Sarajevski politolog, dr. Zlatko Hadžidedić osvrćući se na pisanje Timothy Lessa u političko politološkom časopisu Foreign Affairs u kojem se zagovara dirigirana podjela BiH i Makedonije podsjeća na slične britanske ideje 90-ih te stavlja akcent na to kako utjecaj tog magazina nimalo nije mali. Hadžidedić tekstu daje maksimalnu težinu.Kako komentirate glavne teze teksta da se na Balkanu treba dovršiti proces promjene granica kako bi se stvorio trajni mir?
Hadžidedić: Prije svega, hajde da pogledamo tko je autor datog teksta. Kako kažu oficijelne biografije, Timothy Less je vodio britanski konzulat u Banjaluci, a bio je i politički tajnik britanske ambasade u Skoplju. Sada vodi tzv. konsultantsku agenciju pod nazivom Nova Europa, te je službeno izašao iz diplomatske službe. Ono što svakako bode oči jeste to da je djelovao upravo u državama koje bi prema njegovim analizama trebale u predstojećem periodu raspasti se – Bosni i Hercegovini i Makedoniji.
Treba se prisjetiti da je britanska vanjska politika još od 1990. prilično nedvosmisleno zagovarala stvaranje zamišljenih etničkih ”velikih država” – Velike Srbije, Velike Hrvatske i Velike Albanije – kao navodnih puteva ka ”trajnoj stabilnosti” na Balkanu. U tom svjetlu, teško se oteti utisku da je dotični diplomat u Banjaluci i Skoplju djelovao kao neformalni savjetodavac upravo onih političkih snaga, kao što su naprimjer srpski i albanski separatisti, koje bi trebale najsnažnije djelovati u pravcu realizacije takvih velikodržavnih projekata. A otkako je službeno izašao iz diplomatske službe, Timothy Less redovito objavljuje tekstove u kojima ”predviđa” nove etničke ratove i etničke podjele na Balkanu.
(Zainteresirani mogu pročitati dva ovakva teksta, koji se mogu naći ovdje i ovdje)
U članku u Foreign Affairs, Less sada nastoji uvjeriti novu američku administraciju kako bi trebala usvojiti politiku zaokruživanja velikodržavnih projekata na Balkanu. Ironično, sada Less to čini ne bi li se spriječili svi ti silni ratovi koje upravo on godinama najavljuje, to jest, zagovara. Naravno, u pitanju su geopolitičke projekcije, ili tačnije spisak želja, a nikako nekakva realna slika stvarnosti, dok pojedinci poput Lessa imaju ulogu da uvjere ostatak svijeta da su ove projekcije ”jedino razumno rješenje”.
Kako komentirate tezu da su neriješena nacionalna pitanja glavna prepreka stabilnosti Balkana?
Hadžidedić: U pitanju je prosta zamjena teza. Sama ideja stvaranja zaokruženih etnonacionalnih država jeste ideja koja je svuda u svijetu uvijek vodila samo u pravcu stvaranja nestabilnosti, jer zaokružene etnonacionalne teritorije nije moguće stvoriti bez primjene najgoreg fizičkog nasilja, dakle, bez ratova. Strategija ”rješavanja nacionalnog pitanja” je na Balkanu, ali i drugdje u svijetu, uvijek samo vodila permanentnoj nestabilnosti, a nikako trajnoj stabilnosti. Naravno, pri tome nije nikakva tajna da pojedine države ostvaruju svoj globalni utjecaj upravo stvaranjem regionalne, a i globalne nestabilnosti. Što je posebno interesantno, pobjednici u Prvom svjetskom ratu su na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu zagovarali stvaranje jedinstvene ”nacionalne države Južnih Slavena”, a nekih stotinjak godina kasnije pojedinci poput Lessa zagovaraju raspad te iste južnoslavenske države u ime stvaranja nekih drugih velikonacionalnih država.
Dakle, ”nacionalno pitanje” je očito jedna potpuno arbitrarna kategorija, promjenljiva u ovisnosti o trenutnim geopolitičkim interesima. Naravno, interesima velikih, a ne interesima onih malih čije ‘nacionalno pitanje’ se navodno ‘rješava’.
Koji je utjecaj Foreign Affairsa u međunarodnim političkim krugovima i koliko ovaj tekst ima suštinski utjecaj?
Hadžidedić: Foreign Affairs je glasilo tijela koje se zove Council on Foreign Relations (CFR), a njegovo članstvo od početka su činili najznačajniji političari, državni sekretari, direktori CIA, bankari, profesori, pravnici i najznačajnije medijske figure. Ovo tijelo je 1921. godine bilo zamišljeno kao zajednički anglo-američki projekt, kao otjelovljenje tzv. ”specijalnog odnosa” između SAD i Velike Britanije, koji je kreiran tokom Prvog svjetskog rata i koji se održao do današnjih dana. U tom pogledu, teško da na svijetu postoji časopis sa većim političkim utjecajem, uporedivim jedino sa utjecajem koji ima sam CFR. Stoga se geopolitički manifest koji je potpisao Timothy Less mora uzeti sa najvećom mogućom ozbiljnošću.
S obzirom na količinu javne podrške koju je Hillary Clinton uživala tijekom svoje predsjedničke kampanje od strane ljudi okupljenih oko časopisa Foreign Affairs, razumno je pretpostaviti da bi ona najvjerovatnije bez ustezanja prihvatila ovaj Lessov ”dobronamjerni” savjet. Nadajmo se ipak da predsjednik Trump, koji nije uživao ni najmanju podršku navedenog kruga ljudi, neće biti naivan i prihvatiti strategiju zaokruživanja velikodržavnih projekata koju su prezentirali Less i Foreign Affairs kao svoju vlastitu strategiju, i kao viziju koja može doprinijeti miru u bilo kojem dijelu svijeta. Jer, ukoliko bi do toga došlo, čekaju nas ne samo novi etnički sukobi na Balkanu, nego i trajna nestabilnost u ostatku svijeta.
Razgovarao: Tvrtko Milović, Dnevnik.ba
wpDiscuz