Josipu Manoliću, najdugovječnijem hrvatskom političaru, moglo bi se sigurno štošta prigovoriti, ali neosporna je činjenica da je on bio sudionik i neposredan svjedok procesa osnivanja HDZ-a i stvaranja samostalne Hrvatske. Na osnovi svojih sjećanja i nekih dokumenata Manolić piše knjige, druga mu uskoro izlazi, a u prošlogodišnjoj »Politika i domovina« na više mjesta opisuje i ulogu Josipa Perkovića u formiranju HDZ-a.
Budući da te Perkovićeve aktivnosti kao visokorangiranog dužnosnika Službe državne sigurnosti nisu bile nepoznate, taj dio Manolićeve knjige nije u javnosti izazvao naročiti odjek. Ali, valja ga se prisjetiti sada, kad su veze Perkovića i Franje Tuđmana postale i predmet političkog sukoba između predsjednika SDP-a Zorana Milanovića i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića.
Stroga tajna
»Raspravljujući uoči božićnih blagdana 1989. o pripremama za Prvi sabor HDZ-a, Tuđman će mi u povjerenju reći: Joža, od danas je naša glavna veza u policiji Josip Perković. Ukoliko nešto trebaš, molim te, javljaj se njemu. Ostao sam iznenađen tom obaviješću, naime, upravo smo nas dvojica razgovarali o potrebi da zbog iseljeništva i konotacije koje donosi angažman čelnih ljudi SDS-a, u novoj vlasti to maksimalno izbjegavamo. No, Tuđman će ovu vijest o potrebi komunikacije preko Josipa Perkovića okončati riječima: Joža, to ostaje između nas«, piše Manolić u svojoj knjizi.
Ali, bez tog angažmana »udbaša« Prvi sabor HDZ-a praktično ne bi bio moguć u obliku u kojem je u veljači 1990. održan u dvorani »Vatroslav Lisinski«. Većina izaslanika iz hrvatske dijaspore tada uopće ne bi mogla ući u Jugoslaviju, ili bi možda bili uhapšeni po slijetanju na zagrebački aerodrom. Perković i kolege pobrinuli su se da se to ne dogodi. »U Lisinskom se pojavila većina od 460 delegata iz iseljeništva. Među njima je bio i niz političkih emigranata kojima je dotad bi zabranjen ulazak na jugoslavenski teritorij, a dio ih je, barem po odebljim dosjeima, bio tretiran i kao potencijalni teroristi.
Među brojnim emigrantima dakako da je kanadska skupina predvođena Gojkom Šuškom dominirala i brojčano i folklorom koji je oko sebe stvarala. Policija je u zračnoj luci Pleso svima dozvolila ulaz što je, iskreno rečeno, neupućene pomalo iznenadilo, čak i neke iz stranačkog vodstva. Jedna je od pretpostavki bila da su na taj način otvarali mogućnost da se na saboru dogode neki ozbiljniji ispadi kojima bi se kompromitirala ideja povezivanja s iseljeništvom«, zapisao je Manolić u »Politici i domovini«.
Račanova odluka
»Druga je opcija bila puno jednostavnija i svodila se na tezu da su obavještajne službe dobile nalog vrha Centralnog komiteta SKH i ostvarivale pripreme za sve izvjesniju promjenu hrvatske vlasti. Hrvatske obavještajne službe su, kako smo poslije saznali, napravile detaljne izvještaje o svima koji su stupili tada na hrvatsko tlo, ali je to ostalo u nečijim ladicama. Da su ti dosjei, bez obzira na to koliko su bili autentični, proslijeđeni medijima, suočili bismo se s ozbiljnim problemima. Drugim riječima, pokušali bi nas prikazati kao stranku koja koketira s terorizmom i teroristima. No, važno je danas reći da je odluka o nereagiranju policije bila politička i donio ju je Ivica Račan s najbližim suradnicima i spustio je operativno na ondašnjeg ministra unutarnjih poslova Vilima Mulca. Bez trezvenog Račanovog promišljanja, Prvi sabor HDZ-a ne bi se mogao održati.
Cijelom operacijom ulaska emigranata na tlo Hrvatske tada su upravljali Josip Perković, Darko Starčević i Ivan Sokač. Čini se da su hrvatske službe tom začudnom diskrecijom, tolerantnošću na zastave i ostali materijal bez socijalističkih obilježja, željele pokazati da više ne djeluju kao što je očekivao savezni policijski vrh. Mnogo godina poslije saznao sam i za svojevrsnu podršku u inozemstvu koju su hrvatske obavještajne službe, preko svojih agenata, osigurale pojedinicima koji su iz prekooceanskih odredišta poletjeli u Hrvatsku bez viza: Krenite, s ulaskom u zemlju neće biti problema«, zapisao je Manolić u »Politici i domovini«.
Zanimljiv je i detalj da on, opisujući okolnosti u kojima je u lipnju 1989. na Jarunu održana osnivačka skupština HDZ-a, tvrdi da je na njoj bilo i »desetak suradnika Udbe«.
wpDiscuz