Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) javno poziva hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu da putem Europske komisije zaštite prava Hrvata u Republici Srpskoj, tim više što se od 1992. ništa značajnije ne poduzima da se, kako je često upozoravao i banjalučki biskup Franjo Komarica, na ovo područje počnu vraćati protjerani i izbjegli Hrvati u vrijeme srpske i ine agresije na bosansku Posavinu.
Naime, po procjenama Katoličke crkve, na prijeratnom području RS-a živjelo je oko 220.000 Hrvata katolika, a danas ih je tek oko 12 tisuća. Ljudi se ne vraćaju jer su im kuće uništene, opljačkane, jer ne mogu dobiti zaposlenje, a osim toga i dalje su izloženi prijetnjama, šikaniranjima, pa i fizičkim maltretiranjima.
Činjenica je da je u bosanskoj Posavini učinjen užasan zločin protiv čovječnosti, s namjerom da se potpuno ili djelomično unište narodne, vjerske ili etničke skupine ljudi, što nije ništa drugo nego – genocid.
O tome se čak i ne govori javno u Hrvatskoj, a kamoli u Republici Srpskoj. No, ne šute svi. Predstavnici Katoličke crkve poput biskupa Komarice i Puljića često upozoravaju na ovaj problem, ali njihove riječi odlaze u – vjetar.
Sramno da sramnije ne može biti.
Sve dosadašnje Vlade u Republici Hrvatskoj nisu na žalost pokazale dovoljan interes za sudbinu svoga naroda u susjednoj Republici Srpskoj, tako da do ispravljanja teške nepravde s nesagledivo pogubnim posljedicama za budućnost tamošnjeg hrvatskog naroda, ali i Katoličke crkve još uvijek nije došlo, ili bolje rečeno nije se pomaknulo s mrtve točke.
S druge pak strane, Amerikanci ili Izraelci u svakom su trenutku spremni i ratovati ako im je ugrožen daleko manji broj njihovih građana, a mi šutimo, čak nismo u stanju kako treba na ovaj problem upozoriti i Europsku uniju!
Stoga, tražimo, prije svega, od hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu da napokon podignu svoj glas, da vrište, kako bi se počelo s ispravljanjem ove nepravde.
Da sve bude još žalosnije, u Republici Srpskoj upozoravaju Vladu Republike Hrvatske da sama osigura sredstva za povratak (preživjelih) Hrvata, umjesto da oni kao agresor prvi priteknu u pomoć.
Vjerujemo da će ovaj javni apel naići na podršku naših zastupnika u najvišem domu Europske unije, jer je to još jedina nada da svijet sazna što se to zapravo dogodilo u BiH, odnosno današnjoj Republici Srpskoj i zbog čega tako sporo, ili bolje rečeno nikako se ne vraćaju Hrvati na svoja vjekovna ognjišta.
wpDiscuz