Bivši premijer prvi put ispričao što se doista dogodilo u Fukushimi: ‘Kako smo u zadnji tren izbjegli evakuaciju 50 milijuna ljudi!’

Opisao je paniku i nered u samom vrhu vlasti koja se nastojala nositi s teškom situacijom u nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi. Kazao je da je ozbiljno razmišljao da naredi evakuaciju čitavog Tokija i cijelog područja u krugu od 250 kilometara od elektrane kao i da uvede izvanredno stanje. ‘Opstojnost Japana bila je pod upitnikom. Nešto tolikih razmjera kao što bi bila evakuacija 50 milijuna ljudi bilo bi kao težak poraz u velikom ratu’, kazuje Kan.

Priznao je da je osobno bio prestravljen te da iz Tepcoa, tvrtke koja je upravljala nuklearkom, nije dobivao jasne informacije o situaciji u Fukushimi. ‘Šokirao me Nobuaki Terasaka, naš tadašnji direktor Agencije za nuklearnu i industrijsku sigurnost. Pitali smo ga što se događa, nije imao odgovora. Pitali smo ga zna li on uopće išta o nuklearnoj energiji, a on je uzvratio da nema pojma, da je studirao ekonomiju…’, rekao je Kan.

Terasaka je kasnije smijenjen, a protiv tadašnjeg direktora Tepcoa Tsunehise Katsumate, koji je bio još jedan član Kanove krizne radne skupine, prošlog je tjedna podignuta optužnica zbog propusta u cijeloj situaciji.

Kao što je poznato, tog kobnog 11. ožujka 2011. godine, podmorje u blizini Japana prodrmao je potres magnitude 9.0, što je bilo najsnažnije podrhtavanje ikad zabilježeno u Japanu. Zatim se formirao golemi tsunami koji je razorio obrambene zidove postavljene oko nuklearke, nakon čega je kontrolna soba ostala bez struje i svi rashladni sustavi u reaktorima su prestali raditi.

Radioaktivno gorivo u trima od ukupno šest reaktora jako se zagrijalo, nakon čega se nagomilalo toliko eksplozivnog vodika da su popucali zidovi zaštitne zgrade i radijacija je počela ‘curiti’ u okoliš.

‘Naježio sam se’

‘Kad nam je stigla vijest da nema struje i da je otkazalo hlađenje, naježio sam se. Od 11. do 15. ožujka radioaktivna se kontaminacija rapidno širila. Od 16. do 20. ožujka uspjeli smo zaustaviti širenje, ali ostalo nam je jako malo prostora. Da su se rastopile jezgre preostalih triju reaktora, to bi sasvim sigurno utjecalo na Tokio’, kaže Kan.

‘Gotovo od samog početka bio sam jako zabrinut za Tokio. Ozbiljno sam razmišljao da moramo napraviti plan evakuacije. Vlada je nakon potresa 1923. godine uvela izvanredno stanje… I ja sam razmišljao da učinim isto bude li potrebe’, rekao je.

‘Na jedvite smo jade uspjeli izbjeći formiranje evakuacijske zone u krugu od 250 kilometara od nuklearke, bilo je za dlaku, sve zahvaljujući napornom radu ljudi koji su riskirali vlastite živote. Ponovi li se slična situacija, možda nećemo biti te sreće’, ispovijeda se Kan.

Kao što se moglo vidjeti na dramatičnim snimkama nadzornih kamera, koje su objavljene 2012. godine, temeljno osoblje u elektrani, zvali su ih ‘Pedesetorica iz Fukushime’, pod upaljenim je bakljama pokušavalo izaći na kraj s uputama u priručniku za izvanredne situacije i krajnje konfuznim i kontradiktornim naredbama njihovih šefova iz Tepcoa. U jednom im je trenutku stigla zapovijed da odu do svojih automobila i iz njih izvade akumulatore kako bi pomoću njih osposobili rashladne sustave reaktora.

Na rubu harakirija

Totalna je katastrofa izbjegnuta tek nakon što je u reaktore upumpana morska voda. Operativni šef elektrane Masao Yoshida kasnije je izjavio da je iz očaja bio na rubu da počini harakiri.

Bivši premijer kaže da se morao povući u izoliranu sobu nakon što je atmosfera u vladinom kriznom stožeru postala jako bučna. ‘Gotovo nikakve precizne informacije nisu stizale do nas, bilo je nemoguće donositi odluke. Sebe ne smatram nuklearnim ekspertom, ali na fakultetu sam odslušao fiziku i znao sam da, čak i na temelju tih mrvica koje su do nas dopirale, postoji mogućnost da će ovo biti gore od Černobila. U Černobilu se dogodila strašna katastrofa, ali ondje je bio samo jedan reaktor, a kod nas ih je bilo šest’, kaže Kan.

Iako radijacija u Fukushimi na samom početku nije odnijela ljudske žrtve, ipak je izazvala evakuaciju gotovo 400.000 ljudi, od kojih se većina ni danas ne može vratiti svojim kućama. Još nekoliko stotina tisuća ljudi pobjeglo je u panici i cijela je regija oko Fukushime naprosto zamrla.

Danas je područje u krugu od 20 kilometara od nuklearke i dalje zabranjena zona, a u široj su regiji neka nedavno provedena istraživanja pokazala veću učestalost karcinoma u djece.

Incident još traje

‘Još ništa nije gotovo, nuklearni incident traje i danas. U drugom i trećem reaktoru još ima radioaktivnog goriva i, što god vam tvrdili u Tepcou, činjenica je da manje količine kontaminirane vode i dalje svakodnevno istječu u okoliš’, navodi Kan.

Kaže da se iz nekadašnjeg velikog pristalice nuklearne energije nakon vlastitog iskustva pretvorio u njezina velikog protivnika. ‘Okrenuo sam se za 180 stupnjeva. Morate voditi računa o balansu između rizika i koristi. Otapanje jezgre samo jednog reaktora može uništiti cijelu elektranu i, ma koliko mala bila mogućnost da će se to uistinu dogoditi, rizik je prevelik’, mišljenja je Kan.

Zbog žestokih kritika da se nije snašao u cijeloj krizi, Kan je nekoliko mjeseci nakon katastrofe izgubio na izborima. Pokrenuta je i parlamentarna istraga, optuživali su ga da je ometao radnike kada je odlučio osobno posjetiti Fukushimu, da je tajio informacije…

Ipak, jedna druga neovisna istraga pokazala je da je upravo Kanova naredba prema kojoj su ‘Pedesetorica iz Fukushime’ ostala u elektrani bila ključna za izbjegavanje veće katastrofe. ‘Otišao sam u Tepco i zahtijevao da ih ne evakuiraju. Do dana današnjeg me napadaju zbog toga, ali ja i danas mislim da je to bio dobar potez i da je to bio kritičan trenutak cijele krize’, ističe Kan u intervjuu za Daily Telegraph.

Rekao je da žali što u javnost nije pustio rezultate računalnog predviđanja širenja radijacije, koji su se kasnije pokazali prilično preciznima. ‘Neka su područja zbog toga bila izložena visokoj radijaciji’, rekao je.

Svog nasljednika u premijerskom stolcu Shinza Abea kritizirao je zbog odluke da vrati u pogon dio nuklearki, koje su nakon katastrofe u Fukushimi sve bile zatvorene. ‘Zatvaramo oči pred opasnošću od nove katastrofe’, uvjeren je Kan i napominje da Abeovi potezi ne nailaze na podršku javnosti.

‘Da, podigli su više obrambene zidove za slučaj novog tsunamija, ali mislim da to nije dovoljno. Ne bismo uopće trebali graditi nuklearke tamo gdje postoji opasnost za stanovništvo. Preživjeli smo bez nuklearki nekoliko godina nakon tsunamija, očito je da možemo bez njih’, kaže Kan.