Zanimljiv je ishod posljednjeg sastanka delegacija SDA i HDZ. Kako reče Bakir Izetbegović, predsjednik prve; parafraziram: „Oko izbora u Mostaru se nismo dogovorili. Nismo se dogovorili ni oko presude Sejdić Finci. Dogovora nije bilo ni oko presude Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića. Nije bilo dogovora oko izbornog zakona. Također, ništa se nismo dogovorili oko ove rezolucije Euroskog parlamenta. S druge strane, o federalizaciji i ustavnim promjenama nismo željeli ni razgovarati“. Kako je onda izgledao taj sastanak? Bizarno, bez sumnje.
__________piše: Tvrtko Milović, Dnevnik.ba
No, već i površnom analizom jasno je da se SDA i HDZ ne mogu dogovoriti ni oko jednog pitanja.
Rješenje svakog od navedenih pitanja nužno će popraviti poziciju hrvatskog naroda a samim tim će povećati rejting i HDZ-a. S druge strane, SDA je sasvim siguran da će ga svaki kompromis utopiti u močvaru bošnjačke javnosti koja svaki dogovor o bilo čemu smatra jednostavnom – podjelom Bosne.
Ovakva simplifikacija svakog političkog pitanja traje više od deset godina. Ona se pojačava infantilnim izjavama predstavnika međunarodne zajednice koji uporno pozivaju na rješavanje socio-ekonomskih problema i odgađanje rješavanja političkih.
Iole upućenom poznavatelju je jasno da socio-ekonomski problemi izviru iz neriješenih političkih pitanja. I da nema nikakvog smisla stavljati stolariju na kuću kojoj tonu temelji. No upravo je to sugestija stranih činovnika u Bosni i Hercegovini. Jer popravljanje temelja je skupo i teško…
Promjena politike
Svi ti diplomate bi uskoro mogli promijeniti retoriku. Za razliku od karijerne diplomatkinje Maureen Cormack, koja sada muku muči kako zastupati Trumpovu administraciju, europski diplomati bi iz Europskog parlamenta ubrzo mogli dobiti sasvim jasnu instrukciju: Zastupati načela federalizma, jednakopravnosti i supsidijarnosti! Sve mnogo teži pojmovi od „socio-ekonomskih reformi“.
Nekima će trebat neko vrijeme da se prilagode na novu politiku Europske unije. Diplomate će lako preko noći promijeniti priču. Ali valja bošnjačkoj javnosti sada objasniti neke stvari.
Prvo, kako je moguće da Europa podržava federalizaciju, za koju već deset godina svi bošnjački političari dosljedno izjednačavaju sa disolucijom?!
Drugo, kako je moguće da Bošnjaci nemaju nikakav utjecaj na odluke Europskog parlamenta? Pa zar žrtve genocida nemaju pravo glasa u rezoluciji koja ih se izravno tiče?
Treće, ako Europska unija ne postavlja ustavne promjene kao preduvjet ulaska u EU, otkud onda ovolika panika oko nekakve rezolucije?
Četvrto, ako mi ne želimo federalizaciju, ne mogu nas natjerati!? „Jel tako predsjedniče? Jel tako? Jel de da ne mogu? A? Ne mogu!??“
Mnogo je pitanja ovih dana pred Bakirom Izetbegovićem. Odlučio je zatvoriti jedan front i ne potezati ustavno pitanje (Ustavne kategorije) naziva Republike Srpske. Da bi se mogao posvetiti mnogo važnijem frontu – federalizaciji!
Zajedničko upravljanje
Dominantna definicija federalizma je ona koja ga definira kao „zajedničko upravljanje“ i „samoupravljanje“ konstitutivnih jedinica, bilo da su u pitanju regije, pokrajine, kantoni, entiteti ili u našem slučaju – narodi.
Što u tome ima tako zastrašujuće za Bošnjake, pa ne vide nikakav logički problem u izjednačavanju federalizacije sa raspadom države!?
Ono što je neprihvatljivo ogromnoj većini politički svjesnih Bošnjaka upravo su pojmovi „zajedničko upravljanje“ i „samoupravljanje“. S obzirom na hegemonističke porive kojima svjedočimo u obliku izjava;
„Šta će oni, nema ih ni 10 posto“
„Nek sele u Hrvatsku“
„Niste vi Hrvati, vi ste svi Bosanci“
„Većina upravlja manjinom“
„Nećete vi odlučivati ko je pravi Hrvat“
„Imate trećinu vlasti“
„Hoće sva hrvatska ministarstva“ i slično,
onda je vidljivo da bošnjačke elite i javnost, ne smatraju da Hrvati trebaju biti ravnopravni s Bošnjacima. Osnovni argument, i ujedno jedini argument na koji se svi ostali argumenti svode je argument – brojnosti.
I upravo ovaj argument je osnovni razlog zašto Hrvati inzistiraju na federalizaciji! Jer samo ih federalizacija može sačuvati od politike dirigirane argumentacijom većinskog odlučivanja.
Zbog toga je Zajedničko upravljanje i Samoupravljanje konstitutivnih jedinica neprihvatljivo za one koji upravljaju, žele upravljati, ili nemaju problem s upravljanjem u ime obje konstitutivne jedinice! Pojednostavljeno – „Zašto bi Hrvati upravljali sami sobom kada možemo mi upravljati svima. A sve skupa ćemo zvati Građani.“
Odatle i usiljeno isticanje izjava dvojice zastupnika iz Europskog parlamenta (od kojih je jedan Bošnjak) kako treba „jačati građanski karakter, a slabiti etnički“. Prava je provala bila na portalu BHT gdje je dat značaj za 11 glasova protiv Odluke koju je izglasalo njih 45. Inovativniji nije bio ni arogantni „Stav“ koji je jednostavno rekao „nećete!“. Još pritom stavljajući članu Predsjedništva magareće uši(!?) Očajni argumenti u očajna vremena.
Politika EU
Sve ukazuje na to da će Europska unija preko rezolucije o BiH odrediti politiku svih zemalja članica. To će dati kredibilitet Hrvatskoj da trajno inzistira na federalnom uređenju Bosne i Hercegovine. Ako se bošnjački lideri nastave ponašati kako im diktiraju komentari s Klix-a, onda će jako brzo doći u poziciju da više neće imati ni jednog sugovornika u EU. A i sada je upitan kredibilitet bošnjačkih političara na zapadu.
Iz toga i proizilazi ovo nesnalaženje sa Europskim parlamentom. Zapetljani u vlastite izmišljotine i gluposti oko federalizma, bošnjački političari pred Dan Predom nisu imali reći ništa suvislo osim poznatog „federalizam je jednak raspadu BiH“. Koliko je Preda zabrinut zbog „raspada BiH“, vidljivo je bilo par dana kasnije kada je usvojio amandmane o federalizaciji.
Dejan Vanjek iz IDPI-ja objašnjava što znači federalizam za BiH:
„Suvremeni federalizam u širem smislu s raznolikom paletom institucionalnih rješenja u cilju “zbrinjavanja” različitosti predstavlja jedini alternativan strateški pravac koji dugoročno može osloboditi demokratske potencijale, na način da će ujednačiti pozicije kolektiviteta, potom generirati osjećaj zajedništva i povezanosti s državotvornim idejama“
Bošnjaci to ne vide tako. Oni federalizam vide kao gubitak pozicija koje su stekli unutar FBiH nakon intervencija Visokih predstavnika. Odatle i pupčana povezanost za Valentina Inzka, koji ih ponekad naljuti svojom inercijom, ali nikad toliko da bi zaželjeli njegov odlazak.
Federalizam i konfederalizam
Ipak, međunarodni položaj Bošnjaka se ubrzano mijenja. Slabljenje Erdogana, koji više nema nikakav rejting u EU, odlazak Obamine administracije, zauzetost Ruske politike ratovima u Ukrajini i Siriji, i sve izgledniji novi pristup Europske unije Bošnjacima ostavlja malo alternativa:
Ili da pročitaju značenje pojma Federalizam, pa da nađu neki sebi prihvatljiv model, ili da nastave s politikom „ne znamo što hoćemo ali znamo što nećemo – nećemo to što vi hoćete!“
U tom drugom slučaju, Bosna i Hercegovina, sa svim svojim građanima, ostaje trajni talac ovakvog, konfederalnog uređenja.
Naravno, Bošnjaci nikad ne moraju pristati ni na kakve ustavne promjene. Ali onda se ne trebaju čuditi kada im Europska unija ostavi zatvorena vrata. Političari vjerojatno mogu izdržati takvu izolaciju, ali za narod je veliko pitanje. /HMS/
wpDiscuz