Osuđeni za ratovanje u terorističkim organizacijama ne prolaze u zatvorima u BiH kroz program deradikalizacije, a postoje tvrdnje i da oko sebe okupljaju sljedbenike.
Nedostatak novca je razlog zašto kroz proces deradikalizacije ne prolazi 12 osoba osuđenih za poticanje ili ratovanje u stranim terorističkim organizacijama na ratištima u Siriji i Iraku a koji se nalaze u kazneno-popravnim zavodima u BiH.
Među osuđenicima koji izdržavaju kaznu je i Fikret Hadžić, koji kaže da je prijatno iznenađen svojim prvim dodirom sa zatvorskom ustanovom u kojoj boravi nekoliko mjeseci, ali da mu je sve teško palo jer je musliman.
“Ovdje sam prijatno iznenađen od samog osoblja, zatvorske službe korektno rade svoj posao i baš nam pokušavaju udovoljiti”, kaže Hadžić u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Hadžić je priznao krivicu zbog toga što je dva puta – 2013. i 2015. godine – boravio u Siriji, gdje je otišao, kako kaže, da pomogne napaćenom narodu. Naglašava da nije bio član Islamske države i da nije radikalan.
Stručnjaci ipak smatraju da postoji mogućnost da se povratnici sa stranih ratišta radikaliziraju tokom izdržavanja kazne. Uz to, ističu da u zatvorima nema ni dovoljan broj psihologa i sociologa.
U državnim ministarstvima sigurnosti i pravde svjesni su da ne postoji program deradikalizacije i da osuđenici koji su bili na stranim ratištima, u zatvorima radikaliziraju druge i time nanose štetu BiH.
Naučene dodatne vještine
Osobe osuđene za ratovanje na stranim ratištima, njih 12, nalaze se na izdržavanju kazni u zavodima u Zenici, Sarajevu, Bihaću i Tuzli. Dvojica osuđenika su već izdržala kazne. U Sudu BiH su dobili ukupno 25 godina zatvora. Najveću kaznu je dobio Husein Bilal Bosnić, koji je osuđen na sedam godina zbog poticanja na odlazak na strana ratišta.
Od 2012. do 2016. godine u Siriju i Irak je otišlo oko 180 muškaraca iz BiH, te oko 100 žena i maloljetnika. Oko 70 ih je poginulo u Siriji, a 46 se vratilo u BiH.
Među povratnicima je i Hadžić, koji izdržava jednogodišnju kaznu zatvora u Kazneno-popravnom zavodu na Igmanu. On je, kao i sedam drugih povratnika iz Sirije, priznao krivicu zbog odlaska na strana ratišta. Ipak, jedini je pristao na razgovor.
“Razočaran sam postupkom jer Sud i Tužilaštvo BiH imaju stav da su svi borci koji su iz BiH otišli u Siriju bili u takozvanoj Islamskoj državi, koja sa islamom nema ništa. Ja sam veliki protivnik te Islamske države”, kaže Hadžić.
On tvrdi da je u Siriji vidio najmanje “naših boraca” u Islamskoj državi.
Za povratnike sa stranih ratišta u Ministarstvu sigurnosti BiH kažu da su izuzetno radikalizirani i opasni ljudi.
“Vrlo ozbiljno shvatamo povratnike s ratišta jer se radi o radikalizovanim osobama i jer se tokom boravka u terorističkim organizacijama nauče dodatnim vještinama, koje na razne načine koriste na prostoru ratišta, ali i u Evropi”, kaže ministar sigurnosti Dragan Mektić.
Hadžić naglašava da je njemu boravak u zatvoru prvi “dodir sa zakonom i zatvorskom službom”, ali je zadovoljan uslovima i osobljem, iako priznaje da, i poslije nekoliko mjeseci boravka, nije upoznao psihologa.
Pomoćnik ministra pravde u BiH za izdržavanje krivičnih sankcija i rad kaznenih ustanova Mustafa Bisić kaže da, zbog nedostatka sredstava, u zatvorima postoji manjak doktora, medicinskog kadra i opreme, kao i radnika u službi tretmana, u koje spadaju psiholozi, sociolozi i drugi stručnjaci.
“Službe tretmana rade u otežanim uslovima”, ističe Bisić.
Psihologinja Renata Krstanović pojašnjava da osobe koje se nalaze u zatvoru najčešće su u besperspektivnom stanju i pogodne su za širenje radikalnih ideja.
“Mi sada gasimo vatru, bavimo se tercijarnom prevencijom kada se nešto desi. Trebalo bi organizovati kompletan sistem, državu, institucije, ministarstva i religijske institucije kako bismo se borili protiv radikalnih ideja”, kaže Krstanović.
Označeni kao teroristi
Stručnjak za terorizam Vlado Azinović smatra da osuđenici za ratovanje u Siriji i Iraku mogu u zatvorskom sistemu radikalizirati druge osuđenike jer im lako mogu postati uzori.
“Presuđeni teroristi su druga struktura prestupnika u odnosu na ubice, lopove i kriminalce drugih vrsta”, kaže Azinović, koji naglašava da zna da je u zatvorskom sistemu malo psihologa, te da se njihova funkcija svodi na ulogu neke vrste “mentalnog vatrogasca”.
Mektić tvrdi da postoje situacije u zatvorima u BiH da neka osoba radikalizira jednu, pet ili desetak drugih, ali ne želi govoriti o kojim se tačno zavodima radi.
Osim što se sa osuđenicima ne radi dok izdržavaju kazne, stručnjaci ističu i problem njihove resocijalizacije kada ponovno postanu aktivni dio bh. društva.
Krstanović pojašnjava da su osuđenici pod stigmom, odnosno da su označeni kao teroristi, i društvo ih odbacuje iako je potrebno da ih ponovno integrira.
Sistem podrške osobama tokom boravka u zatvoru, ali i kad izađu, predviđa Zakon o izvršenju krivičnopravnih sankcija. Bisić kaže da se ne primjenjuje zbog nedostatka sredstava. Prema zakonu, predviđen je individualizirani tretman, da se za svaku osobu sačini program resocijalizacije i rehabilitacije.
“Zakon predviđa, i prije nego što lice iziđe sa izdržavanja kazne zatvora, da je služba tretmana dužna napraviti profil ličnosti sa svim mogućim problemima izlaska na slobodu, i o tome obavijestiti centar za socijalni rad”, pojašnjava Bisić.
Azinović navodi da problem nastaje po izlasku tih ljudi iz zatvora, zato što ne postoji komunikacija između zajednica i zatvorskog sistema. “Nema prethodnog upozorenja zajednici da za mjesec dana izlazi zatvorenik koji je osuđen kao terorista a koji se smatra sigurnosnim rizikom. Policija ne dobije tu vrstu obavijesti mjesec ili tri mjeseca prije”, kaže Azinović.
Hadžić nema planove šta će raditi kada iziđe iz zatvora. Napominje da ima posao u “Hidrogradnji”, ali da mu primanja nisu redovna.
“Jedna stvar u koju sam siguran nakon svog izlaska iz zatvora jeste da namjeravam širiti vjeru. Moja obaveza, kao čovjeka i muslimana, jeste da prenesem istinu i da ljudi znaju istinu. Ja ću poslije mog izlaska, ako Bog da, nastaviti da propagiram istinu za opće dobro svih nas, a posebno muslimana, jer nam je natureno nešto strano, našoj vjeri”, pojašnjava Hadžić.
wpDiscuz