Predsjednica udruženja “Novi pogled“ u Mostaru, Maja Memić koja već 18 godina živi u borbi s karcinomom dojke, otvoreno govori o životu s ovom opakom bolešću, koju je, kako kaže, nadjačala i pobjedila snagom volje i želje za životom.
“Prvi put moje suočenje s karcinomom dojke bilo je 1998. godine. Nisam imala ni navršenih 40 godina života. Čula sam tada da se radi samo pregled i malo sam negdje iz medija vidjela, iz novinskih članaka, ali ga nisam zaista redovito primjenjivala. Možda je bila i nekako sretna okolnost da ja tada uradim samopregled i da napipam kvržicu. Odmah sam naravno reagirala i onda je uslijedio operativni dio, kemoteparije, radioterapije“, priča Memić za Anadolu Agency (AA) prisjećajući se svoga suočavanja s teškom bolešću karcinoma.
Spoznaja i suočavanje s opakom dijagnozom karcinoma dojke za nju je bila gorko iskustvo, koje nikome ne bih poželjela.
“To je jednostavno kao da vam netko izbije tlo pod nogama. Vi tada samo čujete riječi “rak“. Ništa drugo do vas ne dopire. Samo u svojoj glavi razmišljate “vidi bolesna sam“, “bolujem od raka“, “umrijet ću“, jer “rak je jedanko smrt“. Ništa drugo tada barem kod mene nije bilo, a poslije sam vidjela i kroz priče drugih žena da je tako bilo“, pojašnjava Memić.
Poslije kemoterapije, koje su, kako kaže, tada bile blage, kosa joj nije opala, pa u sredini u kojoj živi, veoma mali broj ljudi je i znao od čega ja boluje. Nije, kako kaže, bila sposobna riječi svoje bolesti ni izgovoriti više od sedam godina, dok opaka bolest nije uzela maha i dok nije nastupio recidiv koji ju je ponovno potpuno slomio.
“Kada je recidiv nastupio poslije sedam i pol godina, kada se meni bolest vratila, to sam puno teže i psihički i fizički podnijela. Znala sam da me puno jače i agresivnije liječenje očekuje, da će biti puno teži put izlječenja“, govori Memić prisjećajući se toga vremena.
Najvažnija je preventiva, stres najveća opasnost
Tada je, kako kaže, za nju nastupio pravi životni ponor. Srećom njena prijateljica koja je među rijetkima tada znala što se događa, teškom mukom ju je privolila da se javi u Udrugu “Novi pogled“ u Mostaru za koju do tada, sadašnja predsjednica iste, nije niti znala da postoji.
“Javila sam se u Udrugu „Novi pogled“. Imala sam tu sretnu okolnost da sam se odmah uključila u grupe psihopotpore, u razgovore sa psihologom i ja sam tada osjetila da ja drugačije nekako gledam na sve. Znači da ni taj recidiv ne mora biti kraj moga života, da sam ja puno jača od te dijagnoze. Da mogu biti jača i da imam puno nekih ljepših razloga da ostanem na ovome svijetu, jer tu su moja djeca, moj suprug, moji prijatelji i sve moje. Da je život zaista vrijedan življenja, pa makar on i dan trajao, vrijedi se boriti“, otvoreno govori Memić za Anadolu Agency o svome suočavanjem s teškom bolešću karcinoma s kojim je njezina borba započela prije gotovo dva desetljeća.
Uspjela je krenuti dalje tako što je složila prioritete u glavi i stavila sebe na prvo mjesto, što inače, po njenom mišljenju i preventivno treba uraditi svaka osoba.
“Stresan je već sam momenat po saznanju dijagnoze, da se boluje od karcinoma.Tada ne trebaju dodatni stresovi. Treba sebi priuštiti, koliko se može ljepšu i pozitivniju i vedriju atmosferu“, preporučuje Memić.
Ona je od samog uključivanja u Udrugu „Novi pogled“ bila aktivna članica, a od 2011. godine je imenovana predsjednicom, te dobro poznaje najboljnije priče i životne sudbine oboljelih od karcinoma dojke i drugih malignih oboljenja.
Tvrdi da su neki čak u ovoj kobnoj bolesti, tragajući za lijekom pronašli i smisao života.
“Imam jednu kolegicu iz Bugojna, koja je rekla: ‘Ja sam tek počela da živim kad sam oboljela od raka dojke, jer su svi prije bili ispred mene, a sada sam ja na prvom mjestu’. To nas je jako nasmilajo, ali zaista je to tako“, kaže Memić.
Bolest karcinoma, kako naglašava uvelike uzrokuje stres i današnji brzi tempo života. Stoga naglašava da je ključna preventiva u borbi protiv opake bolesti, te savjetuje svima zdravima i oboljelima da dnevno nađu barem sat vremena za sebe i ono što ih čini sretnima, te da smanje tenzije stresa i odbace ono što im ne godi.
BiH bez registra oboljelih
Memić ističe da je ona imala sreće, jer je bolest dijagnosticirala na vrijeme, ali i činjenicu kad je ona oboljela da je tada broj oboljelih bio puno manji nego sada i što je imala adekvatno lječenje bez problema konstantnog kvarenja aparata i nestajanja citostatika.
“Svaki dan sam primala dozu zračenja koja je propisana, a danas već od početka jedanaestog mjeseca, pa negdje do kraja prvog mjeseca evo čujete stalno da je nestašica citostatika. Osam godina mi stalno, govorimo i upozoravamo da je nestašica da su problemi javne nabavke“, naglašava Memić.
To je, kako ističe, stvar politike koja pacijente ne zanima, jer oni samo hoće, ako im je propisana kemoterapija kad dođemo na odjel onkologije da primimo kemoterapiju, što je njihovo osnovno ljudsko pravo. Pored toga kako ističe u zdravstvenom sistemu su sve češći problemi čekanja na mamografske pregleda, sintifragiju skeleta i bilo što, a broj oboljelih je sve veći i udara sve mlađe generacije.
Navodeći kako je logo Međunarodnog dana borbe protiv raka “Mi možemo, ja mogu“, Memić je pozvala sve nadležne i odgovrne osobe da pomognu u stvaranju zdravog okruženja, u protivnom posljedice bi mogle biti katastrofalne.
“Karcinom je sada postao epidemija. Mi registra nemamo u BiH, ne znamo koliko nas je oboljelih, ne znamo koliko je umrlih, po statistikama. Nemako programa prevencije, a ja uvijek kažem rano otkrivanje spašava život. I ako se karcinom na vrijeme uoči , rana dijagnoza je dobra prognoza“, poručila je Memić.
Stoga Udruga „Novi pogled“ u Mostaru i danas, 4. veljače, obilježava Svjetski dana borbe protiv karcinoma pod sloganom „Mi možemo – Ja mogu“, uz djeljenje edukativnih letaka i pisanje zanimljivih i snažnih poruka koje je cilj poslati široj javnosti, kako bi se probudila svijest o ovoj bolesti i značaju preventive i edukacije širih masa.
wpDiscuz