Pjevač Edin Dervišhalidović, poznatiji kao Dino Merlin, posljednjih je dana vjerojatno jedna od osoba o kojima se najviše govori na krajnjem jugu Hrvatske. Ne toliko u kontekstu dočeka na Stradunu nego neizostavne ‘đe si bijo devedeseprve’ teme. Dio Bošnjaka zamjerio mu je što je tijekom rata bio u Švedskoj, a Dražen Žerić Žera iz Crvene jabuke prozvao ga je kako ‘tijekom rata nije ispalio ni metka’ i kako ‘nije dovoljno pomogao Bošnjacima’.
I za dio Srba je Merlin trn u oku pa su u svojim nacionalnim medijima pisali kako je pjevač tijekom ratnih godina govorio kako mu je najdraža pjesma Thompsonova ‘Bojna Čavoglave’ i kako je izjavio kako će ‘u Beograd doći jedino kad po njemu počnu padati granate’. Pojedini hrvatski ‘eksperti za povijest’ također imaju svoju priču – devedesetih je klao Hrvate po BiH i bio je opasan mudžahedin. Naposljetku, upravo to je osvanulo na Facebook profilu don Ivice Sinanovića koji je kasnije demantirao kako je on autor objave te kazao kako mu je profil hakiran. A u statusu je pisalo sljedeće – ‘Dragi moji Dubrovčani! Žalim i duša mi žalosna kada čujem da vas u Novu godinu uvodi pjevač iz Bosne, Dino Merlin! Kada već plaćate velike novce čovjeku kojeg uopće ne poznajete, mogli ste ugostiti neku hrvatsku glazbenu zvijezdu, a ovako plaćate čovjeka koji je ubijao i borio se protiv Hrvata! Njegovo zavijanje je slično zavijanju hodže s džamije pa bujrum gospari’.
‘Koljač’ koji je čistio smeće po Pelješcu
Što je od ovoga svega istina? Najvjerojatnije samo to kako je tijekom rata bio u inozemstvu i kako u ratu nije ispalio ni metka. Osobno ne mogu govoriti o Merlinovom ratnom putu. Ne mogu govoriti ni o Merlinu kao osobi. Mogu govoriti jedino o svom dojmu koji sam o njemu stekla kroz kratko druženje.
Merlina sam upoznala lani, na Pelješcu, u jednom izdanju u kojem ga se ne može vidjeti baš često. Stigao je sa šiltericom na glavi i u radnom izdanju, a prvo pitanje koje je postavio bilo je – kako mogu pomoći. Naime, toga dana se skupila ekipa koja je pilala stabla u Trsteniku koji je izgorio u požaru kojeg se nažalost svi dobro sjećamo, a u kojem pjevač ima vikendicu. Također, s plaža se čistio otpad iz susjednih zemalja koji je zatrpao pelješke plaže.
Puno mršaviji i dosta niži od ostalih muškaraca koji su sudjelovali u akciji, krenuo je sanirati štetu kako bi svi zajedno mjestu vratili stari sjaj. Ostali mještani su bili pomalo skeptični jer kako će im pomoći jedan krhki umjetnik kojemu je, ruku na srce, umjetničko pero puno srodnije od motike. No, on je bio ustajan u svojim namjerama te im je pomagao kako god je to mogao.
Novinare nije očekivao, nije se htio medijski eksponirati, a izjavu je dao na nagovaranje. Bio je zatečen, no ipak susretljiv. Nije htio da se u tom trenutku njegov doprinos izdvaja od rada ostalih mještana jer on tu nije došao kao poznati pjevač nego kako bi bio dio Pelješana i kako bi bili ujedinjeni u nevolji koja ih je pogodila.
Taj ‘veliki koljač Hrvata’ i ‘opasni mudžahedin’ bio je poprilično shrvan zbog svega što se dogodilo na Pelješcu. Družio se s mještanima, suosjećao i pomagao im. Neobično jednostavan za jednu pjevačku zvijezdu, susretljiv, skroman i pristojan, takav je zapravo taj ‘opasni mrzitelj svega hrvatskog’. I takvog su ga doživjeli svi koji su ga tog dana upoznali, ali i mještani koji ga poznaju nešto dulje.