“Iznaši smo model koji nema dvije izborne jedinice, već jednu izbornu jedinicu u FBiH, ali definitivno povećava, skoro jamči, šanse Hrvatima da mogu izabrati svog člana Predsjedništva BiH. Dakle, rješava ono što je bila frustracija hrvatskih birača i političara. Ako se dalje bude nešto preko toga tražilo i očekivalo, može doći do toga da sve to, nažalost, ne uspije”, pojasnio je Izetbegović, prenose Vijesti.ba.
Konstatirao je da kako su SDA i Bošnjaci predložili dva rješenja. “Nadam se da ćemo ovaj put biti dovoljno mudri da ne idemo na sve ili ništa, pa sve ili ništa da ne bude po treći ili četvrti put ništa”, zaključio je Izetbegović.
Sve to rekao je Bakir u Zagrebu, gdje je prethodnog dana bilo puno priče o jednakopravnosti, poštovanju konstitutivnosti itd.
Bošnjaci u FBIH ne strepe od tog hoće li im drugi narod izabrati ili neće člana predsjedništva. Ne brinu se kakve su im šanse za to jer su im šanse da će im drugi nametnuti nešto mimo njihove volje ravne nuli.
Pravo ne poznaje termin “skoro pa jednakopravnost” a niti ustav BIH igdje spominje da u BIH žive dva ravnopravna naroda, i jedan “skoro pa ravnopravan” narod . Ustav BIH je jasan. U BIH žive tri jednakopravna naroda. To posljedično znači da ta tri naroda imaju apsolutno jednake šanse u svemu.
Problem izbora člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, uopće nije samo problem koji se tiče Hrvata u BIH. Tiče se on itekako i Bošnjaka. Ako SDA misli da je rješenje u FBIH uvesti pravni ,mehanizam “šanse” i “polovne ravnopravnosti” koja nije ravnopravnost, ali “skoro” pa jest, onda bujrum.
“Skoro pa jednakopravnost” znači mehanizam, u kojem Hrvati, skoro pa imaju šansu, izabrati sami svojeg predsjednika, ali se moraju zbijati u redove, i odricati i dalje pluralizma, jer u slučaju da ponude više kandidata bili bi kažnjeni od brojnijih susjeda. To nije ravnopravnost, to je nastavak življenja u opresiji i izigravanje Ustava BIH te ismijavanje Države BIH.
Ukoliko Izetbegović misli, kako je u SDA interesu, da tu i tamo uz legitimnog bošnjačkog, bude izabran i bosanski predsjednik, koji onda preko uzurpirane pozicije, ne samo da narušava odnose Bošnjaka i Hrvata nego potkopava i snagu i bošnjačkog predsjednika, super. Zašto onda uopće mijenjati zakon?
Ako misli da je dvomandat Željka Komšića bio super za BIH i bošnjačke nacionalne interese čemu uopće popuštanje? Neka Komšića.
Ako išta vrijedi Hrvatima u BIH , i ako išta demaskira dobronamjernost bošnjačke politiku van BIH onda je to fenomen Komšić. Samo ga dajte…
Nemojte nam samo “skoro davati” ono što nam je zajamčeno, i pričati o “šansama”.
Ovo je i naša zemlja, gospodo. U kojoj mi ništa nikog i ne pitamo. Jer tamo gdje si svoj na svome nikog ne pitaš da ti nešto da, ili udijeli. Termin “davanje” , netko bi to trebao znati, također je uvredljiv termin. Kome to “vi” nešto dajete? Točan termin je – vratite nam oteto. Po onoj Titovoj, svoje nedamo, tuđe nećemo…
Što je najironičnije, upravo je Komšić , najveći štovatelj tog istog Tita. Komšić preko kojeg se tuđe otimalo.
Inače ova Izetbegovićeva izjava, iskazana spremnost da se Hrvatima “da šansa” i omogući im se “skoro pa jednakopravnost” notorni je dokaz i priznanje koliko su Hrvate u FBIH obespravili. Ne toliko bošnjačke elite, koje su iskoristile loše zakone, koliko OHR koji je te zakone nametnuo. Na pritisak “sive” sarajevske salonske elite. Koja je opet zna se čija.
Poskok.info