Jedna od najopasnijih terorističkih grupacija današnjice j e Boko Haram, ekstremistička islamistička organizacija koja djeluje na području Nigerije, Čada, Nigera i sjevernog Kameruna.

Djeluju od 2009. godine, njihov je vođa zloglasni krvolok Abubakar Shekau, a u ožujku 2015. godine objavili su svoju “vjernost i privrženost” ISIS-u. Od kada su počeli sa svojom kampanjom terora, ubili su preko 20.000 ljudi, a uzrokovali raseljenje oko 2 milijuna. Zbog svojih su zločina po globalnom indeksu terora proglašeni najsmrtonosnijom terorističkom grupom na svijetu u 2015. godini.

U svojim napadima ne štede nikoga – odgovorni su za masovna ubojstva civila, bez razmišljanja će spaliti nebranjeno selo do temelja, a često znaju napadati i vjerske objekte, bez obzira radi li se o džamijama ili kršćanskim crkvama. Najgore od svega, redovno napadaju i škole iz kojih uzimaju zarobljenike, ako prethodno nisu sve pobili.

New York Times objavio je veliki članak u kojem se bave jednim od najgorih postupanja Boko Harama – pretvaranjem zarobljenih žena i djevojčica u smrtonosne samoubojice. Od kada su ih počeli koristiti u napadima (lipanj 2014.), prema podacima The Long War Journala njih 105 se raznijelo u napadima na tržnice, škole, vojne barake i izbjegličke kampove u kojima žive ljudi koji su pobjegli upravo od terora koji sije Boko Haram.

Pritom je njihov način djelovanja bolno jednostavan i ubojit – žene/djevojčice sakriju bombu u košare ili ispod odjeće te ih upute na frekventne lokacije prepune civila.

– Držite bombu ispod pazuha, tako da bude sigurna. Prerežite vrat neprijatelju s leđa, tako da se manje odupire. Pritom sijecite s kraja vrata prema sredini, tako će brže umrijeti – samo su neke od jezivih “lekcija” kojima su džihadisti obučavali žene, prisjeća se nigerijska baka Rahila Amos koja je bila među onima koje se treniralo da postane samoubojica.

Ministrica komunikacija u Kamerunu Issa Tchiroma Bakary objasnila je koliko se teško boriti protiv ovakvih napada. Da zna o čemu priča, svjedoči i činjenica da su 22 samoubilačka napada Boko Harama izvedena u njezinoj državi:

– Zapravo ne znate tko je tko. Kada ugledate mladu djevojku kako šeće prema vama, nikad niste sigurni da ne krije bombu – kazala je ministrica.

Ovo brutalno iskorištavanje, mučenje i zlostavljanje žena od strane Boko Harama u žižu javnosti došlo je 2014. godine kada su njihovi pripadnici oteli oko 300 djevojčica iz škole, od kojih većina do danas nije pronađena. Stotine drugih doživjele su takvu sudbinu – otmicu, zatvaranje, silovanje, često s namjerom da zatrudne kako bi se odgojila “nova generacija džihadista”.

Gospođa Amos ispričala je kako je ona završila u zarobljeništvu Boko Harama:

– Borci su došli rano ujutro u naše selo, autima. Bili su naoružani i skupili su sve žene i djevojke. Jednom kad se našla u bazi Boko Harama, Amos je bila prisiljena odlaziti na nastavu iz Kur’ana, što je bio prvi korak u njezinom “treningu” da postane teroristica. Nakon mjeseci treninga iskoristila je trenutak nepažnje svojih čuvara te je za vrijeme večernje molitve pobjegla sa svoje dvoje djece i unukom.

– Nisam željela nositi bombu – rekla je Amos čije se svjedočanstvo gotovo u detalje podudara s pričama koje su prije i nakon nje ispričale žene koje su uspjele pobjeći iz “kampova” Boko Harama.

Napadi žena postali su toliko učestali u Nigeriji, ali i Kamerunu, da humanitarne udruge mijenjaju strategiju dijeljenja hrane koje obično privlači veliki broj ljudi te je meta potencijalnih terorističkih napada. Pogotovo je teška situacija u Kamerunu gdje napade obično izvršavaju djevojčice. No, u veljači su prvi put dvije djevojčice odbile aktivirati eksploziv u selu, odnosno izbjegličkom kampu te su umjesto toga pobjegle.

Ključ strategije Boko Hrama je žestoka indoktrinacija, pa se tako gospođa Amos prisjeća da je sedam djevojaka u njezinoj grupi bilo vrlo entuzijastično oko napada jer su vjerovale da će ih to “odvesti u nebo”. Neki od dužnosnika sumnjaju da im džihadisti krišom stavljaju drogu u hranu, ali to nije potvrđeno. Osim indoktrinacije, tu je i uvjetovanje – žene koje su spremnije za trening dobivaju više hrane, dok se one druge izgladnjuje.

Sve u svemu, gospođa Amos prepoznala je šest stadija treninga – prva dva su izučavanja Kur’ana. Treći je mnogo konkretniji – kako aktivirati samoubilački pojas i odrubiti glavu. Sljedeća tri stadija su strogo čuvana tajna među borcima Boko Harama i gospođa Amos nije ih bila u stanju koherentno pojasniti.

Jednom kad završe trening, žene-žrtve Boko Harama su moćno oružje terora. Dođu na mjesto puno ljudi, u pravilu nose više slojeva odjeće, slabije ih se pregledava te se lakše uklope u gomilu. A jednom kad detoniraju bombu, spasa nema…