NAKON što je na dan inauguracije Donalda Trumpa vođa američke “alternativne desnice” Richard Spencer fizički napadnut na ulici u Washingtonu, američki mediji i društvene mreže već danima imaju novu omiljenu raspravu – je li u redu udariti nacista.
Podsjetimo, Richard Spencer je ekstremni desničar koji vjeruje u superiornost bijele rase, a do napada je došlo u trenutku kad u Washingtonu na Trumpovoj inauguraciji davao intervju za jednu australsku televiziju. Dok je davao izjavu, u kadar je uletio nepoznati maskirani muškarac, udario ga u lice i pobjegao.
Od tog trenutka krenula je golema rasprava u vodećim američkim medijima, baš kao i po društvenim mrežama. I dok neki misle da se s (neo)nacistima ne može i ne smije postupati drugačije, pozivajući se na primjer starijih generacija koje su ginule u milijunima boreći se upravo protiv nacista, drugi ističu kako Richard Spencer nije nikoga fizički napao, nego je koristio svoje pravo na slobodu govora, koje se u SAD-u smatra svetinjom.
Vjerojatno najbolji odgovor na pitanje kojim se Amerika zabavlja već danima dao je Ken White, autor na blogu Popehat.com, koji se bavi pitanjima prava i sloboda. White je svoj odgovor sažeo u nekoliko točaka, koje prenosimo na Indexu.
1. Nacisti su smeće.
2. Principi su u stalnoj borbi s osjećajima. Želim da udaranje nacista bude dozvoljeno, a prizor udaranja nacista me čini sretnim. Patnja nacista me nimalo ne smeta. No, znam da mučko udaranje nekoga tko ima odvratne stavove jednostavno nije u redu.
3. Imamo društvene i pravne norme, koje uključuju i ideju prema kojoj nije u redu udarati ljude jer je ono što govore zlo, baš kao što ih nije u redu pravno kažnjavati zbog nečega što su rekli. Primjena tih normi ne znači da je govor takvih ljudi na bilo koji način validan ili opravdan ili pristojan ili moralno prihvatljiv. Primjenjujemo te norme jer smo svjesni ljudske krhkosti – jer čovječanstvo koje odlučuje koga udariti i koga odvesti na sud je isto ono čovječanstvo koje je proizvelo ideologiju nacizma, te ima povijest donošenja jako, jako loših odluka.
4. Ako prihvatimo normu prema kojoj je mučko udaranje nacista prihvatljivo, moramo se sjetiti da živimo u društvu imbecila, koje obožava nazivati ljude nacistima. Treba imati na umu da određeni dijelovi naše kulture, kao što je moderna akademska kultura, ohrabruje ljude u stavu da ste nacist ako, primjerice, jedete meso ili se ne slažete s nekim po pitanju o minimalnoj plaći.
5. Usput budi rečeno, trenutno postoji hrpa ljudi koja bi jedva dočekala društvenu normu prema kojoj je u redu udariti nekog s kim se izrazito ne slažete.
6. Prihvaćanje norme prema kojoj nije u redu udariti ili odvesti na sud nekoga zbog sadržaja njegovog govora ne znači da je sav govor ekvivalentan, jer nije. Nacisti su smeće koje ne podržava ni društvene ni pravne norme, te podržavaju ubijanje ljudi zbog boje kože, religije ili običnog neslaganja. Kad kažemo da su nacisti smeće, te da su njihovi stavovi kvalitativno različiti od drugih stavova, to nije isto kao fizički ih napasti ili pravno goniti. Naciste treba identificirati i tretirati ih, društveno i retorički, u skladu s njihovim stavovima.
wpDiscuz