, želi unutar vlastite nacionalne zajednice proglasiti autonomiju. Tuzla ne želi odvajanje od Sarajeva. Dapače, Tuzlacima ne smeta što svaki mjesec u Sarajevo pošalju 4 milijuna maraka. Trebinje ne želi otcjepljenje od Banja Luke. Široki od Mostara. Naprosto je poredba Sj. Italije i BIH nelogična. BiH nema “regional issues”. Njen krucijalni problem nije korupcija, kako to zapadnjacimas nastoje predstaviti neki ljudi iz BIH. Korupcija je tek jedna od manifestacija metastaziranog nacionalizma. Na sve tri strane. Koji je bio i ostao njen suštinski problem. Nerješenost tri nacionalna pitanja koji se međusobno sukobljavaju u svojim posezanjima i interesima. I poimanju države BIH. Jer problem BH nacionalizama nije samo teritorijalni, ili onaj klasični, problem kontrole resursa i moći, nego je i kulturološki, društveno daleko slojevitiji od puke teritorije, imena države, znakovlja itd. Naprosto je način na koji najveći nacionalizam doživljava moderno oblikovanje države BIH u izrazitoj neprijateljskoj intenciji od načina na koji je zamišljaju druga dva.
Svojatanje pojma Bosne, čak je ogadilo taj naziv drugima. Naročito među Srbima.Njima termin Bosna ne predstavlja ništa. Hrvati nastoje modernu državnost BIH preoblikovati tako da bude inkluzivna za sve tri strane. Svjesni da bi njenim raspadom upravo najviše nastradali sami Hrvati. Odnosno ono što je od njih preostalo. Nakon što su “protjerali sami sebe”.
Uz ove posve jasne stvari i dalje pojedini intelektualci u BIH obmanjuju strance kako je osnovni problem BIH u njenim korumpiranim političarima. Jozo Leotar se s tim ne bi složio. Da sad može nešto reći.
Jednostavno si postavimo pitanje – bi li se sve sredilio u BIH kada bi čarobnim štapićem danas iskorijenili korupciju? Koliki je bio stupanj korupcije 1992-e godine? Je li korupcija gurnula zemlju u rat ili nacionalistički projekti? Jesu li prve mape podjele BIH crtali BH nacionalisti ili britanski političari?
Ne stoji poredba tako ni sa Španjolskom ni Ukrajinom. “Regije” u BIH nisu višestoljetne regije, federalne jedinice koje su nastale na svojoj povijesnoj utemeljenosti. One su nastale kao produkt vrlo svježeg rata, mirovnim ugovorom iz Pariza. Doduše sve granice u Europi i svijetu crtane su metcima, no BIH se naprosto ne može porediti sa modernim europskim regionalizmima. U BIH se sukobljavaju nacionalizmi, ne regionalizmi.
Autor T.J dalje nastavlja:
The country had imploded after the collapse of Yugoslavia, and Serbia and Croatia strove to include it in their plans for, respectively, a Greater Serbia and a Greater Croatia. The communities now live more separately than they did before the war, but at an individual level people still rub along.
Dalo bi se zaključiti da je ovaj tekst lobistički, i naručen. Kao odgovor na tekst koji je nedavno objavljen u SAD-u a koji govori o tome kako je BIH propala država i kako samo federalizam BIH daje šansu za formiranje moderne europske demokracije.
Primjetimo da autor stavlja u ravan hrvatsku politiku sa srpskom, prešućuje djelovanje Armije BIH i tzv. BIH koja je na svom teritoriju također provela etničko čišćenje i radila zločine. Uz dodatak obrednih klanja koje su činile volontereske “nogometne” džihadisitčke jedinice. Autor namjerno ne spominje ulogu Britanaca u crtanju BH mapa, i prije rata i tijekom rata. Kao i spremnost Alije Izetbegovića, prvo, da potpiše federalizam za mir, potom povlačenje potpisa na nagovor Zimmermana, i na kraju njegovu potpunu predanost ideji da se jedan dio BIH otcijepi i pripoji Hrvatskoj. Što je podrazumijevalo otcijepljenje dijela teritorija pod kontrolom Srba te stvaranje nacionalne bošnjačke države. Autor ne spominje niti tadašnje niti današnje proturske izjave, poput one nedavne da je Bosna ostavljena u amanet Turskoj. Koje su dakako skandalozne.
Autor zaključuje, da svoju “stabilnost” BIH duguje upravo kompleksnom sustavu i spremnošću “Bosanaca” da sjednu u vlade i čine kompromise. I da je to osnovni razlog neraspada BIH. U smislu – buržoazija, se namiri pozicija i BIH tako traje. Economist se uopće nije bavio pitanjem što bi bila današnja BIH da ne posotji ogroman pritisak međunarodne zajednice, praksa dugogodišnjeg zavrtanja rukava, nasilnih smjena , i stopiranja demokracije.
A to je ono najvažnije što je morao primjetiti. BIH kakva je danas, postoji, i postojat će dok god postoji vanjska sila te snažan pritisak međunarodne zajednice na BH političare da odustaju od iredentističkih ideja. Pri tome valja shvatiti da iredentizam nije samo kod Srba. Unitarizam koji želi provesti Sarajevo nije ništa drugo nego hiper iredentizam. Samo usmjeren u kontra smjeru. U pozadini te priče također je nacionalizam. Želja za stvaranjem nacionalne države Bošnjaka i stavljanjem druga dva naroda pod kontrolu. U prvom koraku pretvaranjem najmanjeg naroda u manjinu, potom postupnim pretvaranjem i drugog naroda. Nakon što treći postane manjina ili potpuno iseli.
Autor tako navodi kako su vlade u BIH redovno formirane bez nekih većih problema. Ne spominje nasilne smjene predsjednika. Nasilno imenovanje vlada Alijanse i Platforme, upravo na entitetskom nivou koji on vidi kao srž stabilnosti BIH, uopće se po njemu nije dogodio. Za Economist je FBIH hrvatsko bošnjački entitet. Ne vidi da u tom entitetu Hrvati nemaju čak niti TV kanal, da ih se preglasava i da im se krše ustavna prava, upravo pozivanjem na građanski princip. Što je eufemizam za unitarizam.
Što bi se dogodilo s BIH da je OHR dopustio njenu demokratsku tranziciju iz MontyDaytona u modernu europsku republiku? Da OHR nije smjenjivao nasilno, nasilno imenovao Vlade, da je dopustio da kriza imenovanja vlada iznjedri novi Ustav? Taj dio pitanja autor uopće ne otvara. Jer procjene nekih analitičara kazuju da su upravo intervencije OHR-a zaledile sve procese u BIH. Naročito izmjena Izbornog zakona koju je nametnuo Petritsch a koja je i od strane Ustavnog suda BIH proglašena neustavnom. Samo zbog Petritscha BIH je izgubila 15 godina demokratske tranzicije i političkog sazrijevanja. Punih 15 godina smo dakle, ne zbog Srba, Hrvata, Bošnjaka, nego zbog Austrijanca koji je volio tuđe banke, izgubili pravo na proces društvenog sređivanja, pluralizma, na reforme.
Potom autor kaže, evo i UK ima četiri entiteta, te šefa države koji mora biti pripadnik Engleske Crkve. Zamislimo da šef BH države mora biti dio Islamske zajednice, Katoličke Crkve ili Pravoslavne? Kako bi na to reagirale građanske udruge? Kritika BIH dolazi dakle iz zemlje u kojoj je zakonm označeno da ateist, ili pripadnik katoličke Crkve u UK nema nikakve šanse postati šef UK-a. Što bi Sejdić i Finzi profitirali da su Britanci. Baš šteta što su samo Bosanci.
Nedavno smo pisali da bi upravo model UK-a bio najpogodniji model za BIH. U smislu da se ona uredi baš kao britanija. Da ono što je danas Škotska postane RS. Da Sjeverna Irska bude ono što danas žele Hrvati a da teritorij koji je u ratu bio pod kontrolom ABIH i Osame Bin Ladena, pokojnog vlasnika BH diplomatske putovnice, bude nešto što je danas Engleska, koja je predstavljena kroz državni parlament. Vlast na državnoj razini formirala bi se građanskim principom. Uz to sve imali bi još dvije regionalne Vlade. Bošnjaci ako ne žele imati vlastiti entitet ne moraju ga ni imati. Imali bi državu BIH. S jakom državnom vladom. Predsjednik BIH bio bi tek simbolična figura, rotirajuća ili ne, a vlast bi bila u rukama kancelara. Današnja BIH ima vladu koja se sublimat suprostavljenih politika. Kao takva, ona je najsmiješnija vlada na svijetu. Možete li zamisliti državu u kojoj koaliraju zeleni sa nezelenima, liberali s konzervativcima, socijalisti s libertarijancima? Današnja BIH upravo je to.
Vlade BH Škotske i BH Irske u BIH imale bi pravo veta po određenim pitanjima BH vlade i to je to. Primjer Katalaonije najbolji je dokaz kako se stvari u BIH mogu urediti. .Tako da u Ustav BIH uđe isti članak koji ima španjolski Ustav. Da svaki pokušaj separatizma daje ovlast državnoj vladi dokinuti autonomiju pojedine iredentističke federalne jedinice.
Ovakav prijedlog je sublimacija građanske ideje, i BH nacionalizama. On bi dao šansu BIH da krene naprijed.
Do tada , čitajmo poluinformacije o nama u stranim medijima, i vjerujmo procjeni onih koji nas uopće ne poznaju. Ali s vremena na vrijeme daju si za pravo, pojasniti nam u čemu je problem s nama.
Jer oni to, kao i 90-ih, “bolje znaju” od nas.
wpDiscuz