U 2017. godini nažalost postoje mnogi Hrvati koji će s oduševljenjem dočekati 10. travnja (na taj datum 1941. uspostavljena je ustaška NDH), rado odjenuti nekakvu crnu košulju, postaviti zastavu na kojoj je grb s prvim bijelim poljem na svoju trokatnicu i okrenuti janje.

Mate, Ante i Jozo

Ima takvih koliko hoćeš. Recimo u bespućima dalmatinske zagore ih je najviše.

Pojedini rumeni Hrvati i katolici svježe ošišanih glava, jakih ramena i s niskobudžetnom JNA tetovažom danas će se, onako usijani, rado upustiti u polemiku koja nerijetko obiluje znanstvenim argumentima s Wikipedije.

Rasprava između Mate, Ante i Joze završit će, kako je već pravim Hrvatima svojstveno, pucanjem iz pištolja i refrenom iz ‘Jure i Bobana’.

Mate potječe iz siromašne katoličke obitelji, u ožujku 1990. otišao je za Njemačku, a danas uglavnom na crno radi zidarske poslove.

Jozo pak nije napustio Hrvatsku u vrijeme rata, borio se u svom mjestu puna dva mjeseca. Stanovnici kažu da su mu na nišanu uglavnom bile ptice i prazne staklene boce. Kruži priča da si je u travnu 1992. mrtav pijan propucao nogu, nakon čega je povukao veze kod rođaka psihijatra koji mu je izdao potvrdu o PTSP-u na temelju čega danas prima pristojnu mirovinu.

Ante, iako je bio uvjereni ustaša, nije se uklapao u obrazac svojih prijatelja. Unatoč tome, prema Anti su kolege imale stanoviti respekt, i to zbog njegove autokritičke sposobnosti i obrazovanja.

Geopolitička analiza ustaša okupljenih na livadi

Nakon proslave uskrsnuća NDH i tisućljetne želje za slobodom, veseljaci su zaključili na tvrdom laičkom jeziku kako je Europska unija supranacionalna tvorevina zasnovana na neoliberalnim temeljima koja pokazuje tendencije za federalizacijom što posljedično znači gubitak autonomije i nacionalne važnosti država članica.

Dobar dio ekstremnih Hrvata bi se s njima složio. Tu jednostavno nema ništa dobro. Briselski establišment nam uvozi GMO hranu, diktiraju proračune i miješaju se u zakonodavstvo.

Neće ni Amerika proći lišo, naime tamošnji masoni samo su cionističke lutke na koncu. Kolijevka moderne demokracije tako će za Hrvate okupljene na livadi – ispred kuće kojoj kronično nedostaje fasada i papiri – postati krivac za sve što se u svijetu loše dogodilo ili će se tek dogoditi.

Vjerovali ili ne, za njih postoje i gori narodi od Amerikanaca. To su mrski Britanci i Francuzi.

Svaki normalan Hrvat bi, valjda, trebao znati da su ti zli imperijalisti srpski prijatelji. Budući da to prijateljstvo datira još od Kraljevine Jugoslavije, valjalo bi izbjegavati Norvežane, Šveđane, Nizozemce i Belgijance. Uglavnom sve ustavne, parlamentarne monarhije. Sve je to ista bagra koja stoljećima prezire istinske republikance.

Mi bi se, prema teoriji naših junaka, trebali ugledati na slavenske i katoličke narode poput Mađara i Poljaka.

Eno, Orban podigao žicu imigrantima, Jobbik na glavnom trgu u Budimpešti prosvjeduje s nacističkim zastavama, nedavno su zatvorili sva Soroseva sveučilišta, a Poljaci, ah ti slatki gadovi, kako su samo pokušali zabraniti plaćeničkim novinarima da se pojavljuju u parlamentu.

Jasenovac je floskula

Iskreno ih interpretirajući čovjek shvati da su za sve u ovoj državi krivi sinovi jugooficira i unuci partizana. Ta udbaška stoka kao da u sebi ima utkan gen koji mrzi sve hrvatsko. Oni namjerno drže stranu pederima i Srbima, jer znaju, pička im materina, da to uništava naš hrvatski narod.

Složit će se svi etnički čisti Hrvati s Matom, Antom i Jozom u tezi da su aktivisti i civilne udruge produžena ruka srpskog obavještajnog podezmlja koja već dva desetljeća isisava hrvatski proračun zbog tobožnjeg širenja demokracije, ljudskih prava i poticanja na pluralizam, a zapravo na mala vrata uvodi velikosrpsku propagandu.

Zločini u Jasenovcu? To je za okupljene slavljenike šala i floskula koju su prenapuhali hrvatski antifašisti. Kažu da je Jasenovac bio centar humanizma. Pošteno se radilo, učilo, igrali su se sportovi.

Složili su se da je i ova cijela strka oko Agrokora samo plan moćnika da se skrene pažnja sa suđenja Josipu Perkoviću u Munchenu.

Jebiga, umrlo je tu Srba i Židova ali nikada nisu bili ubijani. Gdje to ljudi ne umiru? “Sve je to bilo za njihovo dobro”, poručuju pripite Hrvatine.

“Pa pogledajte one stogodišnje osušene starce koji se vesele na obljetnicama u Srbu i Brezovici s petokrakama na čelu. Svi su kao bili u Jasenovcu, a doživjeli su stotu… Dao bog da i meni bude tako loše”, zaključio je razgovorljivi Mate.

“Hrvati su uvijek bili potlačeni, sjetite se samo Golog otoka, Domovinskog rata… Mi nismo nikad nikome zla načinili”, dobacuje Jozo pohlepno grickajući janjeći repić.

Ante enciklopedist

Ante je u toj ekipi bio nekako odbačen. On je, naime, završio čak osam razreda osnovne škole i za ostale je bio često predmet sprdnje. Pogrdno su mu znali dobaciti “Tesla Srbine” aludirajući na njegovo visoko obrazovanje i pamet.

U selu su ga najstarije stanovnice znale poprskati blagoslovljenom vodom, jer njegovi sinovi kada idu na Poljud gledati Hajduka ne skandiraju “Za dom spremni” i ne dižu desnice u zrak.

Navodno su u srednjoj školi, a zatim i na fakultetu učili kako je NDH bila marionetska, zločinačka i fašistička država koja je najcrnja točka naše povijesti, a stariji Splićani iz Torcide su im objasnili kako je čitava Dalmacija u to vrijeme za šaku zlata bila prodana Italija te da su igrači Hajduka odbili igrati ustašku ligu i priključili se partizanskim postrojbama.

Nekad je Ante zbog svoje progresivnih misli bio marginaliziran. Nevjerojatno, ali znao je neke stvari i fakte pokušati preispitati ili razmišljati o njima.

Razlika između ustaša i četnika

“Čekajte, stanite! Dosta pričanja priča. Hajdemo donijeti konkretne zaključke. Recimo, koga najviše mrzimo?”, upitao je Ante.

“Kako misliš koga najviše mrzimo? To se zna. Srbe naravno”, odgovorili su mu.

“Protiv čega se borimo?”, Ante će.

“Protiv zapadnih kapitalista, pedera, židova, cigana, liberala i komunista”, uzviknuli su Mate i Jozo.

“Što je naš nedosanjani san i plan za budućnost?”, nastavio je rešetati.

“Hrvatska do Drine!”, oduševljeno odgovaraju.

“Koji je narod u povijesti svih naroda ovoga svijeta najviše ugnjetavan i mučen? Koji je narod izabran te koje je nacionalnosti sam Isus Krist?”, uslijedilo je još jedno pitanje.

“Hrvati i nitko osim Hrvata. Ima nas 4 milijuna ali ovo što smo izdržali mi ne bi niti Rusi. Naravno da je Isus Hrvat, pisalo je jednom u Glasu Koncila, rekao mi je don Marko”.

“Uh jebote pa što nas razlikuje od četnika osim činjenice da smo Hrvati?”, zapitao se u sebi sofisticirani Ante.

Kako bi skrenuo crne slutnje i misli iz svog mozga zapucao je iz pištolja kojeg je onomad donio iz Knina.
http://100posto.hr/