Fašistički ispad Pejakovića i rasističke brljotine, recimo Spahića

Motivirana samo jednim dijelom dugačkog teksta izvjesnog Hebibovića, odlučih napisati par redova o „smijurijama“ iz Sarajeva.
Prije neki dan pozvala sam i prozvala sve glasne zagovornike multikulture da javno dignu glas protiv zatrašujućeg govora mržnje upućenog Veselinu Gatalu, ali ništa manje i da dignu svoj glas protiv svakog oblika govora mržnje koji dolazi i Sarajeva ili Federacije. Kad, evo, stiže nekakav glas, ali ne protiv govora mržnje nego pun slobodnih asocijacija i uvreda. I dobro, nema to veze, neka piše kakvim ko hoće stilom, ali uvrede ne smiju ostati prešućene.
 
_________piše: Sanja Vlaisavljević l poskok.info
Nego, cijeli tekst koji pročitah mi je djelovao kao neki komunistički pamflet u kojem nema mjesta za drugačije mišljenje, a još manje kulturu dijaloga.
Mišljenja anonimnih komentatora po portalima su dobrodošla dok god ne pozivaju na klanje i ubijanje. Tada to nisu mišljenja nego pozivi na linč.
Kada neko napiše tekst, kao što je to uradio Hebibović, onda ne govorimo, niti to možemo, o nekome ko je anoniman, nego o čovjeku sa imenom i prezimenom koji snosi punu odgovornost za napisanu riječ. „Grofica Vlaisavljević“, kako me imenuje ovaj potpisnik, ne prigovara „vascijelom Sarajevu“, nego poziva grlate glasnike multikulture iz Sarajeva koji pohrliše da linčuju Pejakovića povodom njegove kolumne o mješovitim brakovima, ali i da zaštite Veselina Gatala od „vađenja grkljana“. I nije cijeli tekst Sanje Vlaisavljević usmjeren na reakcije o Pejakovićevom tekstu, nego samo jedan dio. Evo ga ista greška, kao i u sarajevskom čitanju Pejakovićevog teksta.
Pitam se a koga glasnije treba prozvati od novopečenih socijaldemokrata koji su do jučer pogrde upućivali na račun mješovitih brakova. Naravno da je socijaldemokracija lažna ili tobožnja ako ne promovira osnovne postulate demokracije, a tome svjedočimo svakodnevno kada govorimo o sarajevskoj socijaldemokratskoj partiji i njenim novopečenim perjanicama.
Ha, nisam znala da se govor mržnje o jednoj skupini može nazvati „rasističkim brljotinama“. Pa nam tako Spahić, prema Hebibovićemo viđenju, samo nešto brlja.
Nego ko li je to replicirao Rešidu Hafizoviću na govor mržnje objavljen u Oslobođenju? Koju je to kaznu dobilo Oslobođenje zbog toga? Gdje je tu bila urednička odgovornost koju sada traži Vijeće za štampu, u slučaju urednice koja je objavila Pejakovićev tekst, i to čini onako jasno i glasno usred Sarajeva? Samo se odvažio na repliku Zija Dizdarević! I zbog toga ostao bez posla u demokratskoj novini Oslobođenje. A sve sami intelektualci stali u red da ga brane od samovolje urednice Selimbegović i sijaset tekstova napisali da dokažu kako je Dizdareviću morao biti objavljen tekst u kući za koju je radio, a ništa manje i da ukažu na zastrašujući jezik mržnje kojim je obilovao Hafizovićev tekst. Pa što je Dizdarević napisao knjigu „Izmišljeni grijeh“, ako je „vascijelo Sarajevo“ stalo da ga brani?!
Ponajmanje je na sve to reagirao PEN centar inače sklon da progovori o Bakiru Hadžiomeroviću, a ne o Ziji Dizdareviću. Nego Vlaisavljevićka nikada nije ni zalazila u PEN, pa kad javno pišemo, onda moramo provjeravati šta pišemo, čisto reda radi, a bogme i pristojnosti.
O, pa nisam znala da su Spahić i Latić „davno ismijani“? Ma kad i gjde, baš me zanima? Ha, pa što onda vascijelo Sarajevo ne ismija i Pejakovića? Baš mi nešto ovi koji su se javljali da čovjeka razapnu nisu ličili na ljude koji se smiju i ismijevaju. Naprotiv!
Mnogo gore od Pejakovićevog teksta i jeste upravo ono što se desilo nakon teksta, a to nisu reakcije anonimnih komentatora nego novinarskih imena i javnih ličnosti. Upravo te reakcije pokazuju koliki je animozitet Sarajeva prema drugima, a pogotovo ako ti drugi dolaze iz Banjaluke ili, recimo, zapadne Hercegovine. Pravilo koje se treba poštivati kada se pišu kritike jeste pročitati sve ono o čemu se piše, provjeriti navode, pronaći izvore, uvažavati ponuđene argumente i nuditi nove. A ovako, evo na kraju ovog teksta, fino mi žao izvjesnog Hebibovića koji niti je prethodno provjerio koga je to grofica citirala, niti ko i kada je reagirao na hafizoviće, spahiće, hajdareviće, kariće i ostale. Šteta, šteta za multikulturno Sarajevo i bližu okolinu do Hercegovine i nazad.
Nego, utisak je da kultura dijaloga baš muči sve simpatizere totalitarizma, bili oni iz prethodnog ili ovog režima.