Birokrati ga proglasile mrtvim

Umjesto poziva na prvostupanjsku lječničku komisiju, dobio obavijest da je mrtav •Županijski sud u Sarajevu dva puta poništava rješenje lječničke komisije.
Pretprošle je, 2011. godine Nedžib Muhović, nekad ratni vojni invalid 60 posto (RVI) Armije BiH, pokušavajući se i preko sudova vratiti u prava koja je uživao do ’98, od Odjela za boračko-invalidsku zaštitu Općine Novi Grad saznao da je mrtav. Papir na kojem to piše spakovali su u kovertu i poslali mu poštom. Prije nego ga je otvorio, mislio je Nedžib da zovu ga, kako je sud naložio, na prvostupanjsku liječničku komisiju radi ocjene invalidnosti. Naravno, Nedžib se, sav živ, pojavio u Općini, pitao kako je umro?
Od Grepka do Sarajeva
Objasnili mu, vidjeli čitulju u novinama i to je to! Ličio im, valjda, rahmetlija iz čitulje na Nedžiba ili su imali slično ime i prezime? Ovo je, dakle, samo mali detalj iz kojeg se čita kako živ čovjek ponekad mora i administrativno umrijeti ne bi li se makar pokušao izboriti za prava za koja misli da je nepravedno izgubio.
Nejse! Nedžib je kao pripadnik Armije BiH ranjen 27. srpnja 1992. na borbenom zadatku u lijevu ruku (odnio metak pola prsta) i potkoljenicu, te u predjelu kralježnice. Zbrinut je, liječen po ratnim sanitetskim službama, među ostalima i na Grepku, gdje je ustanovljeno da je po ranjavanju imao srčane tegobe pa su ga spašavali tabletama nitroglicerina. Potom su ga prebacili na Igman, zatim u fojnički Reumal.
U Reumalu su ustanovili da imao je Nedžib, neposredno poslije ranjavanja, infarkt, da mu je srce katastrofa pa su ga pod hitno dopremili u Sarajevo. U Sarajevu ista dijagnoza – srčani udar. Ima Nedžib i nalaz, original, iz kojeg se vidi da imao je infarkt. Baš kao što ima i originalne nalaze o ranjavanju. Što je bitno, budući na spomenutom institutu priznaju samo originalnu medicinsku dokumentaciju.
No, ’98. odlazi Nedžib na reviziju i ostaje bez statusa RVI. Kasnije će prikupiti svu relevantnu liječničku dokumentaciju, žaliti se Kantonalnom sudu u Sarajevu. Ovi presuđuju u njegovu korist. Vraćaju ga na ocjenu invalidnosti na Institut za medicinsko vještačenje FBiH. Uzalud. Ostaje Nedžib opet bez invaliditeta. Opet presavija tabak, žali se 2010. istom sudu. Presuda: tužba se uvažava, osporeno i prvostepeno rješenje se poništavaju i predmet ponovno vraća na prvostupanjsku komisiju (općina).
Treća sreća?
Godinu kasnije, umjesto poziva na prvostupanjsku liječničku komisiju, Nedžib će od Općine saznati da je umro. Kad su ustanovili da je živ, na prvostupanjskoj liječničkom povjerenstvu su ustanovili da Nedžib opet nije RVI, na drugostupanjskoj liječničkom povjerenstvu (Institut za medicinsko vještačenje) ista stvar.
Ovaj put mu fali broj protokola na ratnom liječničkom nalazu! Al ‘ne da se Nedžib. Opet piše žalbu. Moguće je, sud će i treći put presuditi u njegovu korist, a isti ljekari na prvostupanjskoj i drugostupanjskoj liječničkom povjerenstvu ustanovit će da Nedžib nije RVI.