U članku objavljenom na arapskom izdanju katarske Al-Jazeere se govori o ulozi koju je Islamska Republika Iran odigrala u zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta Sirije, koja se suočila s agresijom orkestriranom iz inozemstva. Agresiju je počinilo nekoliko desetaka tisuća terorista iz 80 različitih zemalja, koji su u Siriju došli svrgnuti legitimnu sirijsku vladu i predsjednika Bashara Al-Assada.
U članku se navode iskazi nekoliko vojnih zapovjednika pobunjeničkih skupina u borbi protiv sirijske vlade.
Fateh Hassoun, bivši zapovjednik takozvane ”Slobodne sirijske vojske” i terorista u Homsu, rekao je da je sirijska vlada u ljeto 2012. godine bila blizu propasti, ali su vojna intervencija Irana i libanonski Hezbollah omogućili sirijskoj vladi da preživi napad kojeg su podupirali stranci.
Bashar Al-Zoubi, koji je u to vrijeme zapovijedao militantnim skupinama na jugu zemlje, također tvrdi da je sirijska vojska bila blizu kolapsa i imala je petinu, možda četvrtinu svoje bivše snage.
”Međutim, intervencija Irana, Hezbollaha, afganistanskih, pakistanskih i iračkih dragovoljaca je spriječila da 2013. godine oporba ostvari sigurnu pobjedu”, rekao je Bashar Al-Zoubi.
Sve je više znakova da Katar izlazi iz skupine sirijskih agresora, a katarski mediji i dužnosnici počinju govoriti ono što stvarno jest. U svjetlu optužbi od strane Rijada i Washingtona, Katar je odlučio da ne želi biti jedini na optuženičkoj klupi zbog sponzoriranja terorizma i agresije na Siriju, kada je poznato da je sve učinjeno u sprezi s vehabijskim režimom iz Rijada, Washingtonom, Turskom, Izraelom i zaljevskim monarhijama.
Prilično mudar potez mladog emira Tamima bin Hamada Al-Thanija, koji je preuzeo vlast u emiratu u ljeto 2013. i za sve ranije odluke može reći da ih je donio njegov otac, bivši emir Hamad bin Khalifa Al-Thani, koji je bio ključni akter u financiranju ”Arapskog proljeća” i naoružavanju islamističkih skupina na Bliskom istoku.
Izjave dvojice visokih zapovjednika takozvane ”Slobodne sirijske vojske” za Al-Jazeeru su ujedno priznanje da je ”revolucija” gotova i da Assad ostaje u predsjedničkom uredu u Damasku, sve dok narod na izborima ne odluči drugačije.